Ngorongoro
| Zaštićeno područje Ngorongoro | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Tanzanija |
| Godina uvrštenja | 1979. (3. zasjedanje) |
| Vrsta | Prirodno dobro |
| Mjerilo | vii, viii, ix, x |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:39 |
| Koordinate | 3°12′32″S 35°27′46″E / 3.20889°S 35.46278°E |
  Ngorongoro Lokacija Ngorongoroa u Tanzaniji | |
Ngorongoro, krater ugaslog vulkana s jednom od najvećih kaldera u svijetu, sjeveroistok Tanzanije. Površina kaldere je 260 km², promjer do 22 km, a dubina 610 m.
Zaštićeno područje Ngorongoro prostire se na 8288 km² oko kaldere, te je zajedno s Nacionalnim parkom Serengeti zaštićeno područje od 1951. Od godine 1959. dva područja su odvojena u zasebne cjeline.[1] God. 1979. ovo područje je upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi zbog zaštite njegove jedinstvene bioraznolikosti mnogih ugroženih životinjskih vrsta, ali i dokaza o ranoj nazočnosti ranih ljudi staroj oko 3,6 milijuna godina.[2] Naime, prostrane ravnice oko kratera pripadaju klancu Olduvai koji je poznat kao "kolijevka čovječanstva" jer su tu pronađeni najstariji ostaci prvih hominina, kao što su Paranthropus boisei) i Homo habilis.
U području ekosustava Ngorongoro obitava oko 40 000 pripadnika plemena Masai i nalazi se smještaj za turiste Ngorongoro Wildlife Lodge, a uz njega je rezervat Maswa i park prirode Maasai Mara, površine 320 km², a u kojem je lov dozvoljen, a postoji i mogućnost obilaska balonom.
Šire područje kratera Ngorongoro pripada zemljopisnom području poznatom kao "visoravan kratera", koje je dio Velike rasjedne doline.
Krater Ngorongoroa je najveća kaldera na svijetu, površine 260 km² i dubine 610 m, i pretpostavlja se da je nastala urušavanjem vulkana visokog od 4500 do 5800 metara prije oko 2,5-3 milijuna godina.[3] U središtu se nalazi sezonsko slano jezero kojeg Masai zovu Makat (Magadi), što znači "sol", a koje se napaja iz potoka Munge i izvora Ngoitokitok koji napaja i istoimeno močvarno područje. Ngorongoro zaštičeno područje osim glavne kaldere sadrži i dva manja vulkanska kratera Olomoti i Empakai. Olmoti je poznat po svojim vodopadima, a Empakai po dubokim jezerima i zelenim zidovima. Na samom rubu visoravni nalazi se aktivni vulkun Oldonyo Lengai koji je i treća planina po visini u Tanzaniji (nakon Klimandžara i vulkana Meru).
Istočna strana kratera je uglavnom prekriven planinskom šumom, dok je manje strma istočna strana sušija i uglavnom prekrivena travama i pokojim drvetom akacija. U njemu živi oko 25.000 velikih sisavaca (uglavnom gnuovi i zebre) i grabežljivaca (nekad najveća koncentracija lavova u Africi), te oko 500 vrsta ptica. Od ostalih sisavaca na ovom području tu su: crni nosorog (jako ugrožen), afrički slon, vodenkonj, afrički bivol, leopard, gepard, žirafa, vodenkonj i mnogo vrsta manjih sisavaca.
Iako se smatralo da se životinje iz kratera ne mogu seliti i da je ekosustav Ngorongoroa zatvoren zidinama kaldere, svake godine u svibnju i lipnju velika krda gnuova i zebra iz Ngorongoroa (oko 20% ukupnog broja životinja) se uputi prema zapadnim velikim trajnim lokvama vode Serengetija. Nakon suša 1961. i 1962. godine, zbog nedostatka vode rojevi muha pecara (Stomoxys calcitrans) su se pojili krvlju lavova čija se populacija zbog rana i bolesti smanjila sa 70 na desetak. Njihov broj je godinama bio ugrožen zbog međusobnog parenja bliskih srodnika, i oporavio se tek 2001. godine, kada ih je bilo 62. No, iste godine nastupila je suša koja se ponovila 2002. i ponovio se isti problem s mušicama.[4] Nakon suše, znanstvenici su predložili program kontroliranih požara, do 20% pašnjaka, kako bi se kontrolirao broj pojedinih vrsta u krateru.[5] Također je Masajima dozvoljena ispaša stoke unutar kratera, ali moraju ući i izaći u istom danu.
-
Unutrašnjost Ngorongoro kratera -
-
Crni nosorog u krateru -
Lavica Ngorongoroa -
Masai stočar u krateru
- ↑ Robert M. Poole, Heartbreak on the Serengeti Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. lipnja 2012. (Wayback Machine), National Geographic, veljača 2006., str. 4. (engl.) Preuzeto 7. studenog 2011.
- ↑ Ngorongoro na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 7. studenog 2011.
- ↑ Nigel Pavitt, Africa's Great Rift Valley, 2001., str. 135.-139. Harry N. Abrams, Incorporated, New York ISBN 0-8109-0602-3
- ↑ Deadly insects plagued Crater, Arusha Times Reporters 10. ožujka 2001. (engl.) Preuzeto 7. studenog 2011.
- ↑ R.D. Estes, J.L. Atwood i A.B. Estes, Downward trends in Ngorongoro Crater ungulate populations 1986–2005 Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. rujna 2016. (Wayback Machine): Conservation concerns and the need for ecological research, Biological Conservation (Elsevier), 2006. (engl.) Preuzeto 7. studenog 2011.
- Internet stranice Uprave Ngorongoro zaštičenog područja, pristupljeno 03.08.2017. Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. kolovoza 2017. (Wayback Machine) (engl.)
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ngorongoro |
- Službena stranica zaštićenog područja Ngorongoro Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. studenoga 2008. (Wayback Machine) (engl.)
- Tanzanijski turistički ured Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. siječnja 2010. (Wayback Machine) (engl.)
- Ngorongoro safariji i kultura Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. ožujka 2012. (Wayback Machine) (engl.)
