Nikša Sviličić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
dr. sc. Nikša Sviličić
Niksasvilicic10.jpg
Rođenje 13. studenog 1970.
Osijek
Prebivalište Komiža, Zagreb, Split
Državljanstvo Hrvatsko
Narodnost Hrvat
Polje doktor informacijskih znanosti, doktor filmologije i književnosti, doktor komunikologije i akademski redatelj
Institucija Sveučilište Sjever, Sveučilište VERN', Tehničko veleučilište u Zagrebu, Visoka škola tržišnih komunikacija Agora, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu
Alma mater Sveučilište u Zagrebu
Akademski mentor prof. dr. Žarka Vujić;
prof. dr. Nikica Gilić;
prof. dr. Pero Maldini
Poznat po filmski redatelj, pisac, glazbenik
Istaknute nagrade
  • Rektorova nagrada (1994.);
  • Nagradu društva znanstvenika (1995.);
  • Nagrada Franz Mc Pherson (1996.);
  • Nagrada Big Bell (1997.);
  • Nagrada Društva sveučilišnih profesora (1998.);
  • Zlatno zvono (1998.);
  • International media studio approach (1999.);
  • Canopus Award (2000.);
  • JT Award (2001.);
  • Porin (2011.);
  • Nagrada za najbolje stihove – Split (2017.)

Nikša Sviličić (Osijek, 13. studenoga 1970.) hrvatski je sveučilišni profesor, filmski redatelj, pisac i glazbenik. Trostruki doktor znanosti, nositelj neslužbene titule "najobrazovanijeg Hrvata". [1][2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

U djetinjstvu je s obitelji doselio u Split, gdje je završio srednju medicinsku i glazbenu školu. Na Sveučilištu u Zagrebu od 1991. do 1995. studirao je i diplomirao pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (filmska i TV režija), Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (komunikologija i novinarstvo) i Filozofskom fakultetu u Zagrebu (muzeologija). Tijekom studija dobio je Rektorovu nagradu (1994.) i Nagradu društva znanstvenika (1995.). Na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu obranio je 1999. magisterij znanosti (Multimedijski računalski informacijski sustavi i hrvatski online mediji). [2]

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranio je 2006. doktorat na Odsjeku za muzeologiju s temom Modeli i vrednovanje multimedijske i hipermedijske prezentacije virtualnih muzeja u Hrvatskoj (mentor prof.dr. Žarka Vujić), a 2014. drugi doktorat na Odsjeku za komparativnu književnost s temom Kauzalitet antropoloških aspekata strukture filmskog izraza u paradigmi novoga hrvatskog igranog filma od 1991. do 2012. godine (mentor prof. dr. Nikica Gilić). Godine 2017. brani i treći doktorat, pri Doktorskoj školi Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku s temom Komunikološki i antropološko-bihevioralni aspekti društvenih vrijednosti kao prediktora samoprocjene krivnje na primjeru osuđenika na smrt (mentor prof. dr. Pero Maldini). [2]

Godine 1995. na Sveučilištu u Beču stipendist je istraživačkog programa CEEPUS. Tijekom 2001. kao dobitnik UNESCO stipendije boravio je u Chonan Cityju i Seoulu, na Južnokorejskom tehnološkom sveučilištu te na katedri za računarske i multimedijalne sustave predavao kolegij Multimedijski primijenjena kreativnost. Tijekom 2002. i 2003. godine, kao dobitnik Fulbrightove stipendije, predavao je na katedri Film i multimedija američkog Sveučilišta Ohio, te kao stipendist istraživač i gostujući predavač boravio na brojnim sveučilištima i istraživačkim centrima (Houston, Los Angeles, San Francisco, Mountain View, Silicon Valley, Boston, New York). Kao dobitnik Fulbrightove stipendije održao je niz predavanja u SAD, iz područja razvoja informacijske tehnologije i primjene informacijske tehnologije u filmu, te sinergije multimedije i hipermedijalnosti sa konvencionalnim medijima. [3]

Znanstveni i umjetnički rad[uredi | uredi kôd]

Od 1997. do 1999. znanstveni je novak na projektu prof. dr. Pavla Novosela Hrvatska demokracija i njeni mediji pri Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a 2000. i 2001. na projektu dr.sc. Željka Hutinskog Formalizacija i normizacija procjene sigurnosti informacijskog sustava pri Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Od 2001. do 2003. je art direktor u tvrtkama Orlando film i Publico, a od 2008. i suvlasnik Publica. Od 2003. suvlasnik je i programski direktor poslovne škole Proactiva. Od 2006. do 2009. zaposlen je na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, a zatim, od 2009. do 2010., radi kao ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra. Od 2011. do 2016. godine zaposlen je na Institutu za antropologiju u Zagrebu, a od 2017. radi u zvanju izv. profesora pri Sveučilištu Sjever. [3]

Od 2003. predaje kolegije iz područja društvenih znanosti, polja informacijske znanosti, na nekoliko visokih učilišta u Hrvatskoj. Na Studiju novinarstva pri Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Sveučilišta u Zagrebu predavao je kolegij Konvergencija medija. Na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu predavao je predmete Komunikacijski aspekti i integracija medija, Managerske komunikacijske soft skill tehnike, Multimedijska komunikacija, Multimedija, Multimedijski marketing i Integracija medija. Na Veleučilištu VERN predavao je predmete Odnosi sa medijima i Multimedijski sustavi. Na Sveučilištu Sjever predaje kolegije Uvod u medije, Medijska publika, Javno mnijenje, Izrada TV priloga i Interpersonalna komunikacija te Algoritmiranje percepcije i protokoli komunikacijske sintakse.[3]

Znanstvene publikacije[uredi | uredi kôd]

Bavi se znanstvenim radom iz područja komunikologije, informatologije i antropologije (osobito vizualne i sociokulturne). Objavio je sljedeće sveučilišne udžbenike: Antropološka paradigma komunikacijskih aspekata prikazivanja, percepcije i vrednovanja muzejskih online sadržaja, (Inantro, 2010), Interpersonalna komunikacija (KK promocija, 2016.), Programiranje igranog filma 1 (Funditus, 2016.), Programiranje igranog filma 2 (Funditus, 2017.), Antropološko-komunikološki aspekti tanatologije, (Funditus i Sveučilište Sjever, 2019.), Komunikološko-eshatološka studija o narativno-semiotičkim specifikumima osuđenika na smrt, (Funditus i Sveučilište Sjever, 2019.) i Interpersonalne komunikacijske vještine (K&K 2020.). Citirani je autor više desetaka izvornih znanstvenih radova [4], a izlagao je na više od 20 nacionalnih i međunarodnih znanstvenih skupova i konferencija.

Stručne nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Dobitnik je niza nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu, među kojima se ističu Nagrada Franz Mc Pherson za najbolju internacionalnu TV kampanju (projekt Canopus NLE, predstavljanje na CFSS-u, Beč, 1996.), Nagrada Big Bell za najinovativniji pristup kampanji za TIM International (Belgijski odsjek, 1997.), Nagrada Društva sveučilišnih profesora za znanstveni rad temeljen na istraživanju Hrvatsko novinarstvo i Internet, 1998., Zlatno zvono na Festivalu tržišnih komunikacija za plakat i video spot sa konceptom Bramac - Jednom zauvijek 1998. (suradnja sa timom "K & K", Hrvatska), Posebno priznanje za najuspješniji pristup Telemarketing kampanji na konferenciji International media studio approach, Amsterdam, 1999., Godišnja nagrada Canopus Award za najbolji multimedijalni NLE projekt, Tokio, 2000. i Međunarodno JT Award priznanje The best in maintaining corporative communication processes, Osaka, 2001. [3]

Umjetničke nagrade[uredi | uredi kôd]

  • Skladao je pjesmu Vjerujem u anđele u suradnji s Oliverom Dragojevićem, koja je nagrađena Porinom 2011. godine. [5]
  • Na Splitskom festivalu 2017. izvodi kantautorsku skladbu Jube moja koja je nagrađena za najbolje stihove festivala.

Djela[uredi | uredi kôd]

Filmovi[uredi | uredi kôd]

  • režija igranog filma Vjerujem u anđele (2009.) koji je dobio nagrade publike na festivalima u Puli, Madeiri (Portugal), Freiburgu (Njemačka), Leskovcu i Nišu (Srbija) te Andrej Tarkovski festivalu u Ivanovu (Rusija).

Knjige[uredi | uredi kôd]

  • Druga strana slutnje (Funditus, 2018.), 4 izdanja
  • Zadnja postaja Ljubav (Hanza medija i Funditus, 2021.)

Glazbeni albumi[uredi | uredi kôd]

  • Skladao je i svirao glazbu za album new age glazbe U sobi izgubljenih koraka[6], objavljen u izdanju Aquarius recordsa (2013.).

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]