Nikša Sviličić

Izvor: Wikipedija
dr. sc. Nikša Sviličić
Niksasvilicic10.jpg
Rođenje 13. studenog 1970.
Osijek
Prebivalište Komiža, Zagreb, Split
Državljanstvo Hrvatsko
Narodnost Hrvat
Polje doktor informacijskih znanosti, doktor filmologije i književnosti, doktor komunikologije i akademski redatelj
Institucija Sveučilište Sjever, Sveučilište VERN', Tehničko veleučilište u Zagrebu, Visoka škola tržišnih komunikacija Agora, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu
Alma mater Sveučilište u Zagrebu
Akademski mentor prof. dr. Žarka Vujić;
prof. dr. Nikica Gilić;
prof. dr. Pero Maldini
Poznat po filmski redatelj, pisac, glazbenik
Istaknute nagrade
  • Rektorova nagrada (1994.);
  • Nagradu društva znanstvenika (1995.);
  • Nagrada Franz Mc Pherson (1996.);
  • Nagrada Big Bell (1997.);
  • Nagrada Društva sveučilišnih profesora (1998.);
  • Zlatno zvono (1998.);
  • International media studio approach (1999.);
  • Canopus Award (2000.);
  • JT Award (2001.);
  • Porin (2011.);
  • Nagrada za najbolje stihove – Split (2017.)
Portal o životopisima

Nikša Sviličić (Osijek, 13. studenoga 1970.) hrvatski je sveučilišni profesor, filmski redatelj, pisac i glazbenik. Trostruki doktor znanosti, nositelj neslužbene titule "najobrazovanijeg Hrvata".[1][2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

U djetinjstvu je s obitelji doselio u Split, gdje je završio srednju medicinsku i glazbenu školu. Na Sveučilištu u Zagrebu od 1991. do 1995. studirao je i diplomirao pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (filmska i TV režija), Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (komunikologija i novinarstvo) i Filozofskom fakultetu u Zagrebu (muzeologija). Tijekom studija dobio je Rektorovu nagradu (1994.) i Nagradu društva znanstvenika (1995.). Na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu obranio je 1999. magisterij znanosti (Multimedijski računalski informacijski sustavi i hrvatski online mediji).[2]

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranio je 2006. doktorat na Odsjeku za muzeologiju s temom Modeli i vrednovanje multimedijske i hipermedijske prezentacije virtualnih muzeja u Hrvatskoj (mentor prof.dr. Žarka Vujić), a 2014. drugi doktorat na Odsjeku za komparativnu književnost s temom Kauzalitet antropoloških aspekata strukture filmskog izraza u paradigmi novoga hrvatskog igranog filma od 1991. do 2012. godine (mentor prof. dr. Nikica Gilić). Godine 2017. brani i treći doktorat, pri Doktorskoj školi Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku s temom Komunikološki i antropološko-bihevioralni aspekti društvenih vrijednosti kao prediktora samoprocjene krivnje na primjeru osuđenika na smrt (mentor prof. dr. Pero Maldini).[2]

Godine 1995. na Sveučilištu u Beču stipendist je istraživačkog programa CEEPUS. Tijekom 2001. kao dobitnik UNESCO stipendije boravio je u Chonan Cityju i Seoulu, na Južnokorejskom tehnološkom sveučilištu te na katedri za računarske i multimedijalne sustave predavao kolegij Multimedijski primijenjena kreativnost. Tijekom 2002. i 2003. godine, kao dobitnik Fulbrightove stipendije, predavao je na katedri Film i multimedija američkog Sveučilišta Ohio, te kao stipendist istraživač i gostujući predavač boravio na brojnim sveučilištima i istraživačkim centrima (Houston, Los Angeles, San Francisco, Mountain View, Silicon Valley, Boston, New York). Kao dobitnik Fulbrightove stipendije održao je niz predavanja u SAD, iz područja razvoja informacijske tehnologije i primjene informacijske tehnologije u filmu, te sinergije multimedije i hipermedijalnosti s konvencionalnim medijima.[3]

Znanstveni i umjetnički rad[uredi | uredi kôd]

Od 1997. do 1999. znanstveni je novak na projektu prof. dr. Pavla Novosela Hrvatska demokracija i njeni mediji pri Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a 2000. i 2001. na projektu dr.sc. Željka Hutinskog Formalizacija i normizacija procjene sigurnosti informacijskog sustava pri Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Od 2001. do 2003. je art direktor u tvrtkama Orlando film i Publico, a od 2008. i suvlasnik Publica. Od 2003. suvlasnik je i programski direktor poslovne škole Proactiva. Od 2006. do 2009. zaposlen je na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, a zatim, od 2009. do 2010., radi kao ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra. Od 2011. do 2016. godine zaposlen je na Institutu za antropologiju u Zagrebu, a od 2017. radi u zvanju izv. profesora pri Sveučilištu Sjever.[3]

Od 2003. predaje kolegije iz područja društvenih znanosti, polja informacijske znanosti, na nekoliko visokih učilišta u Hrvatskoj. Na Studiju novinarstva pri Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Sveučilišta u Zagrebu predavao je kolegij Konvergencija medija. Na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu predavao je predmete Komunikacijski aspekti i integracija medija, Managerske komunikacijske soft skill tehnike, Multimedijska komunikacija, Multimedija, Multimedijski marketing i Integracija medija. Na Veleučilištu VERN predavao je predmete Odnosi s medijima i Multimedijski sustavi. Na Sveučilištu Sjever predaje kolegije Uvod u medije, Medijska publika, Javno mnijenje, Izrada TV priloga i Interpersonalna komunikacija te Algoritmiranje percepcije i protokoli komunikacijske sintakse.[3]

Znanstvene publikacije[uredi | uredi kôd]

Bavi se znanstvenim radom iz područja komunikologije, informatologije i antropologije (osobito vizualne i sociokulturne). Objavio je sljedeće sveučilišne udžbenike: Antropološka paradigma komunikacijskih aspekata prikazivanja, percepcije i vrednovanja muzejskih online sadržaja, (Inantro, 2010), Interpersonalna komunikacija (KK promocija, 2016.), Programiranje igranog filma 1 (Funditus, 2016.), Programiranje igranog filma 2 (Funditus, 2017.), Antropološko-komunikološki aspekti tanatologije, (Funditus i Sveučilište Sjever, 2019.), Komunikološko-eshatološka studija o narativno-semiotičkim specifikumima osuđenika na smrt, (Funditus i Sveučilište Sjever, 2019.) i Interpersonalne komunikacijske vještine (K&K 2020.). Citirani je autor više desetaka izvornih znanstvenih radova,[4] a izlagao je na više od 20 nacionalnih i međunarodnih znanstvenih skupova i konferencija.

Stručne nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Dobitnik je niza nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu, među kojima se ističu Nagrada Franz Mc Pherson za najbolju internacionalnu TV kampanju (projekt Canopus NLE, predstavljanje na CFSS-u, Beč, 1996.), Nagrada Big Bell za najinovativniji pristup kampanji za TIM International (Belgijski odsjek, 1997.), Nagrada Društva sveučilišnih profesora za znanstveni rad temeljen na istraživanju Hrvatsko novinarstvo i Internet, 1998., Zlatno zvono na Festivalu tržišnih komunikacija za plakat i video spot s konceptom Bramac - Jednom zauvijek 1998. (suradnja s timom "K & K", Hrvatska), Posebno priznanje za najuspješniji pristup Telemarketing kampanji na konferenciji International media studio approach, Amsterdam, 1999., Godišnja nagrada Canopus Award za najbolji multimedijalni NLE projekt, Tokio, 2000. i Međunarodno JT Award priznanje The best in maintaining corporative communication processes, Osaka, 2001.[3]

Umjetničke nagrade[uredi | uredi kôd]

  • Skladao je pjesmu Vjerujem u anđele u suradnji s Oliverom Dragojevićem, koja je nagrađena Porinom 2011. godine.[5]
  • Na Splitskom festivalu 2017. izvodi kantautorsku skladbu Jube moja koja je nagrađena za najbolje stihove festivala.

Djela[uredi | uredi kôd]

Filmovi[uredi | uredi kôd]

  • režija igranog filma Vjerujem u anđele (2009.) koji je dobio nagrade publike na festivalima u Puli, Madeiri (Portugal), Freiburgu (Njemačka), Leskovcu i Nišu (Srbija) te Andrej Tarkovski festivalu u Ivanovu (Rusija).

Knjige[uredi | uredi kôd]

  • Druga strana slutnje (Funditus, 2018.), 4 izdanja
  • Zadnja postaja Ljubav (Hanza medija i Funditus, 2021.)

Glazbeni albumi[uredi | uredi kôd]

  • Skladao je i svirao glazbu za album new age glazbe U sobi izgubljenih koraka,[6] objavljen u izdanju Aquarius recordsa (2013.).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. hrt.hr: Nikša Sviličić - najobrazovaniji Hrvat[neaktivna poveznica]; preuzeto: 3. ožujka 2021.
  2. a b c dalmatinskiportal.hr: Najobrazovaniji Hrvat pjeva na prokurativama – Nikša Sviličić: Što si formalno obrazovaniji, sve više uviđaš koliko ne znaš; preuzeto: 3. ožujka 2021.
  3. a b c d Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Nikša Sviličić; preuzeto: 3. ožujka 2021.
  4. Hrvatska znanstvena bibliografija - Nikša Sviličić
  5. Porin 2011. preuzeto: 3. ožujka 2021.
  6. U sobi izgubljenih koraka. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. studenoga 2016. Pristupljeno 28. studenoga 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]