Nikša Sviličić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
dr.sc. Nikša Sviličić
Nikša Sviličić
Rođenje 13. studenoga 1970.
Zanimanje komunikolog, znanstvenik, sveučilišni nastavnik, akademski filmski i TV redatelj, profesionalni glazbenik multiinstrumentalist
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Nikša Sviličić (Osijek, 13. studenoga 1970.) trostruki je doktor znanosti, znanstvenik i sveučilišni nastavnik, komunikolog, akademski filmski redatelj i glazbenik multiinstrumentalist.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Nikša Sviličić u ranom je djetinjstvu s obitelji doselio u Split, gdje je završio srednju medicinsku (farmaceutski tehničar) i srednju glazbenu školu (violina i gitara, u klasi prof. Aristida Martinisa).

Na Sveučilištu u Zagrebu 1991. - 1995. kao redovan student istovremeno je studirao i diplomirao pri:

Tijekom studija dobio je Rektorovu nagradu (1994.) i Nagradu društva znanstvenika (1995.).

Na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu obranio je 1999. magisterij znanosti (Multimedijski računalski informacijski sustavi i hrvatski online mediji).

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranio je 2006. doktorat na Odsjeku za muzeologiju s temom: Modeli i vrednovanje multimedijske i hipermedijske prezentacije virtualnih muzeja u Hrvatskoj, mentor prof.dr. Žarka Vujić.

Godine 2014. brani i drugi doktorat i to na Odsjeku za komparativnu književnost s temom: Kauzalitet antropoloških aspekata strukture filmskog izraza u paradigmi novoga hrvatskog igranog filma od 1991. do 2012. godine, mentor prof.dr. Nikica Gilić.

Godine 2017. brani treći doktorat pri Doktorskoj školi iz Komunikologije s temom: Komunikološki i antropološko-bihevioralni aspekti društvenih vrijednosti kao prediktora samoprocjene krivnje na primjeru osuđenika na smrt, mentor prof.dr. Pero Maldini.

Stipendije i usavršavanja[uredi VE | uredi]

Godine 1995. na Sveučilištu u Beču stipendist je istraživačkog programa CEEPUS.

Tijekom 2001. kao dobitnik UNESCO stipendije boravio je u Chonan Cityju i Seoulu, na Južnokorejskom tehnološkom sveučilištu te na katedri za računarske i multimedijalne sustave predavao kolegij Multimedijski primijenjena kreativnost.

Tijekom 2002. i 2003 godine kao dobitnik Fulbrightove stipendije predavao je na katedri Film i multimedija američkog Sveučilišta Ohio, te kao stipendist istraživač i gostujući predavač boravio na brojnim sveučilištima i istraživačkim centrima (Houston, Los Angeles, San Francisco, Mountain View, Silicon Valley, Boston, New York).

Kao dobitnik Fulbrightove stipendije održao je niz predavanja u SAD, iz područja razvoja informacijske tehnologije i primjene informacijske tehnologije u filmu, te sinergije multimedije i hipermedijalnosti sa konvencionalnim medijima.

Radno iskustvo[uredi VE | uredi]

Od 1997. do 1999. znanstveni je novak na projektu prof. dr. Pavla Novosela Hrvatska demokracija i njeni mediji pri Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Od 2000. do 2001. znanstveni je novak na projektu dr.sc. Željka Hutinskog Formalizacija i normizacija procjene sigurnosti informacijskog sustava pri Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu.

Od 2001. do 2003. je art direktor u tvrtkama Orlando film i Publico.

Od 2003. suvlasnik je i programski direktor licencirane poslovne škole Proactiva, koja je po međunarodnim certifikatima jedna od najboljih privatnih poslovnih škola u Hrvatskoj, a od 2008. suvlasnik je i kreativni direktor marketinške agencije Publico.

Od 2003. predaje brojne kolegije iz područja društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, na nekoliko visokih učilišta u Hrvatskoj i inozemstvu.

Od 2006. do 2009. zaposlen je na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu.

Od 2009. do 2010. ravnatelj je Hrvatskog audiovizualnog centra.

Od 2011. godine zaposlen je pri Institutu za antropologiju u Zagrebu, a u periodu između 2014. do 2016. bio je i član Upravnog vijeća Instituta

Od 2017. godine zaposlen je pri Sveučilištu Sjever

Znanstveno nastavni rad[uredi VE | uredi]

U znanstveno nastavnom zvanju višeg znanstvenog suradnika i docenta od 2016. predaje na fakultetu novinarstva pri Sveučilištu Sjever sljedeće kolegije: "Uvod u medije", "Medijska publika" i "Javno mnijenje".

Na Studiju novinarstva pri Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu predavao je kolegij "Konvergenciju medija".

Kao profesor visoke škole, na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu od 2002. godine predaje predmete: "Komunikacijski aspekti i integracija medija", "Managerske komunikacijske" soft skill tehnike, "Multimedijska komunikacija", "Multimedija", "Multimedijski marketing" i "Integracija medija".

U zvanju profesora visoke škole na Veleučilištu VERN predaje predmete: "Odnosi sa medijima" (od 2009.) i "Multimedijski sustavi" (od 2010.).

Od 2014. predaje predmet "Multimedija" na Prvoj visokoj školi za komunikacijski menadžment Edward Bernays.

Mentor je pri izradi 47 diplomskih radova na brojnim fakultetima diljem Hrvatske i u inozemstvu..

Znanstvene publikacije[uredi VE | uredi]

S obzirom na svoj multidisciplinarni obrazovni profil, dr. Sviličić se bavi znanstvenim radom iz domene komunikologije, informatologije i antropologije (osobito vizualne i sociokulturne).

Objavio je sljedeće autorske knjige: Programiranje igranog filma 1 i 2 (Funditus, 2016.), Interpersonalna komunikacija (KK promocija, 2016.), Antropološka paradigma komunikacijskih aspekata prikazivanja, percepcije i vrednovanja muzejskih online sadržaja, u izdanju Instituta za antropologiju (Inantro, 2010).

Citirani je autor više desetaka izvornih znanstvenih radova [1], a sudionik je i suorganizator više od 20 nacionalnih i međunarodnih znanstvenih skupova i konferencija na kojima je održavao i izlaganja, od kojih su mnoga objavljena u zbornicima.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Dobitnik je niza nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu, među kojima se ističu: Nagrada Franz Mc Pherson za najbolju internacionalnu TV kampanju (projekt Canopus NLE, predstavljanje na CFSS-u, Beč, 1996) - Nagrada Big Bell za najinovativniji pristup kampanji za TIM International (Belgijski odsjek, 1997.)

Nagrada Društva sveučilišnih profesora za znanstveni rad temeljen na istraživanju "Hrvatsko novinarstvo i Internet", 1998.

Zlatno zvono na Festivalu tržišnih komunikacija za plakat i video spot sa konceptom "Bramac - Jednom zauvijek" (suradnja sa timom "K & K", Hrvatska)

Posebno priznanje za najuspješniji pristup Telemarketing kampanji na konferenciji International media studio approach, Amsterdam, 1999.

Godišnja nagrada Canopus Award za najbolji multimedijalni NLE projekt, Tokyo, 2000.

Međunarodno JT Award priznanje "The best in maintaining corporative communication processes", Osaka, 2001.

Dobitnik glazbene nagrade "Porin" za hit godine 2009.

Dobitnik nagrade za najbolje stihove festivala na Splitskom festivalu 2017.g s kantautorskom skladbom "Jube moja"

Umjetnički rad[uredi VE | uredi]

Režirao je dugometražni igrani film Vjerujem u anđele koji je dobio nagrade publike na festivalima u Puli, Madeiri (Portugal), Freiburgu (Njemačka), Leskovcu i Nišu (Srbija) te Andrej Tarkovski festivalu u Ivanovu (Rusija).

Kao profesionalni glazbenik 1993. - 2001. radio je sa čitavim nizom svjetski renomiranih glazbenika na koncertnim turnejama i kao multiinstrumentalni studijski glazbenik.

Skladbom "Vjerujem u anđele", u suradnji s Oliverom Dragojevićem, 2011.godine dobiva glazbenu nagradu "Porin" kao autor hita godine za film i kazalište.

Skladao je glazbu, odsvirao sve instrumente i kompletno producirao New Age album: "U sobi izgubljenih koraka"[2], objavljen u izdanju Aquarius recordsa (2013.).

Glazbeni je multiinstrumentalist, ekspert za elektroakustične gitare i "looper" tehnologiju.

Licencirani je pilot A kategorije za "NPA letjelice" (Non Pilot Aircrafts), za video snimanje iz zraka.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]