Njemačka okupacija Austrije u Drugom svjetskom ratu
Austrija je bila dio Trećeg Reicha od 13. ožujka 1938 (Nakon događaja Anschluss) do 27. travnja 1945, kada je postala neovisna od Trećeg Reicha.
Vojnici Wehrmachta ušli su u Austriju 1938. i dobili su entuzijastičnu podršku većine stanovništva.Tokom Drugog svjetskog rata, 950 tisuća Austrijanaca se borilo kao članovi Wehrmachta.Ostali Austrijanci sudjelovali su u nacističkoj upravi, od Radnika u Logorima Smrti do vođa NSDAP.Većina birokrata koji su provodili konačno rješenje bili su Austrijanci.
fali zastava (zastava kao od Trećeg Reicha, grb kao od Trećeg Reicha. Od 1938 do 1940 zvala se Land Österreich od 1940 do 1942 zvala se Reichsgaue der Ostmark od 1942 do 1945 zvala se Alpen und Donau Reichsgaue, sve ovo i više informacija treba u okvir, a ja nemam pojma kako, stranicu ne brisati! Fale također izvori, vidi još reference, jer ja ne znam kako, ko zna, nek napravi)
Austrijsko sudjelovanje u Holokaustu i Wehrmachtu[uredi | uredi kôd]
Prema Thomasu Bergeru, profesoru međunarodnih odnosa u Školi globalnih studija "Frederick S. Pardee" u Sveučilištu u Bostonu, spomenuo je: „Austrija je predstavljala oko 8 posto stanovništva Trećeg Reicha, ali oko 13 posto Schutzstaffela, oko 40 posto osoblja koncentracijskih logora i čak 70 posto ljudi koji su bili na čelu koncentracijskih logora bili su austrijskog porijekla."
Politolog David Art sa Sveučilišta Tufts također navodi da su Austrijanci činili 8 posto stanovništva nacističke Njemačke, 13 posto Schutzstaffela i 40 posto osoblja u logorima smrti; ali da su 75 posto zapovjednika koncentracijskih logora bili Austrijanci.
Istaknuti Austrijanci u nacističkom režimu[uredi | uredi kôd]
Bilo je mnogo istaknutih austrijanaca, koji su bili vojna lica, ali najpoznatiji je Führer Adolf Hitler.
Lothar Rendulić (Hrvatskog podrijetla)
Austrijski Otpor[uredi | uredi kôd]
Mala manjina austrijskog stanovništva aktivno je sudjelovala u otporu protiv nacizma. Austrijski povjesničar Helmut Konrad procjenjuje da je od 6,8 milijuna austrijskog stanovništva 1938. bilo oko 100.000 austrijskih protivnika režima koji su osuđeni i zatvoreni, a austrijsko članstvo u Nacističkoj stranci od 700.000
Grupe austrijskog otpora često su bile ideološki odvojene i odražavale su spektar političkih stranaka prije rata. Osim oružanih skupina otpora, u njemačkom Wehrmachtu postojala je jaka skupina komunističkog otpora, skupine bliske Katoličkoj crkvi, habsburške skupine i pojedinačne skupine otpora. Većinu grupa otpora razotkrio je Gestapo, a članove su pogubili.
Austrijanci u emigraciji[uredi | uredi kôd]
Od ožujka do studenog 1938. iz Austrije je uspjelo legalno ili ilegalno pobjeći 130.000 ljudi. Među najpoznatijim umjetnicima u emigraciji bili su skladatelji Arnold Schönberg i Robert Stolz, filmaši Leon Askin, Fritz Lang, Josef von Sternberg, Billy Wilder, Max Reinhardt, glumci Karl Farkas i Gerhard Bronner te književnici Hermann Broch, Robert Musil, Anton Kuh i Franz Werfel. Friedrich Torberg, koji je svjedočio njemačkoj invaziji ("Anschluss") u Pragu, nije se vratio u Beč. Erich Fried odletio je s majkom u London nakon što mu je Gestapo ubio oca u svibnju 1938. tijekom ispitivanja. Stefan Zweig je preko Londona, New Yorka, Argentine i Paragvaja pobjegao u Brazil gdje je u veljači 1942. počinio samoubojstvo, zajedno sa svojom suprugom Charlotte Altmann. Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu iz 1936. Otto Loewi morao je vratiti novac od nagrade prije nego što je emigrirao. Dodatni znanstvenici koji su otišli u egzil bili su Sigmund Freud, Erwin Schrödinger, Kurt Gödel, Martin Buber, Karl Popper i Lise Meitner. Bruno Kreisky, koji je zbog političkih razloga i zbog svog židovskog podrijetla morao napustiti zemlju, emigrirao je u Švedsku. Nakon povratka, obnašao je dužnost austrijskog kancelara od 1970. do 1983. godine.