Otto Skorzeny
| Otto Skorzeny | |
|---|---|
 | |
| Opći životopisni podatci | |
| Rođenje | 12. lipnja 1908. |
| Smrt | 5. srpnja 1975. (67 god.) Madrid, Španjolska |
| Nadimak | Scarface |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1931. - 1945. |
| Čin |  Obersturmbannführer |
| Ratovi | Drugi svjetski rat |
| Važnije bitke | Operacija Panzerfaust Operacija Greif |
| Vojska |  Waffen SS |
| Odlikovanja | Željezni križ |
Otto Skorzeny (Beč, 12. lipnja 1908. – Madrid, 5. srpnja 1975.), austrijski časnik Waffen SS-a (Obersturmbannführer/potpukovnik) vođa njemačkih komandosa u 2. svjetskom ratu, poznat po sudjelovanju u oslobađanju Benita Mussolinija 1943. godine,[1] kao i neuspjelom zarobljavanju Josipa Broza Tita 1944. godine u desantu na Drvar.
Rođen je 1908. godine u Beču, u obitelji srednje klase koja je imala dugu vojničku tradiciju. Preci su mu bili poljskog podrijetla iz sela Skorzęcin u Velikopoljskom vojvodstvu. Otac, Anton, bavio se građevinskim poslovima. U vremenu nakon kraja Prvog svjetskog rata obitelj je osiromašila i preživljavala zahvaljujući pomoći Crvenog križa. Godine 1926. počeo je studij strojarstva i visokogradnje na Tehničkom fakultetu u Beču, gdje je kasnije studirao i njegov brat Alfred. Tamo je postao član studentskog bratstva i počeo se baviti mačevanjem. Sudjelovao je u petnaest tradicionalnih mačevalačkih dvoboja, a u desetom, 1928. godine, zadobio je veliki ožiljak na licu. Osim toga, sudjelovao je i u raznim militarističkim i nacionalističkim studentskim organizacijama.
Posljednje ispite na fakultetu je položio 1931. godine; gospodarska kriza je tada dosezala vrhunac pa je u početku bio nezaposlen. Pod dojmom nacionalsocijalističke ideologije, u to vrijeme se učlanio u austrijski ogranak Nacističke stranke, a uskoro i u Sturmabteilung gdje se pokazao kao sposoban vođa. 1938. godine, za vrijeme Anschlussa, zaštitio je tadašnjeg austrijskog predsjednika Wilhelma Miklasa od nacističkih nezadovoljnika koji su ga planirali ubiti.
Početkom rata Skorzeny je radio kao građevinski inženjer. Prijavio se u Luftwaffe jer je imao nešto iskustva sa zrakoplovima, ali je odbijen jer je bio prestar, odnosno stariji od 30 godina. Umjesto toga učlanio se u Waffen SS i sudjelovao u ratnim operacijama u Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj i Rusiji. Po nekim izvorima, kao član divizije Das Reich sudjelovao je i u napadu na Beograd u Travanjskom ratu 1941. U siječnju te godine promaknut je u čin SS-Untersturmführera. Nešto kasnije mu je, zbog hrabrosti iskazane na Istočnom bojištu, dodijeljen Željezni križ.
1942. se vratio u Njemačku jer je u Rusiji obolio od dizenterije pa je proglašen privremeno nesposobnim za službu na bojištu. Do travnja sljedeće godine nije bio vojno aktivan, a tada mu je, kao tehnički obrazovanom časniku s dobrim preporukama, ponuđen posao zapovjednika nove postrojbe njemačkih komandosa. Nazvana je bojna Friedenthal i bila dio divizije Brandenburg koja je obavljala specijalne operacije po zahtjevima Abwehra, vojne obavještajne službe. Članovi bojne su u Oranienburgu obučavani po novom Skorzenyjevom programu: uz pješačku, inženjerijsku i padobransku obuku, učili su rukovati raznim vrstama oružja i vozila, borilačke vještine, vojne taktike i strane jezike.
Skorzenyjeve prve operacije bile su organiziranje neuspješnog pokušaja dizanja ustanka plemenskih vođa u Iranu (Operacija Franz), sudjelovanje u špijunskim aktivnostima protiv Britanaca u Nizozemskoj i razmatranje mogućnosti napada na sovjetska industrijska postrojenja iza Urala što je kasnije napušteno. U srpnju 1943. pozvan je, zajedno s još nekoliko istaknutih časnika, na razgovor kod Adolfa Hitlera u Glavni stožer. Skorzeny bio Hitlerov veliki štovatelj; po vlastitim riječima susret mu je mnogo značio i bio je vrlo nervozan. No uspio je ostaviti dobar dojam te je među pozvanima on izabran za operaciju pronalaženja i oslobađanja Benita Mussolinija, fašističkog diktatora kojeg su nove talijanske vlasti smijenile i zatočile.
Skorzenyjev suradnik general Kurt Student, je bio obavješten da je Mussolini zatočen u zatvoru Maddalena kraj Sardinije no uskoro otkrivaju da je potajno premješten u zimski sportski centar Grand Sasso na visini od 2000 metara. Na takvoj visini nije bilo moguće iskočiti padobranima pa su se njemački komandosi morali spustiti avionima na malenom prostoru i teško pristupačnom terenu. Njemački stratezi su predviđali da će operacija biti potpuni promašaj. Usprkos svemu 12. rujna 1943. komandosi su sletjeli i zauzeli hotel u kojem je Mussolini zatočen bez ijednog ispaljenog metka. Skorzeny je odmah s Mussolinijem i jednim pilotom odletio na sigurno. Nekoliko dana Kasnije i Mussolinijeva obitelj je prevezena na sigurno a Hitler je postavio Mussolinija na čelo Talijanske Socijalne Republike.
Nakon toga Skorzenyju je povjereno organiziranje hvatanja Josipa Broza Tita i uništenje vrhovnog zapovjedništva partizanskog pokreta otpora u Jugoslaviji. U svibnju 1944. u desantu na gradić Drvar njemačke snage pod zapovjedništvom generala Lothara von Rendulitza su uspjele uništiti većinu tamošnjih partizanskih snaga ali nisu uspjeli uhvatiti Tita.
15. i 16. listopada 1944. godine predvodi operaciju u kojoj uhićuje mađarskog regenta Miklósa Horthya koji je bez njemačke privole bio proglasio primirje sa Saveznicima.
Pri kraju rata bori se na zapadnom frontu, u Ardenima i na Rajni.
Po završetku II. svjetskog rata, američke okupacijske vlasti su zatvorile Skorzenya, te mu je u kolovozu 1947. godine u Dachauu suđeno zbog korištenja američkih uniformi u vojnim akcijama - što je bilo u protivnosti s pravilima rata.[2] Skorzeny se branio da je naredio korištenje američkih uniformi, ali isključivo izvan same borbe; oslobođen je nakon što je britanski obavještajac svjedočio da su on i njegovi suradnici - britanski vojnici - koristili tijekom II. svjetskog rata njemačke uniforme kako bi prikrili svoj identitet na zadatcima u neprijateljskoj pozadini. Međutim Skorzenya niti nakon presude Amerikanci nisu pustili na slobodu, te je uz pomoć dvojice bivših časnika SS-a u srpnju 1948. godine pobjegao iz logora. Skrivao se potom na jednoj bavarskoj farmi tijekom 18 mjeseci, gdje je stupio u kontakt s Reinhardom Gehlenom, bivšim generalom u obavještajnoj službi Wehrmachta, koji je sada surađivao s američkim obavještajnim službama, na aktivnostima protiv komunista.[3] Potom provodi stanovito vrijeme u austrijskom Salzburgu, te se naposljetku nastanio u Madridu. 1950. godine je kratko boravio u Parizu, te je časopis Le Figaro objavio njegove memoare.
1952. godine, u organizaciji generala R. Gehlena, koji surađuje s američkom CIA-om, angažira se kao vojni savjetnik u Egiptu; takav angažman je u isto vrijeme povjeren većem broju visokorangiranih njemačkih ratnih časnika i generala, kao i časnika Gestapa. U narednim godinama angažirat će se također kao vojni savjetnik u Argentini, gdje će stanovito vrijeme skrbiti o osobnoj sigurnosti Evite Peron.
Od 1960.-ih godina Skorzeny iz Španjolske vodi "Paladin Group", paravojnu organizaciju koja je nudila "usluge" oružane borbe protiv komunista širom svijeta; zna se da su njihove plaćenike - Nijemce, ali i Francuze i komandose iz drugih zemalja - do 1975. godine koristile vlade Grčke, Južnoafričke Republike i Španjolske. O drugim angažmanima i o detaljima aktivnosti se samo nagađa.[4]
1970. godine mu je dijagnosticiran rak, te je podvrgnut ozbiljnom kirurškom zahvatu na kralježnici u Hamburgu. Nakon što se bolest vratila, umro je 1975. godine u Madridu, u dobi od 67 godina. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Beču.
- Otto Skorzeny Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. rujna 2020. (Wayback Machine) - biografija Otta Skorzenyja
- ↑ Johanna Lutteroth, Der Spiegel. Unternehmen Eiche: Mussolini-Befreiung aus der Luft - Der Spiegel - Geschichte (njemački). Pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ Sigel, Robert. 1992. Im Interesse der Gerechtigkeit : die Dachauer Kriegsverbrecherprozesse 1945-1948. Campus. Frankfurt. str. 124 ff. ISBN 3-593-34641-9
- ↑ Der Spiegel. Veteranen von Wehrmacht und SS gründeten laut BND geheime Armee - Der Spiegel - Politik (njemački). Pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ Lorenz Hemicker. Hitlers „gefährlichster Mann“: Vom SS-Kriegshelden zum Mossad-Killer?. FAZ.NET (njemački). 0174-4909. Pristupljeno 4. prosinca 2020.