Oto Munder

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Oto Munder
Arhitekt / Graditelj
Oto Munder
Rođenje 4. siječnja 1875.
Smrt 4. svibnja 1949.
Stvaralaštvo
Najznačajnija djela obnova starog grada Ozlja

Oto Munder (Zagreb, 4. siječnja 1875. - Zagreb, 4. svibnja 1949.), hrvatski arhitekt i graditelj.

Gustav Otto (Oto) Munder, sin prvog ravnatelja zagrebačke plinare Karla (Dragutina) Mundera iz Canstatta (Württemberg), rođen je 4. siječnja 1875. godine u Zagrebu. Kraljevsku i zemaljsku obrtnu školu završio je 1896. u skupini prvih apsolvenata tečaja za obrazovanje graditelja (osnovanog u sklopu te škole 1892.), kojoj su pripadali i Alojz Bastl, Josip Marković i Stjepan Podhorsky. Nakon praktičnog ispita dobio je ovlaštenje da radi kao građevni mjernik, a zatim kao graditelj. Radio je kod arhitekta Eignera u Budimpešti, te u Zagrebu kod Hermanna Bolléa, Pavla Blažekovića i Janka Holjca.[1]

Projektirao je stambeno poslovne zgrade i vile u Zagrebu i okolici, početkom još pod uplivom secesije (ulica Vladimira Nazora 9, 1910.). Kasnije građevine nose obilježja neobaroka, bez upliva međuratne moderne (Vila Prohaska u Samoboru, Starogradska 2, 1919. – 1920.[2]; Dvorničićeva 13 u Zagrebu, 1928.).

Zagreb, ul. Vladimira Nazora 9 (1910.)
Oznaka graditelja[3]
Samobor, Starogradska 2, Vila Prohaska (1919.-1920.)

Od 1925. godine član je uprave Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“. Nakon što Družba 1928. preuzima stari grad Ozalj, Oto Munder vodi radove na obnovi, od 1936. godine uz profesora arhitekture Jurja Denzlera koji sudjeluje kao stručni savjetnik u Odboru za obnovu grada[4]. Godine 1935. izrađuje idejnu skicu i model spomenika Antunu Mihanoviću u Zelenjaku u povodu 100. obljetnice objave hrvatske himne.[5]

Za njegove zasluge Družba „Braća Hrvatskog Zmaja“ dodjeljuju mu 1940. godine znak Zlatnog zmaja, Viteški red Hrvatskog Zmaja 1942. zmajsko ime Zmaj Ozaljgradski, a 1945. proglašuju ga počasnim majordomusom grada Ozlja. U čestitki Otonu Munderu u povodu 70-godišnjice života Emilij Laszowski, prvi Veliki meštar Družbe, sjeća se: „Kad su ono godine 1929. u proljeće odpočeti radovi oko obnavljanja, nemilice si odstranjivao sve što bi u buduće moglo prietiti štetom na samom gradu, nad čime sam gotovo zdvajao, a poslije tek uvidio, da si umno i stručno radio. U koliko se je dalo, odkrilo se je sve starinsko na gradu, i svaka takva sitnica bila Ti je svetinjom, uspomenom na nekadašnji slavni stari Ozalj.“[6]

Otto Munder umire 4. svibnja 1949. u 75. godini života.

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. „Proslava u Družbi Hrvatskog Zmaja. Jubilej ing. Otona Mundera“. Jutarnji list, Zagreb, 11.1.1940., str. 10.
  2. DITS (Društvo inženjera i tehničara grada Samobora). „Vodič arhitekture Samobora i okruženja: Vila Prohaska, Starogradska 2“ ([1]; pristupljeno 15.01.2019.).
  3. Fedor Kritovac. 2001. Natpisi i oznake graditelja na zagrebačkim zgradama. Prostor 1[29] 9[2001], 87-88 ([2]; pristupljeno 01.02.2019.
  4. Nataša Jakšić, Karin Šerman. 2011. “Kamenita vrata u Zagrebu. Obnova unutrašnjeg prostora prema projektu Jurja Denzlera”. Prostor 19[2011] 2[42], 350-361, str. 353 [3]; pristupljeno 15.01.2019.).
  5. Marijan Machala. 2017. Zelenjak (Zaštićeni krajobraz prirode i spomen-područje hrvatske himne). U: Marijan Machala i suradnici. 2017. Povjesnica Zmajskoga stola u Krapini Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” 1995. – 2015. Zagreb: Družba „Braća Hrvatskog Zmaja“, str. 210-211 ([4]; pristupljeno 15.01.2019.).
  6. Emilij Laszowki, Milutin Mayer i dr. “Našem dragom i veleslužnom bratu Otonu Munderu, častnom Zmaju Ozaljgradskom, na spomen proslave njegove 70. godišnjice života i 20. godišnjice rada u upravi “Hrvatskoga Zmaja” !", 3. siječnja 1945. (tiposkript u posjedu obitelji Roth, Freiburg i. Br.).