Paški baškotin

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Paški baškotin je hrvatsko jelo. Vrsta je tvrdog slatkog prepečenca.[1]

Proizvodi se u benediktinskom samostanu sv. Margarite u Pagu.[1] Zna se da su prvu pećnicu dobile još 1540. godine i da su ju koristile za proizvodnju različitih kolača, peciva i baškotina.[2]

Najstarija je slastica – vrsta tvrdog slatkog prepečenca spravljenog po posebnoj samostanskoj recepturi. Paške benediktinke ga proizvode više od trista godina. Bio je uvijek važan prilog jelu u posebnim prigodama. Goste se u prijašnjim vremenima dočekivalo baškotinima i bijelom kavom i niti jedno obiteljsko slavlje nije se moglo zamisliti bez baškotina.[1]

Tvrdi prepečanac nastao je iz brodske kuhinje, jer je bilo potrebno osigurati mornarima za duga putovanja na brodovima dobru hranu koji se poput kruha ili kolača može natapati u čaju, juhi ili – kao doma za svečanosti – u bijeloj kavi, prošeku, travarici, vinu i dr. Budući da paški baškotin već stoljećima pripremaju benediktinke, pripada i samostanskoj kuhinji. Slava se pronijela, pa su ga jeli i plemići iz drugih zemalja, uključujući i austrijsku caricu Mariju Tereziju, ljubiteljicu paških proizvoda poput paške čipke.[2]

Paški baškotin odlikuje tvrdoća i prhost. Priprema ga se ručno, a recept je stroga tajna. Benediktinke ga peku za javnost otkako se pokazala potreba uvećati samostanske prihode, a potražnja je danas toliko velika da ne uspijevaju napraviti više od postojeće proizvodnje jer ga proizvode punim kapacitetom.[2]

Nosi oznaku zaštite Izvorno hrvatsko i Hrvatski otočni proizvod.[1]

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Turistička zajednica Grada Paga Baškotini, 18. siječnja 2013. (pristupljeno 18. svibnja 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Oblizeki Božica Brkan: Paški baškotin proslavljen iz samostana časnih sestara benediktinki, 3. siječnja 2012. (pristupljeno 18. svibnja 2017.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]