Pakt Ribbentrop-Molotov

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vjačeslav Molotov potpisuje pakt Ribbentrop-Molotov 1939. Iza njega su drugi potpisnik Joachim von Ribbentrop, Josif Staljin i Boris Šarpošnjikov.
Tajni protokol

Pakt Ribbentrop-Molotov (njem.: Hitler-Stalin-Pakt) ili kako se službeno zvao Pakt o nenapadanju između Njemačke i Saveza Sovjetskih socijalističkih Republika je bio sporazum o nenapadanju između Njemačkog Reicha i Sovjetskog Saveza. Potpisan je 23. kolovoza 1939. god. u Moskvi od strane sovjetskog ministra vanjskih poslova Vjačeslava Molotova i njemačkog ministra vanjskih poslova Joachima von Ribbentropa. Međusobni pakt o nenapadanju bio je na snazi do početka Operacije Barbarossa 22. lipnja 1941. god. kada je Njemačka napala SSSR.

Iako je službeno bio označen kao "pakt o nenapadanju", ovaj sporazum obuhvaćao je i tajni protokol kojim je izvršena podjela interesnih sfera u nezavisnim zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. Tajni protokol je eksplicitno predviđao "političke i teritorijalne promjene" u dijelovima navedenih zemalja što je ovaj sporazum pretvorilo u agresivni vojni savez usprkos njegovom službenom nazivu. Kao posljedica ovog sporazuma sve navedene zemlje su napadnute i okupirane, bilo od strane Njemačke, bilo od strane SSSR-a. Od svih tih zemalja koje su bile žrtve sovjetsko - njemačkog savezništva, jedino je Finska, koja je dva puta vodila rat sa Sovjetskim Savezom tijekom Drugog svjetskog rata, uspjela sačuvati svoju nezavisnost; međutim je i ona bila prisiljena ustupiti određene teritorije.

Podjela Europe 1939. – 1941.

Sovjetska propaganda i njeni predstavnici ulagali su velike napore da umanje značaj sporazuma činjenicom da se Sovjetski Savez na različite načine suprotstavljao nacističkoj Njemačkoj.

Posljedice[uredi VE | uredi]

Tjedan dana dana nakon potpisivanja sporazuma, 1. rujna 1939. godine Njemačka je napala Poljsku. U skladu s odredbama tajnog protokola sovjetske snage su 17. rujna ušle u istočnu Poljsku i okupirale teritorij koji je prema sporazumu predstavljao sovjetsku interesnu sferu. Poljske trupe su pružile odlučan otpor Rusima (računa se da je na sovjetskoj i poljskoj strani bilo po oko 3.000 mrtvih vojnika), ali je poljsko vodstvo - koje je sa vojskom od gotovo milijun vojnika zacijelo moglo još dugo voditi rat protiv Njemačke; inače je u Poljsko - Njemačkom ratu bilo 63.000 poginulih poljskih vojnika, ali također i preko 16.000 njemačkih) - izračunalo da nakon ulaska Sovjetskog saveza u rat daljnji otpor može donijeti samo još veću tragediju za Poljsku. Stoga je vojni otpor prekinut 6. listopada 1939. godine.

Istodobno je Sovjetski Savez bez vojnog otpora okupirao Estoniju i Letoniju.

Letonija i Estonija su 21. lipnja 1940. godine proglašeni republikama u sastavu Sovjetskog Saveza, a krajevi što ih je Sovjetski Savez oduzeo Poljskoj (40% predratnog ozemlja te države) priključeni su Bjelorusiji i Ukrajini. Protu-sovjetsko lokalno stanovništvo je likvidirano a u novim pograničnim područjima provedeno je etničko čišćenje. Velik broj ljudi je pogubljen, dok je na stotine tisuća protjerano u azijski dio Sovjetskog Saveza ili u gulage u kojima su mnogi izgubili život.

Zapadne i sjeverne pokrajine Poljske su priključene Njemačkoj, a središnji dio oko Varšave, Lublina i Krakova je pretvoren u "Generalni guvernatorat", teritorij kojim su upravljali njemački vojni zapovjednici i činovnici - čak se u službenoj korespondenciji nisu koristili termini "Poljska", a za posve obespravljeno stanovništvo nije se čak dopuštalo koristiti ime "Poljaci".

U studenom je Sovjetski Savez započeo Zimski rat protiv Finske, koja joj je također trebala pripasti prema dogovoru sa Nijemcima. Finsku, međutim, nije SSSR uspio vojno slomiti - te je nakon početka neprijateljstava između Njemačke i SSSR-a ratovala na Njemačkoj strani, a nakon kraja II. svjetskog rata je uz pomoć Velike Britanije i SAD-a uspjela ostati neovisnom o velikom istočnom susjedu; morala je ipak SSSR-u prepustiti dio teritorija.

Na dan kada Njemačke trupe ulaze u Pariz, - 14. lipnja 1940. - Sovjetski Savez daje ultimatum Litvi, te njegove trupe prema dogovoru sa Nijemcima zauzimaju i tu baltičku državu.

Nakon što Njemačka vojno slama Francusku, Sovjetski Savez i Njemačka - opet u skladu sa odredbama pakta iz 1939. godine - dijele državni teritorij Kraljevine Rumunjske: Sovjetski savez uzima vojnom invazijom 28. srpnja 1940. od te zemlje Moldaviju i Sjevernu Bukovinu (danas u Ukrajini) a Njemačka "sprječava" invaziju Mađarske na Rumunjsku na način da prisiljava Rumunjsku da ustupi Mađarskoj područje Sjeverne Transilvanije (približno veličine današnje Hrvatske, tada sa oko 2,5 milijuna stanovnika), te u samoj Rumunjskoj instalira marionetski režim na čijem je čelu general Ion Antonescu.

Početkom 1941. godine linija razdvajanja između nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza prolazila je kroz Litvu i Poljsku. Odnosi između dvije strane su se značajno zahladili. Hitler, koji je računao da će napadom na boljševičku Rusiju pridobiti simpatije okupiranih zapadnih zemalja, počeo je pripreme za napad na SSSR.

Treći Reich prekršio je sporazum o nenapadanju napavši 22. lipnja 1941. Sovjetski Savez (Operacije Barbarossa). Teritorije koje je Sovjetski Savez dobio u skladu sa sporazumom Ribbentrop-Molotov izgubljeni su za samo nekoliko tjedna dok su baltičke države postale njemački protektorati. Odmah po početku njemačke agresije Sovjetski Savez je 25. lipnja počeo agresiju na Finsku što je dovelo do tzv. Produženog (nastavljenog) rata između Finske i Sovjetskog Saveza.

Njemački i sovjetski vojnici organiziraju zajedničku paradu u Brestu 1939., nakon zajedničke pobjede nad Poljskom

Njemačko-Sovjetski sporazum o prijateljstvu, kooperaciji i demarkaciji[uredi VE | uredi]

Dana 28. rujna 1939. godine, ministri Ribbentrop i Molotov potpisuju u Moskvi Njemačko-Sovjetski sporazum o prijateljstvu, kooperaciji i demarkaciji kojim potvrđuju rezultate vojnih osvajanja svojih zemalja.

Mapa njemačko-sovjetske demarkacije od 28.09.1939., sa potpisima Molotova i Ribbentropa: vidimo podijeljenom i Litvu, koja je u tom času još bila neokupirana

Sovjetski Savez je pristao da Njemačkoj ostane vlast nad Varšavom i Lublinom, koje su njemačke snage bile osvojile makar je bilo predviđeno da ih osvoji SSSR. Njemačke trupe su prije samog dogovora u Moskvi ipak napustile poljski grad Brest i prepustile ga SSSR-u; na terenu je 22. rujna 1939. godine bila organizirana vrlo srdačna primopredaja vlasti nad gradom, koja je ovjenčana zajedničkom vojnom paradom.

Za koncesije u Poljskoj, Njemačka je pristala da Sovjetski Savez zavlada također i Litvom - koja je prema paktu od 23. kolovoza 1939. godine trebala pripasti Njemačkoj i u koju u tom času nisu ušle ni Njemačke, ni Sovjetske snage (zapravo se Litva bila pridružila napadu na Poljsku, osiguravši si tako kontrolu nad svojim današnjim glavnim gradom Vilniusom. Sovjetska vojska je bez otpora ušla u Litvu 15. lipnja 1940. god., da bi 21. lipnja 1940. proglašena "Sovjetska Socijalistička Republika Litva" - bez nekih pograničnih dijelova koji su bili prepušteni Njemačkoj, kako je bilo dogovoreno u Moskvi sporazumom od 28. rujna 1939. godine.

Poništavanje ugovora 1989.[uredi VE | uredi]

Postojanje tajnog protokola u njemačko-sovjetskim sporazumu o nenapadanju SSSR je poricao sve do 1989. godine, premda su SAD objavile tekst pronađen u njemačkim arhivima već 1947. godine.

Prvi demokratski izabrani Kongres narodnih poslanika SSSR-a (i posljednji, uslijed raspada te države) je 24. prosinca 1989. godine izdao deklaraciju kojom se priznaje da tajni protokol postoji i ujedno ga se proglašava pravno ništetnim od početka (nisu, naravno, Rusija, Ukrajina i Bjelorusija nakon toga vratili teritorije koje su dobile slijedom dogovora sa Hitlerovom Njemačkom iz 1939. godine). U očitom dogovoru sa Moskvom, Vlada Savezne Republike Njemačke je izdala sličan akt nešto prije, 1. rujna 1989. godine.

Granice prema Poljskoj koje su uspostavljene sovjetsko - njemačkim dogovorom iz 1939. godine bio je potvrdio Sovjetski Savez Ugovorom o granicama sklopljenim 16. kolovoza 1945. god. sa Privremenom vladom narodnog jedinstva Poljske - koja je u velikoj mjeri bila ovisna o SSSR-u. Njome je Sovjetski savez ipak vratio Poljskoj neka manja područja. Međutim je prema dogovoru kojega je u ime Sovjetskog saveza Nikita Hruščov još 9. rujna 1944. godine u Lublinu potpisao sa poljskim komunističkim vođom Edwardom Osóbka-Morawskim bilo obećano da će teritorijalne gubitke Poljska moći nadoknatiti pripajanjem dijelova Istočne Pruske, Šleske, Pomorja (Pomeranije) i drugih dijelova Njemačke istočno od linije Odra - Nisa; takvo rješenje - koje se smatralo kaznom nametnutom Njemačkoj zbog pokretanja najkrvavijeg rata u svjetskoj povijesti - rezultiralo je protjerivanjem oko 7 milijuna Nijemaca sa teritorija oduzetih za korist Poljske, te preseljavanjem Poljaka iz područja koja su završila u sastavu SSSR-a.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]