Pavle Radić
| Pavle Radić | |
|---|---|
 Pavle Radić 1928. godine. | |
| Rođenje | 10. siječnja 1880., Trebarjevo Desno, Hrvatska |
| Smrt | 20. lipnja 1928., Beograd, Srbija |
| Stranka | HSS |
| Zanimanje | političar |
| Ministar agrarne reforme Kraljevine SHS | |
| 1925. – 1926. | |
Pavle (Pavao) Radić (Trebarjevo Desno, 10. siječnja 1880. – Beograd, 20. lipnja 1928.), bio je hrvatski političar.
Životopis
Pavle Radić rodio se u Trebarjevu Desnom 1880. godine. Nećak je dr. Antuna i Stjepana Radića. ↓1 Školovao se u Zagrebu i Pragu. Nakon završene trgovačke škole u Pragu službovao je u Hrvatskoj dvije godine kao pomoćni učitelj, a zatim se bavio zadrugarstvom. Prihvatio je političke ideje svojih stričeva Antuna i Stjepana Radića i pridružio se njihovoj stranci, Hrvatskoj pučkoj seljačkoj stranci, te poslije postao i članom njenog vodstva.
Kao kandidat Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS) prvi je put izabran u Narodnu skupštinu Kraljevine SHS 1923. godine u banjolučkom okrugu. Ponovno je biran za narodnoga zastupnika 1925. i 1927. godine. Zamjenjivao je Stjepana Radića u vođenju strankom za vrijeme njegovog jednogodišnjeg boravka u inozemstvu 1923. – 1924. godine, a zatim i dok se Stjepan Radić nalazio u zatvoru, 1925. godine. Po uputi Stjepana Radića čita u Narodnoj skupštini, 27. ožujka 1925. godine, izjavu kojom stranka prihvaća Vidovdanski ustav i monarhiju.[1] Nakon dogovora HSS-a i Radikalne stranke, ulazi u Vladu 1925. – 1926. godine kao ministar agrarne reforme. Nakon prijelaza HSS-e u oporbu radi kao ravnatelj Saveza hrvatskih seljačkih zadruga.
Smrt
Pavle Radić ubijen je u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. godine.[2][3] Tada je radikalski zastupnik Puniša Račić iz revolvera pucao na zastupnike HSS-a ranivši Ivana Pernara i Ivana Granđu, teško ranivši Stjepana Radića koji od posljedica atentata umire u Zagrebu, 8. kolovoza 1928. godine, a ubivši Đuru Basarička i Pavla Radića.[1]
- »Kada je 20. lipnja 1928. Puniša Račić izvršio pokolj narodnih zastupnika HSS u Narodnoj skupštini, Pavle je, predosjećajući da prijeti životna opasnost Stjepanu Radiću, poletio prema svom stricu i vođi stranke da ga zaštiti, ali ga je Račić, uzviknuvši »Ha, tebe baš tražim!« jednim dobro odmjerenim metkom pogodio u donji dio srca, od čega je Pavle Radić pao na pod. Prenesen automobilom, on je pet minuta nakon dolaska u bolnicu, a pedeset i pet minuta poslije ranjavanja izdahnuo; njemu je metak okrznuo srce i izašao van.«[3]
Ubijeni Pavle Radić i Đuro Basariček iz Beograda u Zagreb dovezeni su 22. lipnja 1928. godine i njihovi su lijesovi bili izloženi u Hrvatskom seljačkom domu na Zrinjevcu a sljedećega dana, 23. lipnja 1928. godine, bio je posmrtni ispraćaj i pokop.[4]
Pokopan je u Arkadama na zagrebačkome groblju Mirogoju u zajedničkoj grobnici uz Đuru Basarička, u koju su kasnije pokopani Stjepan Radić i Josip Predavec (ubijen 14. srpnja 1933. godine u zasjedi kod Dugoga Sela)[1] te 1953. godine Ivan Granđa.
Literatura
- Hrvatski leksikon, Zagreb, 1996.
- Opća enciklopedija JLZ, 6. svezak, Zagreb, 1980.
Bilješke
↑1 Pavle je sin njihovoga najstarijeg brata Andrije.[5]
Izvori
- ↑ a b c HSS GO Novska: Povijest HSS-a, (arhivirano na web.archive.org 14. kolovoza 2015.), pristupljeno 15. siječnja 2016.
- ↑ HRT: Atentat u skupštini Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. ožujka 2009. (Wayback Machine), preuzeto 9. listopada 2011.
- ↑ a b Zvonimir Kulundžić, Atentat na Stjepana Radića, Stvarnost, Zagreb, 1967., str. 371.
- ↑ Ivo Perić, Stjepan Radić 1871.-1928., Dom i svijet, Zagreb, 2003., ISBN 953-6491-88-5, str. 445.
- ↑ Ivo Perić, Stjepan Radić 1871.-1928., Dom i svijet, Zagreb, 2003., ISBN 953-6491-88-5, fusnota 47, str. 33.