Ivan Granđa

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ivan Granđa
Ivan Granđa

Ivan Granđa, 1928. godine.

član predsjedništva HSS-a
trajanje službe
? – ?
zastupnik u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS
trajanje službe
11. rujna 1927. – ?
Rođenje 25. ožujka 1879.
Smrt 31. ožujka 1953.
Politička stranka HSS

Ivan Granđa (Šašinovec, 25. ožujka 1879. - Šašinovec, 31. ožujka 1953.), bio je hrvatski političar, zastupnik u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS, poslije 1945. godine član AVNOJ-a te narodni zastupnik Savezne Narodne skupštine i Sabora NR Hrvatske.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ivan Granđa, rođen je u Šašinovcu, u nekadašnjem kotaru Sveti Ivan Zelina, nedaleko Zagreba, 1879. godine. Pučku školu polazio je u Cerju od 1886. do 1890. godine. Bio je član predsjedništva HSS-a i jedan od prvih i najvjernijih suradnika vođe HSS-a Stjepana Radića. Povremeno se javljao političkim člancima u Domu te surađivao u Seljačkom svijetu. Bio je dugogodišnji predsjednik Kulturno-prosvjetnogA društva "Seljačka sloga" i predsjednik mljekarske zadruge u Šašinovcu. Za zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS izabran je na izborima od 11. rujna 1927. godine.

Ranjen je u lijevu ruku 20. lipnja 1928. godine kada je svojim tijelom zaštitio Stjepana Radića u momentu atentata u Narodnoj skupštini u Beogradu. Tada je na njega i zastupnike HSS-a Ivana Pernara, Đuru Basaričeka, Stjepana Radića i Pavla Radića pucao karađorđevićevski dvorski agent i zastupnik srpske Radikalne stranke Puniša Račić.[1] Puniša Račić pucnjima iz revolvera na zastupnike HSS-a ranjava Ivana Pernara i Ivana Granđu, smrtno ranjava Stjepana Radića te usmrćuje Đuru Basarička i Pavla Radića.

Iz novina o atentatu[uredi VE | uredi]

"»Strahovito krvoproliće u Narodnoj skupštini« — naslov je posebnog izdanja zagrebačkih »Novosti« 20. lipnja 1928."[1]
"»Danas prije podne došlo je do gužve u skupštini« — piše u tekstu. »Puniša Račić stao je na desnu govornicu uzbuđen, izvadio je revolver i počeo pucati. Ispalio je pet hitaca u pravcu Radićevaca. Pavle Radić je jednim hicem pogodjen u lijevu stranu kraj srca. Ovoga časa umire. Basariček, koji je stajao pred stenografskim stolom, u momentu kad je htio da spriječi Račića da puca, pogodjen je sa dva hica, jednim u ledja, jednim u vrat. Teško je ranjen. Stjepan Radić jednim revolverskim metkom pogodjen je u trbuh. Uspio je da izadje na hodnik i tu je pao. Prenesen je u seljački klub. Dr. Pernar je teško ranjen u lijevu stranu prsiju. Ivan Grandža u lijevu ruku. Prebijena mu je kost. Ogromno uzbuđenje i panika u dvorani« — pisale su zagrebačke »Novosti« o događaju koji je izazvao demonstracije u Zagrebu. Policija ubija petoro ljudi, 50–oro ranjava."[1]

Umro je 31. ožujka 1953. godine u rodnom mjestu. Pokopan je u arkadama na groblju Mirogoju,[2] u Zagrebu, u zajedničkoj grobnici uz Stjepana i Pavla Radića, Basaričeka i Predavca.

Priznanja[uredi VE | uredi]

  • 1928. godine proglašen je počasnim građaninom Križevaca.[3]

Literatura[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Vedran Benić, Veliko malo stoljeće. matica.hr pristupljeno 4. rujna 2010.
  2. Polić, Maja. Panteon hrvatske povijesti, Zagreb, 2010., // Rijeka, sv. 16, br. 1, (2011.), str. 89.-90. (Hrčak)
  3. Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 180., pristupljeno 9. listopada 2018.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]