Pedro Arrupe

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Pedro Arrupe Gondra (Bilbao, 14. studenoga 1907. -Rim, 5. veljače 1991.), 22. svibnja 1965. u Rimu 218 isusovaca izabire ga za dvadeset i osmog nasljednika svetog Ignacija, tj. vrhovnog poglavara Družbe Isusove, general Družbe Isusove.

Rani život[uredi VE | uredi]

Rodio se kao najmlađi i jedini sin u religioznoj obitelji s petero djece, u baskijskom gradu Bilbau. Otac mu je bio vrstan arhitekt, čuveni tenor i veliki štovatelj Srca Isusova. Majka mu je bila pobožna. Umrla je kada mu je bilo deset godina, a osam godina kasnije umire i otac baš u trenutku kada je procesija Srca Isusova prolazila ispod njegova prozora.

Školovanje[uredi VE | uredi]

Studira medicinu u Valladolidu i Madridu. S dvadeset godina stupa, 15. siječnja 1927., u novicijat Družbe Isusove u Loyoli. Nakon izgona isusovaca iz Španjolske 1932. nastavlja studij filozofije i teologije u Belgiji i Nizozemskoj gdje je 1936. zaređen za svećenika. Godinu dana nakon toga odlazi u Ameriku na dvogodišnju specijalizaciju u medicini i psihijatriji. Po završetku specijalizacije odlazi 1938. u Japan, zemlju svojih snova još iz mladih dana, u kojoj će ostati sve do 1965., kada je na 31. generalnoj kongregaciji izabran za generala Družbe Isusove.

Djelovanje[uredi VE | uredi]

1938. došavši u Japan obavljao je razne dužnosti. Najprije je radio u siromašnim tokijskim četvrtima, zatim je bio župnik u Ubeu i Yamaguchiju, a tek kasnije radi kao učitelj isusovačkih novaka u Nagatsukiju. Ondje je doživio i atomsku bombu. Postaje superiorom, viceprovincijalom i provincijalom u Japanu. Vodi Družbu temperamentno u burnim pokoncilskim vremenima punih šesnaest godina sve do 1981. kada je doživio moždani udar. Prikovan za krevet punih deset godina, umro je 1991. u 84. godini života uoči blagdana japanskih mučenika.

Doprinosi[uredi VE | uredi]

Arrupe je prije svega bio čovjek Drugog vatikanskog sabora, bio je njegov aktivni provoditelj. Prvo što je poduzeo primjenjujući Koncil bilo je provođenje velike sociološke, kulturne i pastoralne ankete u duhu koncilske obnove. Počeo je promicati ekonomska nastojanja unutar Družbe. Zauzimao se za pravdu, najprije rasnu (u SAD-u), onda malo poslje i za socijalnu. Njegova pisma, govori i konferencije pokrenule su u Družbi novi duh te su kao takve imale utjecaja i na Crkvu u cjelini.


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]