Srce Isusovo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Pompeo Batoni:Sveto Srce Isusovo, oko 1740. godine. Oltarna slika sa sjeverne strane Isusove kapele u Rimu.

Srce Isusovo je naziv kršćanske pobožnosti prema Isusu i ujedno naziv blagdana.

Povijest[uredi VE | uredi]

Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu istaknuto je obilježje suvremenog katoličanstva. Srce je postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi uglavnom u europskoj civilizaciji. Čak i u Bibliji srce se smatra više sjedištem znanja negoli ljubavi.

Pokaznica u obliku Srca Isusova na bedžu Ive Kerdića za Euharijstijski kongres u Zagrebu 1930. godine

Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci. Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova, došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova, sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. g. Ali tek je 1765. g. papa Klement XIII. dopustio slaviti blagdan Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi.

Bazilika posvećena Presvetom Srcu u Parizu

Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, papa Pio IX. je 1856. g. posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe. Misa i oficij odobreni su 1765. a općevažeći postali su 1856..

Blagdan Presvetog Srca Isusovog slavi se u petak nakon blagdana Tijelova i stoga je lipanj mjesec Presvetog Srca Isusova.

Jules Chevalier, utemeljitelj Misionara Presvetoga Srca Isusova je sebe i svoje djelo uvijek povjeravao Majci Božjoj. Majku Božju je štovao pod imenom Notre Dame du Sacre–Coeur (Majka Srca Isusova), a sam Isus je prvi misionar toga Srca, jer nam je prvo objavio Božju ljubav prema nama[1].

Viđenja sv. Marije Margarete Alacoque[uredi VE | uredi]

Sv. Margareta Marija imala je od 1673. g. do 1675. g. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove "veliko ukazanje", a bilo je 16. lipnja 1675. g., u tijelovskoj osmini, Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova: " Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i prošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje Tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima. " Na svršetku poruke Isus obećaje nagradu svima onima koji budu svetkovali blagdan njegova Srca: " Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju."

Pape o Srcu Isusovu[uredi VE | uredi]

Pobožnost Srcu Isusovu jest najsigurnija i najkorisnija duhovnost.

Leon XIII.

To je sinteza cijeloga kršćanstva.

Pio XI.

Štovanje Srca Isusova jest najkompletnija ispovijest kršćanske vjere.

Pio XII.

Srce Isusovo jest uzvišeni oblik one prave pobožnosti, koja se traži za naše vrijeme.

Pavao VI.

U Presvetom Srcu Isusovu nalazimo sintezu svih otajstava naše vjere.

Papa Ivan Pavao II.

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Pismo pape Ivana Pavla II. o Srcu Isusovom
Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Haurietis Aquas in Gaudio

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  1. Katolici na Internetu Misionari Presvetoga Srca Isusova (MSC)