Vidi kôd stranice Petar Čule

{{Infookvir kršćanski čelnici
| vrsta = nadbiskup
| počasni-prefiks = Njegova preuzvišenost
| ime = Petar Čule
| počasni-sufiks = 
| naslov = [[Giufitanska biskupija|naslovni nadbiskup giufitanski]]
| image = Petar_Čule.png
| image_size = 
| alt = 
| opis = Biskup Petar Čule nakon biskupskog posvećenja 4. listopada 1942. 
| izvorno_ime = 
| izvorno_ime_jezik= 
| crkva = [[Katolička Crkva]]
| nadbiskupija = 
| pokrajina = 
| metropolija = 
| biskupija =  
| stolica = 
| imenovan = [[14. rujna]] [[1980.]]
| početak_službe = 
| kraj_službe = [[29. srpnja]] [[1985.]]
| ukinuto = 
| prethodnik = [[Bogdan Stefanov Dobranov]]
| nasljednik = [[Edouard Mathos]]
| nasuprot = 
| druge_službe =  arhivar na Biskupskom ordinarijatu<br>(1926.–1942.){{-}}[[Mostarsko-duvanjska biskupija|mostarsko-duvanjski biskup]]<br>(1942.–1980.){{-}}[[Trebinjsko-mrkanska biskupija|trebinjsko-mrkanski trajni apostolski upravitelj]]<br>(1942.–1980.)
| ređenje = [[20. srpnja]] [[1920.]]
| zareditelj = [[Ivan Evanđelist Šarić|Ivan Šarić]]
| posvećenje = [[4. listopada]] [[1942.]]
| posvetitelj = [[Ivan Evanđelist Šarić|Ivan Šarić]]
| kardinal = 
| kreirao =
| rang = 
<!---------- Osobni detalji ---------->
| datum_rođenja = {{Datum rođenja|1898|02|18}}
| mjesto_rođenja = [[Kruševo (Mostar, BiH)|Kruševo]], [[BiH]]
| datum_smrti = [[29. srpnja]] [[1985.]]
| mjesto_smrti = [[Mostar]], [[BiH]]
| pokopan = [[Katedrala Marije Majke Crkve u Mostaru]]
| koordinate_groba = 
| nacionalnost = [[Hrvat]]
| vjera = [[Katolička Crkva|katolik]]
| rezidencija = 
| roditelji = Jure (''Juriša'') i Jaka (rođ. Šarac)
| prethodna_služba = 
| obrazovanje = doktor teoloških znanosti
| alma_mater = [[Collegium Canisianum]]
| moto = ''Adveniat regnum tuum''{{-}}(Dođi kraljevstvo Tvoje)
| potpis = 
| potpis_alt = 
| grb = 
| grb_alt = 
}}

'''Petar Čule''' ([[Kruševo (Mostar, BiH)|Kruševo]], [[18. veljače]] [[1898.]] – [[Mostar]], [[29. srpnja]] [[1985.]]) bio je [[prelat]] [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]] koji je služio kao [[biskup]] [[Mostarsko-duvanjska biskupija|mostarsko-duvanjski]] i trajni apostolski upravitelj [[Trebinjsko-mrkanska biskupija|trebinjsko-mrkanski]] od [[1942.]] do umirovljenja [[1980.]] godine. Nakon odlaska u mirovinu, imenovan je [[Giufitanska biskupija|naslovnim nadbiskupom Giufija]] u današnjem [[Tunis]]u.

== Životopis ==
=== Mladost i školovanje ===

Čule je rođen u [[Kruševo (Mostar, BiH)|Kruševu]] kod [[Mostar]]a u dobrostojećoj obitelji Jure (''Juriše'') i Jake rođene Šarac.{{sfn|Babić|2018|p=329}}{{sfn|Puljić|1991b|p=29}}{{sfn|Perić|1986|p=286}} Njegov otac Juriša bio je ugledan čovjek u svom selu, koji je pridonio osnivanju posebne župe za svoje selo i izgradnji župnog doma.{{sfn|Perić|1986|p=286}} Čule je bio treće dijete po redu te je imao petero braće i tri sestre. Njegov brat Ante bio je također [[svećenik]].{{sfn|Perić|2000|p=260}} Isti dan kad je rođen, Čule je kršten.{{sfn|Babić|2018|p=329}}{{sfn|Puljić|1991b|p=29}}{{sfn|Perić|1986|p=286}} Kao dijete, Petar dugo nije mogao progovoriti,{{sfn|Puljić|1991b|p=29}} a između 4. i 5. godine života bolovao je od [[malarija|malarije]] te bi često padao u nesvijest, jedva preživljavajući.{{sfn|Puljić|1991b|p=29}}{{sfn|Babić|2018|p=332}} Ipak, bio je poznat po dobrom pamćenju.{{sfn|Puljić|1991b|p=29}}{{sfn|Babić|2018|p=330}}

Petar i njegova tri brata poslani su na daljnje školovanje, dok su druga dva brata ostala na imanju. Sestre su mu bile udane. Petar je bio izrazito religiozno odgojen.{{sfn|Babić|2018|p=329}} Budući da njegovo rodno selo nije imalo ni osnovnu školu ni crkvu, Petar je otišao na školovanje u [[Ljuti Dolac]], gdje je upoznao tamošnje franjevce koji su mu bili odgojitelji.{{sfn|Perić|1986|p=286}}{{sfn|Babić|2018|p=331}} Izobrazba se odvijala u privatnoj kući.{{sfn|Puljić|1991b|p=29}} Njegovi franjevački učitelji prepoznali su u njemu poseban potencijal te su htjeli da nastavi školovanje u [[Franjevački samostan i crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu|Franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu]]. No, njegov otac, na savjet pokojnog rođaka koji je služio kao župnik u Blagaju, odlučio je poslati mladog Petra u isusovačku gimnaziju u Travniku.{{sfn|Perić|1986|p=286}}{{sfn|Babić|2018|p=331}}{{sfn|Puljić|1991b|pp=29-30}}

==== Gimnazija ====
[[Datoteka:Petar_Čule%27s_student_transcript.png|mini|250px|Studentska iskaznica iz ''[[Canisianum]]a'', [[1921.]]]]
[[Datoteka:Petar Čule's diploma.png|mini|250px|Čulina doktorska diploma.]]

Godine [[1909.]] Čule je poslao molbu za gimnaziju u Travniku, a franjevački župnik također ga je prijavio u školu na Širokom Brijegu. Tada mu je javljeno da je njegova prijava u Travniku izgubljena i da mora poslati drugu. Čuli je molba u Širokom Brijegu odbijena zbog lošeg zdravstvenog stanja. No, pokazalo se da je njegova molba u Travniku prihvaćena, ali je obavijest kasnila zbog loših poštanskih veza.{{sfn|Puljić|1991b|p=30}}{{sfn|Babić|2018|pp=331-332}} Čule je stigao u Travnik [[1909.]] godine.{{sfn|Babić|2018|p=331}}{{sfn|Puljić|1991b|p=30}} U početku mu je uspjeh u školi bio loš, jer su seoske škole davale lošu pozadinu za daljnje školovanje. Ipak, mjesec dana kasnije postao je jedan od najboljih studenata{{sfn|Puljić|1991b|p=30}}{{sfn|Babić|2018|pp=332-333}} Svih osam razreda uspio je završiti s odličnim uspjehom.{{sfn|Puljić|1991b|p=30}}

Godine [[1912.]], dok je bio u trećem razredu dobio je upalu porebrice.{{sfn|Babić|2018|pp=334}} Kako se [[Austro-Ugarska]] spremala za ulazak u [[Balkanski ratovi|Balkanske ratove]] [[1913.]] godine, zauzeli su dio sjemeništa za ratne potrebe, pa je škola neke učenike poslala kući, među kojima je bio i Čule. Budući da [[Austro-Ugarska]] na kraju nije ušla u rat, sjemenište je vraćeno školi pa su se učenici vratili. No, Čule je i dalje bio bolestan i tražio je produljeni dopust, što mu je i odobreno. U ljeto [[1913.]] škola je obavijestila Čulu da će izgubiti pravo na školovanje ako uskoro ne ozdravi.{{sfn|Babić|2018|p=334}} Liječnik je ustanovio da je Čule zdrav, ali mu je dijagnosticirana [[anemija]].{{sfn|Puljić|1991b|p=30}}{{sfn|Babić|2018|p=334}} Vratio se u Travnik i bio dužan polagati sve ispite iz četvrtog razreda da bi upisao peti razred. Dok je bio u četvrtom razredu, Čule je dobio tuberkulozu pluća s kavernom, ali je brzo ozdravio. U tom razdoblju Čule razvija posebnu pobožnost prema [[Gospa|Gospi]] i [[sveti Josip|svetom Josipu]].{{sfn|Babić|2018|pp=334-335}}{{sfn|Pavlović|1991|pp=101}}

Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] dio sjemeništa ponovno je pretvoren u bolnicu, jer je [[Austro-Ugarska]] ušla u rat. Iako se [[tonzura]] primala u sedmom razredu, Čule i njegovi kolege dobili su je u šestom razredu, [[1915.]] godine, i tako postali klerici. Razlog prijevremenog [[postrig]]a bio je taj što klerici nisu bili obvezni služiti vojsku.{{sfn|Babić|2018|p=335}} Godine [[1916.]], dok je bio u sedmom razredu, Čuli je dijagnosticirana bolest živaca zbog stresa od pretjeranog učenja.{{sfn|Puljić|1991b|p=30}}{{sfn|Babić|2018|p=335}} Ipak, Čule je sedmi razred uspio završiti kao odličan učenik. Kako Isusovačka gimnazija nije bila pučka škola, njeni su učenici morali polagati maturu pred sarajevskom gimnazijom. Dana [[6. lipnja]] [[1917.]] Čule je zabljesnuo na diplomskom ispitu, a predsjednik komisije ponudio mu je državnu stipendiju za sveučilišni studij. No, Čule je čvrsto odlučio postati [[svećenik]].{{sfn|Babić|2018|pp=335-336}}{{sfn|Puljić|1991b|pp=30-31}}

==== Sveučilište ====

U jesen [[1917.]] Čule se upisuje na [[Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu]]. [[Isusovci]], koji su uvelike utjecali na Čulu, vodili su fakultet, bili profesori i poglavari.{{sfn|Babić|2018|p=336}} Bio je odličan učenik.{{sfn|Perić|1986|p=286}} Nakon završene treće godine, Čule je [[20. lipnja]] [[1920.]] godine zaređen za svećenika od tadašnjeg vrhbosanskog kapitularnog vikara [[Ivan Evanđelist Šarić|Ivana Šarića]], kasnije nadbiskupa.{{sfn|Perić|1986|p=286}}{{sfn|Babić|2018|pp=336-337}} Čule je svoju [[Mlada misa|mladu misu]] održao na svoj imendan, [[29. lipnja]] [[1920.]]{{sfn|Babić|2018|p=337}}{{sfn|Puljić|1991b|p=31}} Budući da [[Kruševo (Mostar, BiH)|Kruševo]] još nije bilo župa niti je imalo crkvu, Čule je svoju [[Mlada misa|mladu misu]] održao na mjesnom groblju Sajmište, gdje mu je sahranjena majka koja je umrla [[1919.]] godine.{{sfn|Perić|1986|p=286}}{{sfn|Babić|2018|p=337}}{{sfn|Puljić|1991b|p=31}} Propovijed je održao fra [[Dominik Mandić]].{{sfn|Puljić|1991b|p=31}}

Hrvatski povjesničar o. [[Miroslav Vanino]] imao je dobre veze u Francuskoj i uspio je osigurati stipendije za četiri hrvatska studenta. Tri su stipendije bile za ''Institut Catholique de Paris'', a koristili su ih [[Đuro Gračanin]], [[Ivan Merz]] i [[Juraj Šćetinec]]. Četvrtu stipendiju dao je belgijski kardinal [[Désiré-Joseph Mercier]], nadbiskup Mechelen-Bruxellesa za [[Katoličko sveučilište u Leuvenu]]. Studenti su zajednički otišli u [[Zagreb]], s tim da su prva trojica dalje išli preko [[Trst]]a za [[Pariz]], dok je Čule išao preko [[Beč]]a u [[Leuven]]. No, Čulu je u [[Leuven]]u zasmetala činjenica da je stipenditor, [[Pariška nadbiskupija]], imala financijskih problema te im nije htio biti na teret. Iako mu stipendija nije ukinuta, to je bio glavni razlog zašto je odlučio napustiti Leuven. Drugi razlozi su bili to što su studenti u Leuvenu bili teolozi koji su željeli specijalizirati određenu granu [[teologija|teologije]], dok je Čulina namjera bila produbiti svoje opće teološko znanje. Također, mladom Čuli nije išla na ruku belgijska klima. Stoga se Čule oko [[Uskrs]]a [[1921.]] vratio u domovinu.{{sfn|Babić|2018|p=338}}

[[Ivan Evanđelist Šarić|Šarić]] je htio Čuli osigurati državnu stipendiju.{{sfn|Puljić|1991b|p=31}}{{sfn|Babić|2018|p=338}} Iako je imao zadovoljavajuće ocjene, Čuli je trebala i potvrda o imovinskom stanju roditelja.{{sfn|Babić|2018|p=338}} Međutim, mostarsko-duvanjski biskup [[Alojzije Mišić]] namjeravao ga je imenovati župnikom u Blagaju, odakle je protjerao mjesnog franjevca, fra Kostu Jukića, zbog neurednog vladanja, a nije ga mogao zamijeniti drugim franjevcem zbog protivljenja mještana. Provincijal hercegovačkih franjevaca zamolio je [[Alojzije Mišić|Mišića]] da nađe [[Dijecezansko svećenstvo|dijecezanskog svećenika]] za tu zadaću.{{sfn|Puljić|1991b|p=31}}{{sfn|Babić|2018|p=339}} Čule je dužnost trebao preuzeti [[8. rujna]] [[1921.]] godine. To je ugrozilo Čulinu namjeru da nastavi školovanje.{{sfn|Babić|2018|pp=338-339}} No, provincijal se predomislio i za tu dužnost [[Alojzije Mišić|Mišiću]] predložio još jednog franjevca, fra Jaku Jukića.{{sfn|Puljić|1991b|p=31}} Mišić je pristao odustati od imenovanja, ali je i dalje inzistirao da Čule ostane kao župnik ili kapelan. Ipak, Čule je zamolio biskupa da ga pošalje na daljnje školovanje.{{sfn|Puljić|1991b|p=31}}{{sfn|Babić|2018|p=339}} Vrijeme za stipendiju je već isteklo.{{sfn|Babić|2018|p=339}} Ipak, rektor [[Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu|Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu]] o. Antun Prešern uspio je Čuli osigurati mjesto u isusovačkom ''[[Collegium Canisianum]]'' u [[Innsbruck]]u u Austriji.{{sfn|Puljić|1991b|p=31}}{{sfn|Babić|2018|p=339}} Kako nije uspio osigurati stipendiju, Čule je sam vodio svoje financiranje.{{sfn|Puljić|1991b|p=31}} Krajem rujna [[1921.]] Čule je bio u [[Innsbruck]]u. Sustav studiranja bio je isti kao u [[KBF Sarajevo|Sarajevu]], što je Čuli odgovaralo.{{sfn|Babić|2018|p=339}} Dana [[12. srpnja]] [[1912.]] Čule je obranio doktorsku disertaciju pod naslovom ''De statu hominis kod sv. Bonaventure'' i stekao naslov doktora teologije. Završio je [[Collegium Canisianum|studij u Innsbrucku]] ''summa cum laude'' (''s najvećom pohvalom'').{{sfn|Puljić|1991b|p=31}}{{sfn|Babić|2018|p=339}}

=== Svećeništvo ===
[[Datoteka:Petar Čule in 1923.png|mini|250px|Don Petar Čule nakon doktoriranja, [[1923.]]]]

Po povratku iz [[Innsbruck]]a, zagrebački nadbiskup, [[Antun Bauer]], želio je Čulu imati u svojoj [[Zagrebačka nadbiskupija|nadbiskupiji]]; Čule se ipak želio vratiti u [[Hercegovina|Hercegovinu]].{{sfn|Komadina|1991|p=290}} Nakon povratka u domovinu [[1923.]] Čule je imenovan prefektom ''[[HKD Napredak|Napretkova]]'' đačkog konvikta u [[Mostar]]u te na toj dužnosti ostaje do [[1929.]] godine. Ujedno je do [[1924.]] bio vjeroučitelj u [[Gimnazija Mostar|mostarskoj gimnaziji]].{{sfn|Puljić|1991b|pp=31-32}} Kao vjeroučitelj i predstojnik konvikta, Čule je aktivno radio s mladeži i njihovim roditeljima, postižući dobre rezultate koje je zabilježila i gimnazija, koja mu je [[1926.]] ponudila mjesto profesora filozofije i francuskog jezika.{{sfn|Babić|2018|p=340}} Čule je godinu dana predavao [[francuski]], a dvije godine filozofiju, sve do [[1928.]]{{sfn|Babić|2018|p=340}}{{sfn|Puljić|1991b|p=32}} U isto vrijeme, [[1926.]] Čule je imenovan biskupijskim arhivarom.{{sfn|Puljić|1991b|p=32}}{{sfn|Babić|2018|p=341}} I opet [[1930.]] godine biskup imenuje Čulu honorarnim vjeroučiteljem u gimnaziji. Ondje ostaje predavati do [[1941.]]{{sfn|Puljić|1991b|p=32}}{{sfn|Babić|2018|pp=340-341}} Kao i većina svećenstva njegova vremena, uključujući franjevce, Čule je bio pristaša projugoslavenske i katoličke [[Hrvatska pučka stranka (1919.)|Hrvatske pučke stranke]] (HPS) te je slao studente u katoličke organizacije predvođene franjevcima, a posebno organizaciji „Orlovi”.{{sfn|Kokša|1991|p=39}}

Čule je za vrijeme svog svećeništva objavio dvije knjige – „''Misli velikih umova o Bogu i vjeri''” ([[Književnost u 1925.|1925.]]) i „''Misli velikih umova o Kristu i katoličkoj Crkvi''” ([[Književnost u 1926.|1926.]]). Uz 400. obljetnicu [[Isusovci|Družbe Isusove]], Čule je preveo dvotomnu knjigu Thomasa J. Campbella „''Povijest Isusovačkog reda: 1534.–1921.''”, koja je objavljena [[1941.]], odnosno [[1942.]] godine.{{sfn|Perić|1986|p=286}} Ove dvije knjige, koje se smatraju apologetskim, izdane su u vrijeme kada je Katolička Crkva promicala takvu literaturu i pokrete protiv antiklerikalizma i protivljenja Crkvi diljem svijeta. Čule je u predgovoru svoje prve knjige rekao da je objavljena u „''nefilozofskom vremenu''” u kojem se razvila „''žučljiva kampanja protiv tradicije i auktoriteta što su je poduzimali racionalizam i novovjeki subjektivizam''”.{{sfn|Puljić|1991a|p=58}} Čule je bio i urednik ''Malog kršćanskog nauka'' koji je doživio više izdanja. Za vrijeme boravka u zeničkom zatvoru preveo je knjigu „''Krist - život duše''” blaženoga [[Columba Marmion]]a. Godine [[1959.]] preveo je knjigu [[Fulton John Sheen|Fultona J. Sheena]] „''Duga boli''”.{{sfn|Pavlović|1991|p=99}} Čule je također objavljivao članke u nekoliko časopisa i često držao propovijedi u mjesnoj crkvi i drugim župama.{{sfn|Perić|1986|p=286}} Kao istaknuti propovjednik često je pozivan na svečanosti da drži propovijedi. Često je organizirao duhovne vježbe i obnove u mjesnim samostanima.{{sfn|Babić|2018|p=341}} Godine [[1937.]] imenovan je konzultorom biskupije.{{sfn|Babić|2018|p=341}}

Franjevci, koji su papinskom Odlukom (''Decisia'') iz [[1899.]] izgubili skrb nad polovicom župa, ali su i dalje činili veliku većinu klera, htjeli su sačuvati prevlast svoje [[Franjevačka crkva i samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru|Provincije]]. Uspjeli su utjecati na [[Alojzije Mišić|Mišića]] da ne školuje [[Dijecezanski kler|biskupijsko svećenstvo]] kako bi ostalo u malom broju, da bi konačno [[1923.]] uz Mišićevo posredovanje uspjeli ishoditi reskript [[Sveta Stolica|Svete Stolice]] da im se, iako privremeno, vraća većina župa na njihovu brigu. Franjevci su nastojali ignorirati ovu privremenost i potvrditi reskript kao trajan.{{sfn|Perić|2002|p=92-99}}

O zajedničkom nastojanju [[Alojzije Mišić|Mišića]] i franjevaca da promijene odluku [[Sveta Stolica|Svete Stolice]] biskupijski je kler doznao tek [[1937.]]{{sfn|Perić|1986|p=284}} Kada je arhivar i dijecezanski svećenik Petar Čule doznao za reskript i njegovo donošenje, uvjeravao ga je [[Alojzije Mišić|Mišićev]] tajnik fra Boris Ilovača da reskript nije izvršen, iako je on sam protokolirao i reskript i Mišićevu dekret o njegovu izvršenju.{{sfn|Perić|2002|p=104}} Godine [[1935.]] Mišić je Čuli prepustio brigu o školovanju dijecezanskih svećenika. Njihov broj je počeo rasti, a mnogi su franjevci komentirali da za njih neće biti dovoljno župa. Godine [[1937.]] u župi [[Drinovci]] dijecezansko svećenstvo je postalo upoznato s reskriptom i njegovim donošenjem, što je dovelo do pomutnje u njihovim redovima. Njihove su brige iznesene pred Ilovaču, koji ih je još jednom uvjeravao, lažno tvrdeći da [[Alojzije Mišić|Mišić]] nije potvrdio reskript.{{sfn|Perić|2002|p=105}} Mišić se malo brinuo za vlastiti kler, pa je za svoga biskupovanja zaredio samo 28 dijecezanskih svećenika. Godine [[1939.]] ograničio je broj biskupijski kandidata iz hercegovačkih biskupija u sjemeništu u Travniku na samo 33,{{sfn|Perić|1986|p=283}}{{sfn|Vukšić|2006a|pp=223-224}} vjerojatno pod utjecajem franjevaca.{{sfn|Perić|2002|p=106}}

=== Biskupstvo ===
==== Imenovanje ====
[[Datoteka:Petar cule.jpg|mini|250px|Portret biskupa Petra Čule.]]

Nedugo prije smrti, [[Alojzije Mišić|Mišić]] je pokušao dobiti imenovanje nasljednika. Isprva je želio da ga zamijeni netko iz redova bosanskih franjevaca, a potom je za nasljednika tražio nekog od hercegovačkih franjevaca. No, [[Sveta Stolica]] je ostala nijema na njegove prijedloge.{{sfn|Perić|1986|p=284}}{{sfn|Šalić|2002|p=146}} Godine [[1937.]] franjevci su od njega zatražili da imenuje jednoga od njih za biskupa koadjutora.{{sfn|Perić|2002|pp=105-106}} Mišić je [[28. lipnja]] [[1940.]] predložio Propagandi da mu imenuje biskupa koadjutora, ali nije dobio odgovor.{{sfn|Pandžić|2001|p=215}} Imenovanje se nije dogodilo prije njegove smrti.{{sfn|Perić|2002|p=109}} Vatikan je pristao imenovati Čulu za [[Alojzije Mišić|Mišićeva]] nasljednika nešto prije Mišićeve smrti.{{sfn|Kokša|1991|p=41}}

[[Alojzije Mišić|Mišić]] je iznenada umro [[26. ožujka]] 1942.{{sfn|Šalić|2002|p=146}} Misa zadušnica održana je [[29. ožujka]] u [[Mostar]]u, a predvodio ju je [[Ivan Evanđelist Šarić]], nadbiskup vrhbosanski.{{sfn|Vukšić|2006a|p=223}}{{sfn|Perić|2009|p=87}}{{sfn|Šalić|2002|p=146}} Nakon Mišićeve smrti, [[29. ožujka]] [[1942]], kako je nalagalo [[kanonsko pravo]], vrhbosanski nadbiskup [[Ivan Evanđelist Šarić|Ivan Šarić]] imenovao je Petra Čulu kapitularnim vikarom. Propaganda je odobrila njegovo imenovanje [[10. travnja]] [[1942.]]{{sfn|Pandžić|2001|p=215}} Iako su se franjevci nadali da će [[Alojzije Mišić|Mišićev]] nasljednik biti franjevac, a njihovu nadu učvrstila su obećanja čelnika NDH [[Ante Pavelić]]a franjevcu [[Radoslav Glavaš (mlađi)|Radoslavu Glavašu]] da će franjevac naslijediti Mišića, [[15. travnja]] [[1942.]] Sveta Stolica imenovala je Čulu novim biskupom.{{sfn|Perić|2002|p=109, 287}} Čak i prije smrti biskupa [[Alojzije Mišić|Mišića]], Čule je bio kandidat za njegovo nasljedstvo, međutim, zbog napetosti s [[Franjevačka crkva i samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru|Hercegovačkom franjevačkom provincijom]], [[Sveta Stolica]] čekala je Mišićevu smrt prije njegova imenovanja kako bi provela svoje planove za Hercegovinu.{{sfn|Perić|1986|p=285}} [[Dominik Mandić]], bivši provincijal hercegovačkih franjevaca, koji je u to vrijeme boravio u [[Rim]]u, zaključio je da je [[Sveta Stolica]] odbila imenovati franjevca biskupom zbog optužbi drugih hrvatskih franjevaca na račun Hercegovačke provincije i njihova ponašanja nakon raspada Jugoslavije. Te su optužbe uključivale franjevce za bavljenje svjetovnim poslovima, upletenost u nasilna zbivanja tijekom rata i neposluh crkvenom autoritetu.{{sfn|Mandić|2020|p=167}}

Papinski delegat [[Giuseppe Ramiro Marcone]] pozvao je Čulu sredinom svibnja 1942. u [[Zagreb]], gdje ga je obavijestio da je [[15. travnja]] [[1942.]] imenovan biskupom i zamolio ga za pristanak. Marcone mu je rekao da to mora ostati nepoznato javnosti dok se ne objavi u vatikanskom časopisu ''[[L'Osservatore Romano]]''. Dok je bio u [[Zagreb]]u, Čule je tražio da ga primi poglavnik [[Ante Pavelić]], ali bezuspješno. Zatražio je i prijem kod pročelnika [[Radoslav Glavaš (mlađi)|Glavaša]] u bogoštovlja i nastave, ali ga je podvornik Ministarstva grubo odbio.{{sfn|Puljić|1991b|pp=40-41}} Nedugo nakon imenovanja, Čule je posjetio papu u [[Rim]]u i tamo boravio od [[30. svibnja]] do [[6. lipnja]] [[1943.]]<!-- {{sfn|Bulajić|1989|p=971}} --> ''[[L'Osservatore Romano]]'' je objavio Čulino imenovanje [[2. lipnja]] [[1942.]]{{sfn|Kokša|1991|p=40}}

Čule je imenovan biskupom u isto vrijeme kada je [[Križevačka eparhija|križevačkim biskupom]] imenovan [[Janko Šimrak]], što je bilo u suprotnosti s vatikanskom politikom zadržavanja svih imenovanja do poslije rata. Zbog delikatne situacije u ove dvije biskupije, Vatikan je imao puno povjerenje u dvojicu biskupa i nastavio s njihovim imenovanjima unatoč protivljenju vlasti [[NDH]].{{sfn|Adriano|Cingolani|2018|p=240}} Vlast se žalila da je do imenovanja Čule i [[Janko Šimrak|Šimraka]] došlo bez konzultacija s njima. Ministar pravosuđa i bogoštovlja uputilo je [[3. lipnja]] [[1942.]] prosvjednu notu svim župnicima u Hercegovini u kojoj su iskazali protivljenje njegovu imenovanju, napominjući da budući da je Čule postavljen „''bez pitanja i saslušanja, čak i bez znanja hrvatske državne vlade''”, Hrvatska državna vlada ne može priznati takvo imenovanje te će se prema tome zauzeti radi zaštite državnog suvereniteta ''pro foro civili''.{{sfn|Babić|2018|p=344}} Pročelnik odjela bogoštovlja pri Ministarstvu tada je bio hercegovački franjevac [[Radoslav Glavaš (mlađi)|Radoslav Glavaš]] koji je sudjelovao u izradi prosvjedne note.{{sfn|Perić|1986|p=287}}

U vrijeme kada se [[Ante Pavelić|Pavelić]] spremao proslaviti svoj imendan na blagdan svetog [[Antun Padovanski|Antuna Padovanskog]], [[13. lipnja]] [[1942.]], obaviješten je od [[Giuseppe Ramiro Marcone|Marconeova]] tajnika [[Giuseppe Masucci|Giuseppea Masuccija]] da će, ako se drži ove prosvjedne note, biti [[Ekskomunikacija|automatski ekskomuniciran]] u skladu sa [[Zakonik kanonskog prava (1917.)|Zakonikom kanonskog prava]] (2334.) te da bi to onemogućilo slavlje njegova [[imendan]]a. To je uvjerilo [[Ante Pavelić|Pavelića]] da odustane od bilo kakvih sankcija protiv Čule.{{sfn|Perić|1986|p=287}} Međutim, [[Ante Pavelić|Pavelić]] je istom prilikom [[Giuseppe Masucci|Masucciju]] dao do znanja da će on i [[Vatikan]], kad rat završi, „''drugačije razgovarati''”.{{sfn|Kokša|1991|p=41}} Hercegovački franjevci počeli su nagovarati Čulu da denuncira svoje imenovanje, ali bezuspješno.

Zagrebačkom nadbiskupu [[Alojzije Stepinac|Alojziju Stepincu]] i vrhbosanskom nadbiskupu [[Ivan Evanđelist Šarić|Šariću]] stizala su prijeteća pisma sljedećeg sadržaja:

<blockquote>„''Daje Vam se na vrijeme na znanje ispred 160tisuća herc. katolika, ako se samo usudite prieći granicu grada Mostara i Hercegovine u svrhu posvete novog biskupa, neka znate da će biti svašta. Bit će krvi, a lako i mesa pa da je na Vama papina kruna. Bit će krvi i mesa kada vidimo koji vas motivi vode: novac, đavao, i tiranija nad nejačim. I drugome svakome tko se u tu svrhu - svrhu posvećenja - usudi ovamo prieći, isto će se dogoditi, pa kud puče da puče. (...). Ne treba da Vas toliko interesira tko je ovo pisao, nego se samo progledajte kakvi ste i neka znate na vrieme što Vas čeka ako se samo ovamo pomolite. Svakako ga je pisao bolji katol. od Vas. Za dom spremni!''”{{sfn|Perić|2009|p=87}}</blockquote>

Potpis ovoga pisma je bio poništen, a glasio je „''Hercegovački Hrvati katolici''”. [[Marko Perić]] smatra da su prijeteća pisma potjecala od franjevaca.{{sfn|Perić|1986|p=287}}

Čule se vratio u [[Mostar]] [[29. lipnja]] [[1942.]] godine. Tamo ga je uznemirilo saznanje o ustaškim zločinima nad srpskim stanovništvom u lipnju i srpnju [[1941.]]{{sfn|Kokša|1991|p=42}} Bez obzira na prijetnje, Čulino posvećenje obavljeno je [[4. listopada]] [[1942.]] u najvećem redu i miru. Za biskupsko geslo uzeo je: ''Adveniat regnum tuum'' (''Dođi kraljevstvo tvoje''). Njegov glavni posvetitelj bio je [[Ivan Evanđelist Šarić|Šarić]], a asistirali su mu [[Alojzije Stepinac|Stepinac]] i papin izaslanik [[Giuseppe Ramiro Marcone]].{{sfn|Perić|1986|pp=287-288}} Na posvećenju nije bilo predstavnika ustaške vlasti.{{sfn|Kokša|1991|p=42}} Čule je novac namijenjen svečanom ručku, u iznosu od 100.000 [[Kuna (NDH)|kuna]], dao izbjeglicama iz istočne Hercegovine, koji su u velikom broju prisustvovali njegovom posvećenju.{{sfn|Perić|1986|p=287}} Nakon njegova posvećenja veliki župan [[Velika župa Hum|župe Hum]], [[Josip Troyer]], upozorio ga je da se ne usudi dirati u franjevce.{{sfn|Perić|1986|pp=287-288}}

Čule je odmah po preuzimanju biskupske službe namjeravao sagraditi novu katedralu. Poznati kipar [[Ivan Meštrović]] ponudio se da izradi skicu te nove katedrale, no rat je poremetio Čuline planove. Nakon presude Čuli, komunističke su vlasti izvlastile zemljište i materijal namijenjen za gradnju katedrale.{{sfn|Perić|2002|p=268}}

==== Drugi svjetski rat ====

Neposredno nakon [[Travanjski rat|njemačke invazije na Jugoslaviju]] u travnju [[1941.]] i nakon odlaska jugoslavenske vlade u egzil u London, [[Dominik Mandić|Mandić]] je uspostavio kontakte s Londonom preko svojih kontakata u Švicarskoj i stupio u suradnju s britanskom tajnom obavještajnom službom. Čule i drugi franjevci, pomogli su mu u prikupljanju podataka iz Mostara.{{sfn|Miletić|1990|p=128}} Čule je, kao i njegov prethodnik [[Alojzije Mišić|Mišić]], s nizom drugih svećenika, uključujući i [[Leo Petrović|Lea Petrovića]], intervenirao u spašavanju Srba, Židova i komunista od progona ustaške vlasti.{{sfn|Mandić|2020|p=128}}{{sfn|Kokša|1991|p=43}} Često je kritizirao ponašanje ustaških vlasti.{{sfn|Kokša|1991|p=42}}

Nakon što su [[Četnici|srpski četnici]] u [[listopad]]u [[1942.]] počinili zločine nad hrvatskim stanovništvom od Drežnice do Rame, Čule je prosvjedovao kod talijanskog veleposlanika Raffaelea Casertana jer su četnici djelovali kao milicija pod zaštitom talijanske vojske. Čule je o incidentu obavijestio i [[Sveta Stolica|Svetu Stolicu]], koja je pak pozvala talijansku vladu na djelovanje. Uspio je spriječiti četnike da više ne čine zločine u Hercegovini.{{sfn|Kokša|1991|p=42}} U proljeće [[1943.]] zamoljen je da kao, dobar poznavatelj talijanskog jezika, uputi pismo talijanskoj upravi kako bi se spasio život hrvatskog kipara [[Ivo Lozica|Ive Lozice]], što je Čule i učinio.{{sfn|Goluža|1991|p=310}} Nakon što je general [[Franjo Šimić]] ubijen u kolovozu [[1944.]] godine, ustaške vlasti uhitile su desetke Srba u [[Mostar]]u radi strijeljanja. Čule je otišao u ustaški stožer i njemačkom zapovjedniku pukovniku Brunu Prahlu tražiti njihovo puštanje. Pušteni su u posljednji trenutak i spašeni su im životi.{{sfn|Kokša|1991|p=43}} U siječnju [[1945.]] ustaše su uhitile nekoliko srpskih i hrvatskih intelektualaca i poslale ih u [[koncentracijski logor Jasenovac]]. Čule i Petrović prosvjedovali su [[20. siječnja]] [[1945.]] i tražili njihovo puštanje. Zbog toga su svi logoraši pušteni, ali su ih na povratku kući pogubili. Nakon toga se pojavila glasina da će Čule biti sljedeći uhićeni i odveden u [[koncentracijski logor Jasenovac|Jasenovac]].{{sfn|Mandić|2020|pp=147-148}}

Dana [[10. travnja]] [[1944.]], na treću godišnjicu uspostave [[NDH]], ustaška je vlast masovno odlikovala mnoge uglednike i dužnosnike, uključujući i svećenstvo. Ta su serijska odlikovanja dodijeljena iz promidžbenih razloga, a ne za stvarne zasluge.{{sfn|Mandić|2020|pp=196-197}} Povod za ovako brojna odlikovanja bio je pokušaj vlasti da pridobije potporu katoličkog svećenstva.{{sfn|Mandić|2020|p=205}} Takva su odlikovanja dobili Čule i mnogi drugi katolički prelati, uključujući [[Alojzije Stepinac|Stepinca]] (''iako ga nikada nije svečano primio''),{{sfn|Mandić|2020|pp=198}} [[Ivan Evanđelist Šarić|Šarića]], [[Antun Akšamović|Antuna Akšamovića]], [[Mihovil Pušić|Mihovila Pušića]] i [[Kvirin Klement Bonefačić|Kvirina Klementa Bonefačića]] itd. Mnogi od njih nisu ni znali da su odlikovani. I sam Čule odlikovan je [[Red za zasluge|Redom za zasluge]] – Veleredom sa zvijezdom.{{sfn|Mandić|2020|pp=196-197}}

Za cijelo vrijeme postojanja [[NDH]], ustaška vlast je bila nesklona Čuli. Njegova plaća, koja je u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviji]] bila jednaka onoj vojnog generala, svedena je samo na doplatak jednak iznosu plaće domara.{{sfn|Kokša|1991|p=42}} Po [[Ante Pavelić|Pavelićevim]] uputama novi [[Velika župa Hum|humski veliki župan]] [[Đuro Spužević]] izvijestio je Čulu da će po završetku rata biti premješten u [[Trebinje]].{{sfn|Kokša|1991|p=41}}

Komunistički [[jugoslavenski partizani]] vidjeli su hercegovačke franjevce kao prijetnju širenju komunizma u [[SFRJ|Jugoslaviji]], jer su bili utjecajni među seljacima, ali i intelektualcima koji su pohađali franjevačke škole.{{sfn|Pandžić|2001|p=219}} Uz povlačenje Nijemaca, partizani su predvođeni [[Osmi dalmatinski korpus NOVJ-a|8. korpusom]] u siječnju [[1945.]] godine počeli napredovati prema [[Mostar]]u.{{sfn|Pandžić|2001|p=218}} Negdje u to vrijeme partizansko vodstvo je odlučilo pogubiti sve franjevce [[Franjevački samostan i crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu|franjevačkog samostana na Širokom Brijegu]],{{sfn|Pandžić|2001|p=219}} što su i učinili, ubivši 12 svećenika [[7. veljače]] [[1945.]]{{sfn|Pandžić|2001|p=221}} Njihova ubilačka akcija protiv franjevaca se nastavila.{{sfn|Pandžić|2001|pp=222–223}} Partizani su u [[Mostar]] ušli [[14. veljače]] [[1945.]] gdje su ubili [[Leo Petrović|Lea Petrovića]] s još šest franjevaca iz franjevačkog samostana.{{sfn|Pandžić|2001|p=225}} Partizani su ubili ukupno 66 hercegovačkih franjevaca{{sfn|Pandžić|2001|p=225-227}} i 12 dijecezanskih svećenika.{{sfn|Puljić|1991b|p=33}}

==== Progon komunističkih vlasti ====

Na Biskupijskoj konferenciji u [[Zagreb]]u u rujnu [[1945.]] biskup Čule svjedoči o položaju Hrvata Istočne Hercegovine:

<blockquote>„''Izbjeglice iz istočne Hercegovine (kotar Stolac) moraju se vraćati natrag u staru postojbinu, ali im je tamo sve porušeno, pa tako ništa nemaju, hrane se korijenjem. Nešto hrane dobivaju što dolazi od Unre, ali tek nakon što se podmire muslimani i pravoslavni. Nijedna vjera nije toliko šikanirana kao katolička. (...). Radi se o fizičkom istrebljenju katolika. Radi toga ne ubijaju se ni pravoslavni popovi ni muslimanski hodže, nego samo katolički svećenici. Radi toga četnici se puštaju ili blago sude, a katolici neštedimice ubijaju i po sudu i bez suda. Katolici su raja, koja mora muslimanima kulučiti kao u doba osmanlijskog feudalizma.''”{{sfn|Znidarčić|1991|p=155–156}}</blockquote>

Nova komunistička vlast odlučila je smijeniti Čulu s dužnosti. Za uhićenje su odlučili pričekati kraj talijanskih općih izbora. Dana [[22. travnja]] [[1948.]], dok se Čule pripremao za jutarnju misu u 5 sati ujutro, stigla je skupina službenika ''[[Uprava državne sigurnosti|Uprave državne sigurnosti]]'' ([[UDBA]]) koji su pretražili zgradu [[Biskupski ordinarijat u Mostaru|Biskupskog ordinarijata]]. Potraga je trajala do 18 sati. [[UDBA|UDBA-ši]] su oduzeli arhivu, a Čulu uhitili i odveli u [[Zatvor u Mostaru|zatvor „Ćelovina”]] u [[Mostar]]u. Istragu protiv Čule vodio je službenik [[UDBA]]-e Mile Perković, rodom iz [[Prisoje (Tomislavgrad, BiH)|Prisoja]].{{sfn|Puljić|1991b|p=33}}

Tada ga komunistička vlast pritvara te započinje [[namješteni sudski postupak]] koji je trajao od [[14. srpnja|14.]] do [[18. srpnja]] [[1948.]]{{sfn|Kokša|1991|p=45}} Suđeno mu je pred Okružnim sudom u Mostaru, a suđenje je održano u najvećoj dvorani u [[Mostar]]u – u kinu „Partizan”. Bio je optužen među nizom svećenika i časnih sestara. Između ostaloga, biskup Čule je optužen da je skrivao ''odmetnika'' Neđu Markotića, koji je zapravo bio mrtav nekoliko mjeseci prije nego li mu je biskup, po navodima optužbe i presude, dao utočište.{{sfn|Znidarčić|1991|p=118}} Također, optužen je i da je [[Crvena armija|sovjetskoj Crvenoj armiji]] pripisao [[pokolj u Katinskoj šumi]]. Tijekom istrage biskup Čule nije mogao imati branitelja niti pravne savjetnike.{{sfn|Znidarčić|1991|pp=113}} Presuda je donesena [[18. srpnja]] [[1948.]], a biskup Čule je osuđen na 11 i pol godina zatvora, uz gubitak građanskih prava na tri godine. Nije se žalio.{{sfn|Znidarčić|1991|p=120}}

Čule je nekoliko mjeseci proveo u [[Zatvor u Mostaru|zatvoru „Ćelovina”]], da bi [[7. listopada]] [[1948.]] bio prebačen u bačvarsko odjeljenje zeničkog zatvora.{{sfn|Puljić|1991b|p=34}} Čule je dijelio svoju zatvorsku ćeliju br. 32 sa srpskim pravoslavnim episkopom [[Varnava Nastić|Varnavom Nastićem]]. U ćeliji je napravio improvizirani oltar i služio mise u strogoj tajnosti.{{sfn|Nametak|1997|p=107}} Čule je [[25. studenog]] [[1948.]] bio u samici na sedam mjeseci sve do srpnja [[1949.]]{{sfn|Puljić|1991b|p=34}} Dok je Čule bio iza rešetaka, komunističke vlasti pripremale su mrežu svećenika suradnika. Provincijal bosanskih franjevaca Josip Markušić, uz podršku provincijala hercegovačkih franjevaca Mile Leke, osnovao Udruženja katoličkih svećenika „Dobri Pastir”, pod pokroviteljstvom [[UDBA|UDBA-e]].{{sfn|Puljić|1991b|p=34}} [[Biskupska konferencija Jugoslavije]] protivila se takvim klerikalnim udruženjima.{{sfn|Buchenau|2004|pp=191-192}} Čulin zamjenik, generalni vikar [[Mostarsko-duvanjska biskupija|Mostarsko-duvanjske]] i [[Trebinjsko-mrkanska biskupija|Trebinjsko-mrkanske biskupije]] Andrija Majić oštro je napao takva državna klerikalna udruženja.{{sfn|Buchenau|2004|p=194}} Oko [[Božić]]a [[1949.]] godine službenici [[UDBA]]-e su počeli posebno ucjenjivati Čulu da odobri Svećeničko udruženje u zamjenu za puštanje na slobodu. Čule je takve ponude svaki put odlučno odbijao.{{sfn|Znidarčić|1991|p=123}}

Dana [[26. travnja]] [[1951.]] odlučeno je da se jedan kontingent zatvorenika, među kojima su bili Čule i još nekoliko katoličkih svećenika, zajedno s drugima, premjesti u zatvor u Srijemskoj Mitrovici. Dana [[27. travnja]] [[1951.]] u 3 sata ujutro, kod stanice Slakovci kod [[Vinkovci|Vinkovaca]], vagon sa zarobljenicima je bio otkačen te je u njega udario [[teretni vlak]]. Mnogi zarobljenici su poginuli, a Čule je pao s vagona i teško se ozlijedio; slomio je gležanj i iščašio kuk. Satima je ostao ležati na travi te je prebačen u osječku bolnicu. Sutradan je kamionom prebačen u zatvor u Srijemskoj Mitrovici. Tu je bio zatvoren do [[27. lipnja]] [[1951.]] godine, kada je prebačen natrag u staklaru – odjel zeničkog zatvora. Tamo su ga smjestili u ćeliju razbijenih prozora, vlažnih zidova, dok je posteljina bila puna buha. U jesen je Čuli dijagnosticirana [[tuberkuloza]].{{sfn|Puljić|1991b|p=34}}

Tretman Katoličke Crkve u Jugoslaviji bio je nepovoljan i nakon [[Raskol Tito – Staljin|Raskola Tito – Staljin]], a [[1952.]] Jugoslavija i [[Sveta Stolica]] prekinule su diplomatske odnose zbog uzdizanja [[Alojzije Stepinac|Stepinca]] na čast [[kardinal]]a.{{sfn|Kokša|1991|p=46}} Američki biskupi, na poticaj nuncija [[Joseph Patrick Hurley|Josepha Patricka Hurleya]], zatražili su od predsjednika [[Dwight D. Eisenhower|Dwighta D. Eisenhowera]] i državnog tajnika [[John Foster Dulles|Johna Fostera Dullesa]] da interveniraju u Čulinu korist. I beogradski nadbiskup [[Josip Ujčić]] upozorio je državne vlasti da ne bi bilo dobro za njihov ugled da biskup umre u njihovom zatvoru.{{sfn|Kokša|1991|p=45}} Dana [[29. listopada]] [[1955.]] tajnik zatvora Vojo Čolović izvijestio je Čulu da će biti pušten, iako se nije „popravio” te da će biti premješten u [[franjevački samostan u Tolisi]]. Čolović je puštanje na slobodu uvjetovao službenom molbom koju je Čule odbio napisati tvrdeći da je nevin. Ipak, Čule je sutradan, [[30. listopada]] [[1955.]] pušten.{{sfn|Puljić|1991b|pp=34-35}}

Komunistički političar i predsjednik [[Savezno izvršno vijeće|Saveznog izvršnog vijeća]] [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]], [[Džemal Bijedić]], kasnije je posjetio biskupa Čulu u [[Biskupski ordinarijat u Mostaru|njegovoj rezidenciji]]. [[Džemal Bijedić|Bijedić]] je u razgovoru s biskupom rekao da je optužba protiv njega „”direktiva i naredba". Bijedić je priznao da se protiv Čule vodio nepravedan [[namješteni sudski postupak]]. Za [[NIN (tjednik)|tjednik „NIN”]], [[22. studenog]] [[1981.]], [[Džemal Bijedić|Bijedić]] je izjavio da biskup Petar Čule nije bio kriv.{{sfn|Znidarčić|1991|p=119}}

==== Nastavak službe ====
[[Datoteka:Samostan i crkva Tolisa 03.JPG|mini|Franjevački samostan u Tolisi gdje je Čule bio premješten nakon izlaska iz zatvoraz [[1955.]]]]
Čule je u Tolisi ostao do [[1. lipnja]] [[1956.]], kada mu je dopušten odlazak na liječenje.{{sfn|Puljić|1991b|p=35}} Dok je bio tamo, napisao je pismo [[Tito|Josipu Brozu Titu]], u kojemu je kritizirao suđenje protiv njega i grubo postupanje prema njemu u zatvoru.{{sfn|Kokša|1991|pp=45-46}} Čule je najprije otišao na liječnički pregled u [[Zagreb]], a potom je poslan na klimatsko liječenje u Selce. Kao zatočenik proveo je još četiri mjeseca pod prismotrom u [[Sarajevo|Sarajevu]].{{sfn|Znidarčić|1991|pp=111}} Krajem [[listopad]]a [[1957.]] godine Čule je dobio rješenje Okružnoga suda u Mostaru o oslobođenju od optužbi po kojemu je mogao preuzeti upravljanje svojim biskupijama.{{sfn|Puljić|1991b|p=35}} Biskup Čule je u zatvoru ukupno proveo 7 godina, 6 mjeseci i 8 dana te u zatočeništvu još dvije godine.{{sfn|Znidarčić|1991|pp=111}}

Godine [[1957.]] [[Sveta Stolica]] započela je svoj ''Ostpolitk'' otvaranja prema istočnim komunističkim zemljama. Smrt prefekta [[Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima|Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima]] [[Juraj Magjerec|Jurja Magjerca]] dovela je pomoćnog zagrebačkog biskupa [[Josip Lach|Josipa Lacha]] na sprovod u [[Rim]]. Dok je bio tamo, [[Josip Lach|Lacha]] je primio u audijenciju papa [[Pio XII.]], gdje ga je Lach zamolio da jugoslavenske biskupe pozove u posjet ''[[ad limina]]'' [[1958.]] godine. Papa je odgovorio da su svi biskupi koji imaju putovnice dužni doći u posjet ''[[ad limina]]''. U jesen [[1957.]] jugoslavenski su biskupi zatražili putovnice i zahtjev im je odobren. Papu je prvi posjetio zagrebački nadbiskup koadjutor [[Franjo Šeper]] svibnja [[1958.]] godine. Čule je stigao u [[Rim]] u listopadu kada je izabran novi papa [[Ivan XXIII.]] S kolodvora je odmah otišao na [[Trg svetog Petra]] kako bi primio blagoslov novoga pape ''[[Urbi et Orbi]]''. Novi ga je Papa primio četvrti dan nakon krunidbe, [[8. studenoga]] [[1958.]] Kako su diplomatske veze između Svete Stolice i Jugoslavije još uvijek bile prekinute, ''[[L'Osservatore Romano]]'' nije davao izjave o posjetima, pa tako ni o Čulinom posjetu [[Rim]]u. Čule je na audijenciji Papi prenio [[Alojzije Stepinac|Stepinčevu]] poruku kako svoju sudbinu stavlja Papi na raspolaganje i ako Papa hoće, da će ostati u Krašiću ili otići u [[hrvatsko iseljeništvo|iseljeništvo]], što je komunistička vlast poticala.{{sfn|Kokša|1991|pp=45-46}}

Glavne zadaće Čule bile su obnova crkava, podizanje novoga [[Biskupijski kler|biskupijskog klera]], gradnja novih crkava i osnivanje župa te gradnja katedrale.{{sfn|Puljić|1991b|p=35}} Nakon povratka iz zatvora osnovao je 14 novih župa: Sutinu (1962.), Polog (1963.), Jare (1966.), Buhovo i Domanoviće (1969.), Hutovo i Raskrižje (1971.), Vinjane (1972.), Čeljevo, Neum i Stjepan Krst (1974.), Aladiniće i Gabela Polje (1977.) i katedralnu župu u Mostaru (1980.).{{sfn|Perić|2011|p=190}}

Biskup Čule sudjelovao je na [[Drugi vatikanski sabor|Drugom vatikanskom saboru]] održanom od [[1962.]] do [[1965.]] godine te u pojedinim posebnim povjerenstvima. U pripremnom razdoblju sudjelovao je kao savjetnik ''Odbora za biskupe i upravljanje biskupijama''.{{sfn|Vukšić|2000|p=23}} Na sjednici održanoj [[10. studenog]] [[1962.]] Čule je održao poduži i pobožni govor o [[Sveti Josip|svetom Josipu]] i zatražio njegovo uvrštenje u rimski kanon mise. Većina biskupa ignorirala je njegov govor, no papa [[Ivan XXIII.]] njime je bio dirnut govorom i uključio je [[sveti Josip|sv. Josipa]] u kanon tri dana kasnije.{{sfn|Calloway|2019|pp=107-108}} Papa [[Pavao VI.]], [[12. travnja]] [[1967.]], imenovao je biskupa Čulu [[Asistent papinskog prijestolja|asistentom Papinskog prijestolja]].{{sfn|Pavlović|1991|p=103}}

Ipak, Čule je određene promjene [[Drugi vatikanski sabor|Drugoga vatikanskog sabora]] teško prihvaćao, posebice istiskivanje [[latinski|latinskoga jezika]] iz bogoslužja, uspostavu pastoralnih i drugih vijeća, pričest na ruku, pružanje mira tijekom mise itd. Čulino nepovjerenje prema pastoralnim vijećima proizlazilo je iz straha da bi se ona mogla iskoristiti u „Hercegovačkoj aferi” protiv biskupa.{{sfn|Puljić|1991a|p=57}} Zajedno s još 16 hrvatskih biskupa potpisao je izjavu kojom se protive uvođenju stalnoga đakonata za oženjene. Izjavu je odbio potpisati jedino zagrebački nadbiskup [[Franjo Šeper]].{{sfn|Vukšić|2000|p=36}} Tijekom trajanja [[Drugi vatikanski sabor|Sabora]], Čule nije imao svoga osobnog teologa (''peritusa'') kao što je to bio običaj kod drugih biskupa, kojima bi oni pisali govore ili davali savjete.{{sfn|Vukšić|2000|p=61}} Nakon [[Drugi vatikanski sabor|Sabora]] Čule je imenovan članom ''Poslijesaborskog odbora za biskupe i upravu biskupijama''.{{sfn|Vukšić|2000|p=62}}

Godine [[1963.]] biskup Čule izlazi pred Propagandu s problemom raspodjele župa. Papa [[Pavao VI.]], [[6. lipnja]] [[1975.]], donosi dekret „''[[Romanis Pontificibus]]''”. Njime je potvrđena Decizija iz [[1899.]] te Dekret Propagande iz [[1965.]] kojim se dokida Reskript iz [[1923.]] godine.{{sfn|Perić|1991|p=354}}

Tijekom Čulina biskupstva broj biskupijskih svećenika u njegovim biskupijama gotovo utrostručio se s tridesetak na 82. Također je povećao broj župa u biskupijama te sagradio i posvetio niz crkava. Nakon 30 godina gradnje, [[1980.]] godine dovršena je i [[katedrala Marije Majke Crkve u Mostaru]]. Dana [[9. prosinca]] [[1970.]], svećenik [[Splitsko-makarska nadbiskupija|splitsko-makarske nadbiskupije]], [[Pavao Žanić]], imenovan je biskupom koadjutorom. Žanić je posvećen [[2. svibnja]] [[1971.]], a glavni posvetitelj je bio biskup Čule. Čule odlazi u mirovinu [[14. rujna]] [[1980.]], a papa [[Ivan Pavao II.]] imenuje ga isti dan ''[[pro hac vice]]'' [[Giufitanska biskupija|naslovnim nadbiskupom giufitanskim]]. Umro je u [[Mostar]]u te je pokopan u kripti sv. Josipa [[Katedrala Marije Majke Crkve u Mostaru|katedrale Marije Majke Crkve u Mostaru]].{{sfn|Cnak}}

== Spisateljska djelatnost ==
;Knjige

{{Refbegin|1}}
* „''Misli velikih umova o Bogu i vjeri''” ([[Književnost u 1925.|1925.]]).
* „''Misli velikih umova o Kristu i katoličkoj Crkvi''” ([[Književnost u 1926.|1926.]]).
{{Refend}}

;Značajniji članci

{{Refbegin|1}}
* „''Dogmatska podloga svećeničkom celibatu u NZ''”, ''Život'', 2/1923.
* „''Kako udesiti obučavanje dogmatike?''”, ''Vrhbosna'', 9-10/1940.
* „''Misijski rad Družbe Isusove''”, ''Vrhbosna'', 12/1940.
{{Refend}}

;Prijevodi

{{Refbegin|1}}
* „''Povijest Isusovačkog reda: 1534.–1921.''” (1. dio - [[Književnost u 1941.|1941.]]; 2. dio - [[Književnost u 1942.|1942.]]), autor: Thomas Joseph Campbell.
* „''Krist - život duše''” ([[Književnost u 1957.|1957.]]), autor: [[Columba Marmion]].
* „''Duga boli''” ([[Književnost u 1959.|1959.]]), autor: [[Fulton John Sheen]].
* „''Gore srca''”, autor: [[Fulton John Sheen]].{{sfn|Komadina|1991|p=298}}
{{Refend}}

== Počasti ==

=== Ulice ===

* Ulica nadbiskupa Petra Čule u [[Mostar]]u.{{sfn|Biskupija}}

* Ulica biskupa Petra Čule u [[Neum]]u.{{sfn|Neum}}

* Ulica dr. Petra Čule u [[Posušje|Posušju]].{{sfn|Posušje}}

=== Ostalo ===

* ''Za Kraljevstvo Božje: život i djelo nadbiskupa dra Petra Čule: zbornik radova sa Studijskog dana'', Biskupski ordinarijat Mostar, [[Mostar]], [[1991.]]{{sfn|Cnak}}

* Župna dvorana „Nadbiskup Petar Čule”, Župa [[Kruševo (Mostar, BiH)|Kruševo]].{{sfn|Kruševo}}

* Vitraj u župnoj crkvi u [[Kruševo (Mostar, BiH)|Kruševu]] na kojem se nalazi [[Sveta obitelj]] i župljani Kruševa predvođeni biskupom Čulom.{{sfn|Kruševo}}

* Spomenik u župnom dvorištu crkve Proroka Ilije u [[Kruševo (Mostar, BiH)|Kruševu]].{{sfn|Kruševo}}

* Orgulje u župnoj crkvi Proroka Ilije u [[Kruševo (Mostar, BiH)|Kruševu]] u spomen na nadbiskupa Petra Čulu.{{sfn|Kruševo}}

== Izvori ==
{{Izvori|20em}}

== Literatura ==
=== Knjige ===
{{refbegin}}
* {{cite book |last1=Adriano |first1=Pino |last2=Cingolani |first2=Giorgio |date=2018 |title=Nationalism and Terror: Ante Pavelić and Ustasha Terrorism from Fascism to the Cold War |publisher=Central European University Press |location=Budapest |isbn=9789633862063}}
* {{cite book |last=Buchenau |first=Klaus |date=2004 |title=Orthodoxie und Katholizismus in Jugoslawien, 1945–1991: Ein serbisch-kroatischer Vergleich |location=Berlin |publisher=Harrassowitz Verlag |isbn=3447048476}}
* {{cite book |last=Calloway |first=Donald H. |date=2019 |title=Consecration to St. Joseph: The Wonders of Our Spiritual Father |location=Stockbridge |publisher=Marian Press - Association of Marian Helpers |isbn=1596144319}}
* {{cite book |last=Goluža |first=Božo |date=1991 |chapter=Biskup Čule u uspomenama svećenika i vjernika hercegovačkih biskupija |editor-last1=Luburić |editor-first1=Ante |editor-last2=Perić |editor-first2=Ratko |title=Za Kraljevstvo Božje - Život i djelo nadbiskupa dra Petra Čule |location=Mostar |publisher=Biskupski ordinarijat Mostar}}
* {{cite book |last=Kokša |first=Đuro |author-link=Đuro Kokša |date=1991 |chapter=Društveno-političke prilike u vrijeme dra Petra Čule |editor-last1=Luburić |editor-first1=Ante |editor-last2=Perić |editor-first2=Ratko |title=Za Kraljevstvo Božje - Život i djelo nadbiskupa dra Petra Čule |location=Mostar |publisher=Biskupski ordinarijat Mostar}}
* {{cite book |last=Komadina |first=Ante |date=1991 |chapter=Spisateljska djelatnost nadbiskupa dr. Petra Čule |editor-last1=Luburić |editor-first1=Ante |editor-last2=Perić |editor-first2=Ratko |title=Za Kraljevstvo Božje - Život i djelo nadbiskupa dra Petra Čule |location=Mostar |publisher=Biskupski ordinarijat Mostar}}
* {{cite book |last=Mandić |first=Hrvoje |date=2020 |title=Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću |location=Zagreb |publisher=Sveučilište u Zagrebu}}
* {{cite book |last=Nametak |first=Alija |author-link=Alija Nametak |date=1997 |title=Sarajevske uspomene |location=Zagreb |publisher=Hrvatska sveučilišna naklada |isbn=9789531690010}}
* {{cite book |last=Pandžić |first=Bazilije |author-link=Bazilije Pandžić |date=2001 |title=Hercegovački franjevci – sedam stoljeća s narodom |url=https://www.franjevci.info/sites/default/files/duhovnost/dokumenti/Hercegovacki%20franjevci.%20Sedam%20stoljeca%20s%20narodom.pdf |location=Mostar–Zagreb |publisher=ZIRAL}}
* {{cite book |last=Pavlović |first=Ante |date=1991 |chapter=Duhovnost biskupa Čule prema njegovim poslanicama, propovijedima i drugim spisima |editor-last1=Luburić |editor-first1=Ante |editor-last2=Perić |editor-first2=Ratko |title=Za Kraljevstvo Božje - Život i djelo nadbiskupa dra Petra Čule |location=Mostar |publisher=Biskupski ordinarijat Mostar}}
* {{cite book |last=Perić |first=Marko |author-link=Marko Perić |date=2002 |title=Hercegovačka afera: pregled događaja i važniji dokumenti |location=Mostar |publisher=Biskupski ordinarijat Mostar}}
* {{cite book |last=Perić |first=Marko |date=1986 |chapter=Život i rad mostarsko-duvanjskih i trebinjsko-mrkanskih biskupa u zadnjih 100 godina |editor-last1=Babić |editor-first1=Petar |editor-last2=Zovkić |editor-first2=Mato |title=Katolička crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeću: povijesno-teološki simpozij prigodom stogodišnjice ponovne uspostave redovite hijerarhije u Bosni i Hercegovini |location=Sarajevo |publisher=Vrhbosanska visoka teološka škola}}
* {{cite book |last=Perić |first=Ratko|author-link=Ratko Perić |date=1991 |chapter=Biskup Čule i hercegovački franjevci |editor-last1=Luburić |editor-first1=Ante |editor-last2=Perić |editor-first2=Ratko |title=Za Kraljevstvo Božje - Život i djelo nadbiskupa dra Petra Čule |location=Mostar |publisher=Biskupski ordinarijat Mostar}}
* {{cite book |last=Perić |first=Ratko |date=2000 |title=Da im spomen očuvamo |location=Mostar |publisher=Biskupski ordinarijat Mostar}}
* {{cite book |last=Puljić |first=Ivica |author-link=Ivica Puljić |date=1991a |chapter=Crkvene prilike u vrijeme biskupovanja mons. Čule |editor-last1=Luburić |editor-first1=Ante |editor-last2=Perić |editor-first2=Ratko |title=Za Kraljevstvo Božje - Život i djelo nadbiskupa dra Petra Čule |location=Mostar |publisher=Biskupski ordinarijat Mostar}}
* {{cite book |last=Puljić |first=Želimir |author-link=Želimir Puljić |date=1991b |chapter=Curriculum vitae dra Petra Čule |editor-last1=Luburić |editor-first1=Ante |editor-last2=Perić |editor-first2=Ratko |title=Za Kraljevstvo Božje - Život i djelo nadbiskupa dra Petra Čule |location=Mostar |publisher=Biskupski ordinarijat Mostar}}
* {{cite book |last=Šalić |first=Jurica |author-link=Jurica Šalić |date=2002 |title=Franjevci Sjeverozapadne Bosne |url=https://www.orlovac.eu/knjige/fszb.pdf |location=Bihać |publisher=HKD "Napredak" Bihać}}
* {{cite book |last=Vukšić |first=Tomo |author-link=Tomo Vukšić |date=2000 |title=Confessores fidei: Čule, Čekada, Majić, Nuić, Perić |location=Mostar |publisher=Crkva na kamenu}}
* {{cite book |last=Znidarčić |first=Lav |author-link=Lav Znidarčić |date=1991 |chapter=Biskup Čule u zatvoru i zatočeništvu |editor-last1=Luburić |editor-first1=Ante |editor-last2=Perić |editor-first2=Ratko |title=Za Kraljevstvo Božje - Život i djelo nadbiskupa dra Petra Čule |location=Mostar |publisher=Biskupski ordinarijat Mostar}}
{{refend}}

=== Članci ===
{{refbegin}}
* {{cite journal |last=Babić |first=Anđelko |date=2018 |title=Dr. Petar Čule - životni put |journal=Hercegovina |url=https://hercegovina.ff.sum.ba/wp-content/uploads/2020/07/4-Razno.pdf |volume=4 |pages=327-356}}
* {{cite journal |last=Miletić |first=Karlo |date=1990 |title=Italijanska reokupacija Mostara |journal=Hercegovina |issue=7–8 |pages=119–155}}
* {{cite journal |last=Perić |first=Ratko |author-link=Ratko Perić |date=2009 |title=Imenovanje don Petra Čule mostarsko-duvanjskim biskupom |url=https://biskupija-mostar.ba/wp-content/uploads/2022/03/vjesnik_-_1-2009.pdf |journal=Službeni vjesnik biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske |location=Mostar |publisher=Biskupski ordinarijat Mostar |issue=1 |pages=77–89}}
* {{cite journal |last=Perić |first=Ratko |date=2011 |title=O služenju biskupa Čule |url=https://biskupija-mostar.ba/wp-content/uploads/2022/03/vjesnik_-_2-2011.pdf |journal=Službeni vjesnik biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske |location=Mostar |publisher=Biskupski ordinarijat Mostar |issue=2 |pages=190–191}}
* {{cite journal |last=Vukšić |first=Tomo |author-link=Tomo Vukšić |date=2006a |title=Mostarski biskup Alojzije Mišić (1912.-1942.) za vrijeme Drugog svjetskog rata |journal=Crkva u svijetu |url=https://hrcak.srce.hr/file/37255 |volume=41 |issue=2 |pages=215–234}}
* {{cite journal |last=Vukšić |first=Tomo |date=2006b |title=Mostarski biskup Alojzije Mišić (1912.-1942.) za vrijeme Drugog svjetskog rata (II.) |url= https://hrcak.srce.hr/file/37130|journal=Crkva u svijetu |volume=41 |issue=3 |pages=326–342}}
{{refend}}

=== Mrežna sjedišta ===
{{refbegin}}
* {{cite web |url=https://zupa-gospeodzdravlja.com/nedjelja-26-prosinca-2021/ |title=Božićni blagoslov obitelji |publisher=Župa Gospe od Zdravlja Neum |access-date=18. kolovoza 2022. |ref={{harvid|Neum}}}}
* {{cite web |url=https://www.opcina-posusje.ba/wp-content/uploads/2021/02/2005-01.pdf |title=Glasnik Općinskog vijeća Općine Posušje 2005/01 |publisher=Općinsko vijeće Općine Posušje |access-date=18. kolovoza 2022. |ref={{harvid|Posušje}}}}
* {{cite web |url=https://biskupija-mostar.ba/biskupije/kontakt/ |title=Kontakt |publisher=Službena stranica Biskupijâ Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan |access-date=13. kolovoza 2022. |ref={{harvid|Biskupija}}}}
* {{cite web |url=https://www.cnak.ba/vijesti/crkva-u-hrvata/o-36-smrtovdanu-nadbiskupa-cule/ |title=O 36. smrtovdanu nadbiskupa Čule |publisher=Crkva na kamenu |access-date=19. kolovoza 2022. |ref={{harvid|Cnak}}}}
* {{cite web |url=https://zupa-krusevo.org/?p=62478 |title=Oproštaj s župnikom don Ljubom |publisher=Župa Kruševo |access-date=19. kolovoza 2022. |ref={{harvid|Kruševo}}}}
{{refend}}

== Vanjske poveznice ==
;Ostali projekti

{{ WProjekti 
|commons        = 
|commonshr      = 
|commonscat     = Petar Čule
|commonscathr   = Petar Čule
|wikizvor       = 
|wikicitat      = Petar Čule
}}

;Mrežna sjedišta

* [https://biskupija-mostar.ba/biskupije/biskupija-mostarsko-duvanjska/povijest/ Životopis na stranicama Biskupijâ Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan]


{{s-start}}
{{s-rel|ca}}
{{s-bef|before=[[Alojzije Mišić]]}}
{{s-ttl|title=[[Mostarsko-duvanjska biskupija|Biskup mostarsko-duvanjski]]|years=1942.–1980.}}
{{s-aft|after=[[Pavao Žanić]]}}
{{s-bef|before=[[Alojzije Mišić]]}}
{{s-ttl|title=[[Trebinjsko-mrkanska biskupija|Trajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski]]|years=1942.–1980.}}
{{s-aft|after=[[Pavao Žanić]]}}
{{s-bef|before=[[Bogdan Stefanov Dobranov]]}}
{{s-ttl|title=[[Giufitanska biskupija|Naslovni nadbiskup giufitanski]]|years=1980.–1985.}}
{{s-aft|after=[[Edouard Mathos]]}}
{{s-end}}


{{Mostarsko-duvanjski biskupi}}

{{GLAVNIRASPORED:Čule, Petar}}
[[Kategorija:Životopisi, Mostar]]
[[Kategorija:Mostarsko-duvanjski biskupi]]
[[Kategorija:Trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelji]]
[[Kategorija:Giufitanski biskupi]]