Petar Čule

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Njegova preuzvišenost
Petar Čule
Naslovni nadbiskup Giufija
Petar Čule.png
Biskup Petar Čule nakon biskupskog posvećenja 4. listopada 1942.
CrkvaKatolička Crkva
NadbiskupijaGiufi
Imenovan14. rujna 1980.
Služba završila29. srpnja 1985.
PrethodnikBogdan Stefanov Dobranov
NasljednikEdouard Mathos
Redovi
Ređenje20. srpnja 1920.
zareditelj Ivan Šarić
Posvećenje4. listopada 1942.
posvetitelj Ivan Šarić
Osobni detalji
Rođen18. veljače 1898.(1898-02-18)
Kruševo, BiH
Umro29. srpnja 1980.
Mostar, BiH
PokopanKatedrala Marije Majke Crkve u Mostaru
NacionalnostHrvat
Denominacijakatolik
RoditeljiJuriša i Jaka (rođ. Šarac)
Prethodna službabiskup mostarsko-duvanjske biskupije (1942.-1980.)
apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanske biskupije (1942.-1980.)
Obrazovanjedoktor teoloških znanosti
Alma materCollegium Canisianum
GesloAdveniat regnum tuum
(Dođi kraljevstvo Tvoje)

Petar Čule (Kruševo, 18. veljače 1898. - Mostar, 29. srpnja 1985.), prelat Katoličke Crkve koji je služio kao biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski od 1942. do umirovljenja 1980. godine. Nakon odlaska u mirovinu, imenovan je naslovnim nadbiskupom Giufija u današnjem Tunisu.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je 18. veljače 1898. u Kruševu kod Mostara kao treće od osmero djece.[1] U Travniku od 1909. do 1917. završava osam razreda male i velike gimnazije, a u Sarajevu pohađa teologiju od 1917. do 1921.

Svećeništvo[uredi | uredi kôd]

Za svećenika je zaređen u Sarajevu 20. lipnja 1920. Nakon mlade mise trebao je postati župnikom u Blagaju, ali je imenovan fra Jako Jukić, tako da se Čule odlučio za postdiplomski studij u Innsbrucku gdje 12. srpnja 1923. doktorira pod naslovom "De statu hominis kod sv. Bonaventure". Povratkom u Mostar obnašao je dužnost prefekta u Napretkovu konviktu do 1929., a u isto vrijeme bio je profesor na gimnaziji u Mostaru: vjeroučitelj (1923. – 1924.), profesor francuskoga jezika (1926.) i filozofije (1926. – 1928.). Arhivarom Ordinarijata postaje 1926., a biskupskim savjetnikom 1934.[1]

Biskupstvo[uredi | uredi kôd]

Nakon smrti biskupa Alojzija Mišića papa Pio XII. 15. travnja 1942. Čulu imenuje mostarskim biskupom, uz veliko neslaganje tadašnjih čelnika NDH koji su pokušali izazvati bojkot novoga biskupa među župnicima u Hercegovini. Biskupsko geslo mu je bilo Adveniat regnum tuum (Dođi kraljevstvo tvoje). Unatoč protivljenu vlasti, za biskupa ga u Mostaru 4. listopada 1942. zaređuje vrhbosanski nadbiskup Ivan Šarić, uz Alojzija Stepinca, tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa i Ramira Marconea, delegata Svete Stolice u Hrvatskoj.[1] Nitko od tadašnje vlasti nije bio nazočan ređenju.

Progon komunističkih vlasti[uredi | uredi kôd]

Portret biskupa Petra Čule

Nova ga komunistička vlast tri godine provocira i proziva. Bio im je na meti jer je svjedočio o etničkom čišćenju istočne Hercegovine od katoličkih Hrvata i selektivnog progona isključivo katoličkog svećenstva:[2]

Wikicitati »"Izbjeglice iz istočne Hercegovine (kotar Stolac) moraju se vraćati natrag u staru postojbinu, ali im je tamo sve porušeno, pa tako ništa nemaju, hrane se korijenjem. Nešto hrane dobivaju što dolazi od Unre, ali tek nakon što se podmire muslimani i pravoslavni. Nijedna vjera nije toliko šikanirana kao katolička... Radi se o fizičkom istrebljenju katolika. Radi toga ne ubijaju se ni pravoslavni popovi ni muslimanski hodže, nego samo katolički svećenici. Radi toga četnici se puštaju ili blago sude, a katolici neštedimice ubijaju i po sudu i bez suda. Katolici su raja, koja mora muslimanima kulučiti kao u doba osmanlijskog feudalizma."«

Posebno je vlastima bio na meti nakon što je digao glas protiv pokolja fratara u na Širokom Brijegu, u glasovitom Pastirskom pismu s biskupskog zasjedanja u Zagrebu 22. rujna 1945.[3] Tad ga komunistička vlast pritvara u travnju 1948. Na montiranom procesu koji je trajao tri dana osuđen je na 11 godina i 6 mjeseci zatvora, te na kaznu gubitka građanskih prava u trajanju od 3 godine.[1] Kaznu je služio u zatvoru u Zenici, a prilikom prevoženja s ostalim zatvorenicima u zatvor u Srijemskoj Mitrovici teško je ozlijeđen. Pušten je na uvjetnu slobodu 1955., a od 1958. je nastavio sa službom biskupa.

Sudionik je Drugog vatikanskoga sabora. Jedan od koncilskih otaca na četiri sjednice.[4] Nakon 30 godina, 1980. dovršava katedralu u Mostaru. Tom prigodom papa Pavao VI. imenuje ga 14. rujna naslovnim giufitanskim nadbiskupom, kao posebnom čašću za osobito zaslužne ljude u Crkvi.[1][4] Preminuo je kao biskup emeritus 29. srpnja 1985.[4] te je pokopan u kripti sv. Josipa katedrale Marije Majke Crkve u Mostaru.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e dr. Tomo Vukšić, Biskup - predvodnik kolone svjedoka vjere, Stolačko kulturno proljeće 2007.
  2. Hrvatsko kulturno vijeće Ljubomir Škrinjar: Uz 67. obljetnicu ubojstva hercegovačkih franjevaca. Humac, Široki Brijeg, Vrgorac, Radimlje – da se ne zaboravi, 9. veljače 2012. (pristupljeno 23. listopada 2016.)
  3. Biskup Petar Čule u rujnu 1945.: Novi poredak znači smrt katolicizmu[neaktivna poveznica] Objavljeno 16. rujna 2012., pristupljeno 6. lipnja 2013.
  4. a b c Catholic-Hierarchy Archbishop Petar Čule (pristupljeno 23. listopada 2016.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]