Prijeđi na sadržaj

Pokolj u Grabovici 9. rujna 1993.

Izvor: Wikipedija

Pokolj u Grabovici bio je ratni zločin koji su počinili pripadnici Armije BiH (postrojbe "Crni labudovi"), kada su ubili 33 civila Hrvata. Za 19 se civila još traga.1

Počinjen je 7., 8. i 9. rujna 1993. u selu Grabovici kod Jablanice, u sjevernoj Hercegovini, za vrijeme osvajačke operacije Armije BiH "Neretva '93". Cilj je te operacije bio osvajanje područja pod nadzorom HVO-a, od Bugojna do Mostara.

Za ovaj ratni zločin osuđena su dva vojnika Armije BiH. U rujnu 2007. još su tri Bošnjaka, pripadnika Armije BiH nepravomoćno osuđena za ovaj ratni zločin. Nitko od visokih dužnosnika Armije BiH još nije odgovarao za ovaj zločin.1

Za ovaj je ratni zločin (i za pokolj u Uzdolu) bio 10. rujna 2001. optužen i ratni zapovjednik Armije BiH Sefer Halilović, jer ga se sumnjičilo po zapovjednoj odgovornosti, jer je bio obnašao dužnost načelnika Glavnog stožera Armije BiH i jer je bio koordinator operacije "Neretva '93", a optužnica je navodila da Halilović nije poduzeo mjere za sprječavanje pokolja u Grabovici, odnosno da nije kaznio odgovorne za zločine u Grabovici i Uzdolu. Par tjedana poslije predao se Haaškom sudu. Poslije ga je Haaški sud oslobodio odgovornosti za slučaj Grabovice, navevši u presudi: "vojna operacija Neretva '93. uopće nije postojala".[nedostaje izvor].

Za zločine na prostorima srednje Bosne, već su prije bili optuženi i predani Haaškom sudu časnici Armije BiH, generali Enver Hadžihasanović i Mehmed Alagić te pukovnik Amir Kubura.

Sefer Halilović je početkom 1998. u emisiji radija "Glasa Amerike izrekao tvrdnje koje su optužile bošnjački vojni i politički vrh u BiH, a ponovio ih je u svojoj knjizi "Lukava strategija",[1] među ostalim i Aliju Izetbegovića i generala Rasima Delića.[2]

Kasnije, 2006., optužen je i Zulfikar Ališpaga, zapovjednik zbornog područja Igman-Konjic, koji je bio zapovjednik akcije u Grabovici.

Tijek događaja

[uredi | uredi kôd]

Po izjavama upućenih, u noći s 8. na 9. rujna 1993. iz Grabovice se kroz noć čula pucnjava, a idućeg dana ujutro pročulo se da je nad civilima Hrvatima napravljen pokolj. Prema pretpostavkama upletenih, jedan je dio žrtava bačen u akumulacijsko jezero HE Salakovac.[nedostaje izvor]

Obdukcijski nalaz splitskog KBC-a "Firule" i svjedočenja pokazala su okrutnost smaknuća. Jedna je žrtva bila razapeta na križ, nakon čega joj je otkinuta glava i nabijena na kolac. Druga je žrtva bila dugo mučena i naposljetku zapaljena živa. Treća žrtva je zaklana. Jedan je civil ubijen pred suprugom, koja je potom silovana, a nakon dugog zatočeništva razmijenjena. Supruga je po dolasku u Mostar počinila samoubojstvo zbog pretrpljenih stresova.[nedostaje izvor]

Nakon izvršenja ovog pokolja, general Vehbija Karić izdao je naredbu Zulfikaru Ališpagi - Zuki da se blokira cijelo područje Grabovice kako se ne bi saznalo za učinjeno zlodjelo, na način da se postave punktovi ispred i iza Grabovice, da se ne može saznati ništa o masakru, ni policija, ni UNPROFOR, ni mediji, tako da nitko nije mogao ući u Grabovicu. Zločin se pokušao sakriti bacanjem leševa u Neretvu, tako da je hrvatskoj strani pri jednoj razmjeni predano samo 11 tijela.[3][potreban bolji izvor]

Obilježavanje tragedije

[uredi | uredi kôd]

Na mjestu pokolja nalazi se spomenik žrtvama, a svake se godine uz misu obilježava obljetnica ove tragedije, kojoj nazoče predstavnici hrvatskih stranaka u BiH, Oružanih snaga BiH i udruga stradalnika.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Dom i svijet Krvavi trag Bin Ladenovih sljedbenika na "svetom putu" kroz BiH, br. 353, 24. rujna 2001.
  2. Članak u "Slobodnoj Dalmaciji" Mudžahedini su zarobljenicima sjekirama i pilama sjekli glave, 27. rujna 2001.
  3. Gnojnice blic Zločini u naselju Grabovica, Blogspot

1http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews[backPid]=38&tx_ttnews[tt_news]=13881&cHash=b702f38356 Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. ožujka 2009. (Wayback Machine) HRT Pokopane tri žrtve zločina, 9. rujna 2008.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]