Portal:Biologija/Članak/07, 2010.
Fiziologija disanja čovjeka je područje medicinske fiziologije koja proučava procese disanja neposredno povezane s potrošnjom kisika i oslobađanjem ugljičnog dioksida, koji imaju za cilj stvaranje i osobađanje energije potrebne u čovekovom životnim procesima. Svi poznati živi organizmi vrše razmjenu plinova s njihovimm okolišom. Ova razmjena je poznata kao disanje. Za održavanje života, kisik mora biti inhaliran u pluća, zatim procesom difuzije preko alveolo-kapilarne membrane, hemoglobin i plazme krvi prenjet do tkiva i potom prenet u stanice tkiva u kojima se obavlja aerobni metabolizam.
Disanje se može opisati kao spontani, ritmički mehanički proces. Kontrakcijom i relaksacijom mišića tijekom disanja nastaje kretanja plinova iz vanjske sredine u pluća i obratno, čime tijelo dobija jedan plinoviti medij za razmjenu plinova. Vanjsko disanje se odvija u alveolama pluća. Zrak, koji sadrži kisik, iz vanjske sredine mehaničkim procesom disanja ulazi u alveole pluća. Iz udahnutog zrak u alveolama, kisik difuzijom prelazi u krvotok. U isto vrijeme, ugljični dioksid difuzijom iz venske krvi prelazi u alveole odakle sa izdahnutim zrakom napušta pluća.