Ares I: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 28. rujna 2022. u 00:16

Ares I bila je predložena američka raketa-nosač. Posebno je razvijena za lansiranje svemirskog broda Orion i trebala je s njim zamijeniti Space Shuttle kao raketa s ljudskom posadom. U njezinoj zadnjoj planiranoj konfiguraciji mogala je lansirati do 24,5 tone korisnog tereta u nisku Zemljinu orbitu. Zajedno sa sestrinskom raketom Ares V bila je dio NASA-inog programa Constellation, koji je rano prekinut zbog financijskih ograničenja.^[1]

Tehnologija

Ares I trebao je imati dva stupnja. Prvi stupanj bila je raketa na kruto gorivo s pet segmenata, koju bi proizvodio Alliant Techsystems. Kao gorivo služila bi mješavina amonijevog perklorata kao oksidansa i aluminija. Nakon pokretanja, stadij s čvrstim gorivom ne bi se mogao isključiti, a odnio bi raketu na visinu od oko 50 km tijekom gorenja od 126 sekundi. Na toj visini prvi stupanj bi se odvojio i sustav od pet padobrana osigurao bi njegovo spuštanje u Atlantik. Otamo bi bio odvučen natrag na mjesto lansiranja, gdje bi segmenti bili odvojeni jedan od drugog. Da su to dopuštali propisi, bili bi željeznicom poslani u pogon u blizini Brigham Cityja u Utahu na ponovnu proizvodnju i upotrebu pri sljedećem letu.^[2]

Drugi stupanj bila je smanjena verzija vanjskog spremnika Space Shuttlea. Primarno je izrađen od legure aluminija i litija i sadržavao je dva manja spremnika za pogonska goriva, s tim da je gornji spremnik napunjen tekućim vodikom (329 m³ na 20 K ), a donji tekućim kisikom (108 m³ na 90 K). Te bi tvari pokretale motor J-2X koji bi raketu odveo u nisku Zemljinu orbitu. nakon završetka izgaranja korisni bi se teret tamo odvojio izravno ili zajedno s trećim stupnjem rakete. Spremnik je trebao izgraditi Boeing u Michoud Assembly Facility i transportirati do lansirne rampe morem, gdje bi se sastavljao i motor Pratt&Whitney Rocketdyne.^[3]

U konfiguraciji s ljudskom posadom, na vrhu rakete nalazila bi se raketa za spašavanje na kruto gorivo, koja bi naglo ubrzala kapsulu posade u slučaju opasnosti i poslala je daleko od rakete.

Lansirni kompleks

Lansirni kompleks 39B svemirskog centra Kennedy bio je jedino mjesto za lansiranje.

Vanjske poveznice

Stranica projekta NASA

Izvori

↑ NASA Budget Press Conference – Statement by Charlie Bolden, NASA Administrator (PDF). 1. veljače 2010.
↑ NASA's Ares I First Stage - Powering the Ares I Rocket for liftoff (PDF) (engleski). NASA. Svibanj 2008. Pristupljeno 13. travnja 2009.
↑ NASA's Ares I Upper Stage – Powering the Second Phase of a Rocket's Journey to Space (PDF) (engleski). NASA. 2008. Pristupljeno 13. travnja 2009.

[1] NASA Budget Press Conference – Statement by Charlie Bolden, NASA Administrator (PDF). 1. veljače 2010.

[2] NASA's Ares I First Stage - Powering the Ares I Rocket for liftoff (PDF) (engleski). NASA. Svibanj 2008. Pristupljeno 13. travnja 2009.

[3] NASA's Ares I Upper Stage – Powering the Second Phase of a Rocket's Journey to Space (PDF) (engleski). NASA. 2008. Pristupljeno 13. travnja 2009.

[1]

[2]

[3]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-{{nacrt}}
-{{strojni prijevod}}
-'''Ares I'''  bila je predložena američka [[raketa-nosač]]. Posebno je razvijen za lansiranje svemirskog broda Orion i trebao je zajedno s njim zamijeniti [[Space Shuttle]] kao raketa s ljudskom posadom. U njezinoj zadnjoj planiranoj konfiguraciji mogala je lansirati do 24,5&nbsp;tone u nisku zemljinu orbitu. Zajedno sa svojom sestrinskom raketom Ares V bila je dio [[NASA]]-inog programa Constellation, koji je rano prekinut zbog financijskih ograničenja.
 [[Datoteka:Aiaa2.jpg|mini|Umjetnički prikaz lansiranja Aresa I]]
+'''Ares I'''  bila je predložena [[Sjedinjene Američke Države|američka]] [[raketa-nosač]]. Posebno je razvijena za lansiranje [[Svemirski brod|svemirskog broda]] ''Orion'' i trebala je s njim zamijeniti [[Space Shuttle]] kao raketa s ljudskom posadom. U njezinoj zadnjoj planiranoj konfiguraciji mogala je lansirati do 24,5&nbsp;tone korisnog tereta u [[Niska orbita oko Zemlje|nisku Zemljinu orbitu]]. Zajedno sa sestrinskom raketom [[Ares V]] bila je dio [[NASA]]-inog programa ''Constellation'', koji je rano prekinut zbog financijskih ograničenja.<ref>{{Citiranje weba|date=2010-02-01|title=NASA Budget Press Conference – Statement by Charlie Bolden, NASA Administrator|url=http://www.nasa.gov/pdf/420994main_2011_Budget_Administrator_Remarks.pdf#page=4|url-status=live}}</ref>
-[[Datoteka:Ares I launch.jpg|mini|Lansiranje Ares I rakete]]
-[[Datoteka:Saturn-V Shuttle Ares-I Ares-V comparison (06-2006).jpg|mini|Usporedba veličina (s lijeva na desno) Saturna V, Space Shuttlea, Aresa I i Aresa V]]
 == Tehnologija ==
+[[Datoteka:Ares I explode view.jpg|lijevo|mini|800x800px]]
-Ares&nbsp;I ima dva stupnja. Prvi stupanj je raketa na kruto gorivo s pet segmenata, koju bi proizvodio Alliant Techsystems. Kao gorivo bila bi mješavina amonijevog perklorata kao [[Oksidans|oksidansa]] i [[Aluminij|aluminija]] koji se naziva kompozitni pogonski plin amonij perklorata (APCP). Nakon što se zapali, stadij u čvrstom stanju ne može se isključiti i odnio bi raketu na visinu od oko 50 km tijekom vremena gorenja od 126 sekundi. Na toj visini prvi stupanj bi se odvojio i sustav od pet [[Padobran|padobrana]] osigurao bi sigurno spuštanje u [[Atlantski ocean|Atlantik]]. Tamo bi bili izvučeni i odvučeni natrag na mjesto lansiranja, gdje bi segmenti bili odvojeni jedan od drugog. Da su to dopuštali propisi, bili bi poslani u pogon u blizini Brigham Cityja, [[Utah]], na ponovnu proizvodnju za ponovnu upotrebu na kasnijem letu. Takvi se segmenti transportiraju željeznicom.
+[[Datoteka:Saturn-V Shuttle Ares-I Ares-V comparison (06-2006).jpg|mini|Usporedba veličina (s lijeva na desno) Saturna V, Space Shuttlea, Aresa I i Aresa V]]
+[[Datoteka:Ares I launch.jpg|mini|Lansiranje Ares I rakete]]
+Ares&nbsp;I trebao je imati dva stupnja. Prvi stupanj bila je [[raketa]] na kruto gorivo s pet segmenata, koju bi proizvodio Alliant Techsystems. Kao gorivo služila bi mješavina amonijevog perklorata kao [[Oksidans|oksidansa]] i [[Aluminij|aluminija]]. Nakon pokretanja, stadij s čvrstim gorivom ne bi se mogao isključiti, a odnio bi raketu na visinu od oko 50 km tijekom gorenja od 126 sekundi. Na toj visini prvi stupanj bi se odvojio i sustav od pet [[Padobran|padobrana]] osigurao bi njegovo spuštanje u [[Atlantski ocean|Atlantik]]. Otamo bi bio odvučen natrag na mjesto lansiranja, gdje bi segmenti bili odvojeni jedan od drugog. Da su to dopuštali propisi, bili bi željeznicom poslani u pogon u blizini Brigham Cityja u [[Utah|Utahu]] na ponovnu proizvodnju i upotrebu pri sljedećem letu.<ref>{{Citiranje weba|publisher=NASA|url=http://www.nasa.gov/pdf/230922main_1stStage_FS.pdf|format=PDF|language=en|title=NASA’s Ares I First Stage - Powering the Ares I Rocket for liftoff|date=2008-05|access-date=2009-04-13}}</ref>
-Drugi stupanj je smanjena verzija vanjskog spremnika [[Space Shuttle|Space Shuttlea]]. Primarno je izrađen od [[Legura|legure aluminija]] [[Aluminij|i]] [[Litij|litija]] i sadrži dva manja spremnika za pogonska goriva, s tim da je gornji spremnik napunjen tekućim [[Vodik|vodikom]] (329&nbsp;m<sup>3</sup> na 20&nbsp;[[Kelvin|K]] ), donji s tekućim [[Kisik|kisikom]] (108&nbsp;m<sup>3</sup> na 90&nbsp;K). Te bi tvari pokretale motor J-2X koji bi raketu odveo u nisku Zemljinu orbitu. Korisni teret bi se tamo rasporedio izravno ili s pojedinačnim trećim stupnjem nakon završetka izgaranja. Spremnik je trebao izgraditi [[Boeing]] u Michoud Assembly Facility i transportirati do lansirne rampe morem. Motor Pratt&amp;Whitney Rocketdyne bi se tamo sastavljao.
+Drugi stupanj bila je smanjena verzija vanjskog spremnika [[Space Shuttle|Space Shuttlea]]. Primarno je izrađen od [[Legura|legure aluminija]] [[Aluminij|i]] [[Litij|litija]] i sadržavao je dva manja spremnika za pogonska goriva, s tim da je gornji spremnik napunjen tekućim [[Vodik|vodikom]] (329&nbsp;m<sup>3</sup> na 20&nbsp;[[Kelvin|K]] ), a donji tekućim [[Kisik|kisikom]] (108&nbsp;m<sup>3</sup> na 90&nbsp;K). Te bi tvari pokretale motor J-2X koji bi raketu odveo u nisku Zemljinu orbitu. nakon završetka izgaranja korisni bi se teret tamo odvojio izravno ili zajedno s trećim stupnjem rakete. Spremnik je trebao izgraditi [[Boeing]] u Michoud Assembly Facility i transportirati do lansirne rampe morem, gdje bi se sastavljao i motor Pratt&amp;Whitney Rocketdyne.<ref>{{Citiranje weba|publisher=NASA|url=http://www.nasa.gov/pdf/231430main_UpperStage_FS_final.pdf|format=PDF|language=en|title=NASA’s Ares I Upper Stage – Powering the Second Phase of a Rocket’s Journey to Space|date=2008|access-date=2009-04-13}}</ref>
-U konfiguraciji s ljudskom posadom, na vrhu rakete bi se nalazila raketa za spašavanje na kruto gorivo, koja bi brzo ubrzala kapsulu posade od rakete u slučaju opasnosti.
+U konfiguraciji s ljudskom posadom, na vrhu rakete nalazila bi se raketa za spašavanje na kruto gorivo, koja bi naglo ubrzala kapsulu posade u slučaju opasnosti i poslala je daleko od rakete.
 == Lansirni kompleks ==
@@ Redak 17: / Redak 16: @@
 == Vanjske poveznice ==
 * [http://www.nasa.gov/mission_pages/constellation/ares/aresl/index.html Stranica projekta] NASA
 == Izvori ==
 {{Izvori}}
-[[Kategorija:Stranice s nepregledanim prijevodima]]
 [[Kategorija:Rakete-nosači]]
 [[Kategorija:NASA]]