Grb Rijeke: razlika između inačica
infookvir |
sredio infookvir |
||
| Redak 12: | Redak 12: | ||
|slika2 = Wappen Fiume.png |
|slika2 = Wappen Fiume.png |
||
|slika2_širina = |
|slika2_širina = |
||
|slika2_opis = Inačica povijesnog grba iz doba [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] |
|slika2_opis = Inačica povijesnog grba iz doba [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] sa zaštitnicima grada sv. Modestom i sv. Vidom (1851. – 1919.) |
||
|slika3 = |
|slika3 = |
||
|slika3_širina = |
|slika3_širina = |
||
|slika3_opis = |
|slika3_opis = |
||
|nosilac = |
|nosilac = Grb Grada [[Rijeka|Rijeke]] |
||
|usvajanje = |
|usvajanje = [[1998.]] |
||
|čelenka = |
|čelenka = |
||
|vijenac = |
|vijenac = |
||
| Redak 27: | Redak 27: | ||
|amblem = |
|amblem = |
||
|drugi_elementi = |
|drugi_elementi = |
||
|ranije_inačice = |
|ranije_inačice = [[1851.]] do [[1919.]],</br>''[[Corpus separatum]]'' |
||
|uporaba = Koristi se na službenim dokumentima, zgradama (npr. iznad ulaza Gradske vijećnice) i nalazi se na [[Zastava Rijeke|riječkoj zastavi]]. |
|||
|uporaba = |
|||
}} |
}} |
||
Inačica od 28. srpnja 2024. u 14:54
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
| Grb Rijeke | |
|---|---|
 | |
| Inačice | |
 Grb s okvirom kakav se nalazi na riječkoj zastavi, 1998. | |
 Inačica povijesnog grba iz doba Austro-Ugarske sa zaštitnicima grada sv. Modestom i sv. Vidom (1851. – 1919.) | |
| Detalji | |
| Nosilac | Grb Grada Rijeke |
| Usvajanje | 1998. |
| Ranije inačice | 1851. do 1919., Corpus separatum |
| Uporaba | Koristi se na službenim dokumentima, zgradama (npr. iznad ulaza Gradske vijećnice) i nalazi se na riječkoj zastavi. |
Povijesni riječki grb simbol je višestoljetnog autonomnog statusa Rijeke. Naime, 1659. car Leopold I oslobađa Rijeku od feudalnih obaveza prema Habsburgovcima te prilikom davanja statusa slobodnog grada. 6. lipnja te godiine, dodjeljuje Rijeci povelju s riječkim grbom. U crvenom ovalnom štitu desnom nogom stojeći na stijeni dvoglavi crni orao uzdignutih krila obiju glava gledajući ulijevo sa zlatnim kljunovima i nogama i crvenim jezicima, lijevom nogom drži vrč prirodne boje iz kojeg se obilno izlijeva voda koja se razlijeva oko stijene. Iznad glava orla je austrijska carska s dvjema plavim vrpcama koje vise vodoravno iz nje. Ovalni štit je obrubljen trobojnom trakom (karmina, zlatno žuta i plav) koja sredinom XIX. st. postaje osnova za riječku zastavu. Plaketa je uokvirena u smeđoj boji na dnu koga je natpis »INDEFICIENTER« (nepresušan).[1]
Priča o riječkom orlu
.jpg)
Povijest riječkog dvoglavog orla počinje u 17. stoljeću kada na zahtjev Riječana[kojih?] car Leopold I. izdaje povelju 6. lipnja 1659. kojom gradu Rijeci odobrava grb. Neki povjesničari prenose kako su izgled grba zamislili sami tadašnji stanovnici grada.
Pretpostavlja se da je skulptura riječkog orla postavljena na kupolu gradskog tornja kada je po projektu arhitekta Antuna Gnamba, toranj oko 1801. obnovljen i dodan mu je tambur i kupola. Koliko su Riječani voljeli svoj grb dokazuju i mnogi prosvjedi nakon 1890. godine kada je dvoglavi orao zbog rekonstrukcije maknut s vrha Gradskog tornja o čemu svjedoče čak i fiumanske narodne pjesme kao npr. popularna «Indeficienter». U isto vrijeme pojavio se i politički spor između ugarskih i gradskih vlasti o tome čija bi se zastava trebala vijoriti na gradskom tornju, mađarska ili riječka.
.svg)
Problem je riješen 1906. godine kada je zahvaljujući inicijativi desetak utjecajnih Fijumanki dvoglavi orao naručen u Veneciji i tako narušen projekt Filiberta Bazariga koji je grb grada već bio smjestio ispod ure. Novi orao, za razliku od Rupanijevog jednoglavog što je stajao 186 godina bio je dvoglavi, visok 2,20 metara, a širok (raspon krila) 3 metra i težio je 2000 kg. Svečanost inauguracije novog dvoglavog orla na Gradskom tornju održana je na dan sv. Vida 15. lipnja 1906. godine. Priča se da je gotovo cijeli grad prisustvovao tom činu, a slavlje i pjesma čula se do duboko u noć.
Orao je u prvotnom obliku preživio 13 godina, sve do 1919. godine i dolaska D'Annunzia u grad. Naime, tada su mu D'Anunzijevi arditi otpilili jednu glavu jer su talijanski fašisti tumačili kako je dvoglavi orao austrijski, a jednoglavi rimski. Vandalski trofej, odrubljenu glavu riječkog orla, D'Annunzio je smjestio u svoju citadelu Vittoriale degli italiani u Gardone Riviera. Za vrijeme drugog svjetskog rata zbog velike potrebe za broncom tope se mnoga crkvena zvona, a žrtva je i riječki orao (na slici desno razglednica iz 1943. bez orla.
Ipak, orao je i u takvom krnjem obliku preživio do 1949. godine kada su ga tadašnje vlasti označile kao buržoaski i nehrvatski simbol te ga dale skinuti i rastaliti.[nedostaje izvor] Nisu u potpunosti uspjeli. Stari Fiumani - Riječani koji su tada bili među radnicima brodogradilišta '3. maj' kojima je naređeno skidanje orla, uspjeli su sakriti nekoliko komada brončane statue, te ga do danas sačuvati u gradu na nekoliko lokacija.[nedostaje izvor]
Na pokrenutu incijativu udruženja Slobodna Država Rijeka umanjena skulptura dvoglavog orla vraćena je na gradsku uru 17. travnja 2017. godine.
Zanimljivosti
- U mađarskom parlamentu stoji grb zemalja Kraljevine Ugarske s riječkim grbom na dnu (kao corpus separatuum hungaricum), a na novom službenom grbu Hrvatske, stvorenim za Tuđmanove vladavine, nema riječkog grba.
-
Suvremeni grb koji je propisalo Ministarstvo uprave 1998. godine, odmah nakon što je službeno predstavljena prva (povijesna) verzija. -
Riječki grb nalazi se i na zastavi sa sv. Vidom u katedrali sv. Vida
Izvori
- ↑ Kobler Giovanni, Memorie per la storia ella liburnica città di Fiume, Stab. Tipo-lit. Fiumano di E. Mohovich, Fiume, 1896. Faksimil originalne diplome nalazi se na 128 str. III. vol.