Trapezuntsko Carstvo: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
m ispravci imena
Redak 26: Redak 26:
|vjera = Istočna Pravoslavna Crkva
|vjera = Istočna Pravoslavna Crkva
|
|
|vođa1 = [[Aleksej I. Megakomnen]] (prvi)
|vođa1 = [[Aleksije I. Megakomnen]] (prvi)
|vođa2 = [[David Megakomnen]] (zadnji)
|vođa2 = [[David Megakomnen]] (zadnji)
|godina_vođa1 = 1204. – 1222.
|godina_vođa1 = 1204. – 1222.
Redak 37: Redak 37:
== Nastanak ==
== Nastanak ==


Dolazak vojnika iz [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog pohoda]] pred glavni grad [[Bizant]]a je [[1203]]. godine ovo prastaro carstvo bacio u rasulo. S željom da to iskoriste [[Aleksej I. Trapezuntski|Aleksej]] i David Komnen koji su nakon ubojstva svoga djeda bizantskog cara [[Andronik I., bizantski car|Andronika]] gotovo dva desetljeća živjela u gruzijska izbjeglištvu su se odlučili pokrenuti. Njihova teta [[Tamara, gruzijska kraljica|Tamara]] kraljica Gruzije im je [[1204]]. godine odlučila posuditi vojnike da osvoje grad [[Trabzon]] i područja uz tadašnju bizantsko-gruzijsku granicu. Zahvaljujući podršci tih vojnika u ožujku [[1204]]. godine dva brata su ostvarili svoj početni cilj i proglasili se carevima Bizanta. Kada je vijest da su križari osvojili [[Carigrad]] i srušili Bizantsko Carstvo tijekom travnja [[1204]]. godine stigla u Trapezunt ona je braći darovala samo kratkotrajnu nadu da će sve još uvijek slobodne provincije Carstva njih proglasiti za svoje vladare. Kada je ta zamisao propala odlučili su da objave rat sada konkurentskom novosnovanom [[Nicejsko Carstvo|Nicejskom Carstvu]]. Tijekom početnog razdoblja rasula [[1204]]. godine '''Trapezuntsko Carstvo''' se bilo proširilo obalom [[Crno more|Crnog mora]] između približno današnje gruzijsko-turske granice i zapadno od grada [[Sinop (grad u Turskoj)|Sinop]]a ( najzapadniji grad je bio [[Heraklea Pontica]]). Osim ovoga teritorija, dobar dio [[Krim]]a je prihvatio vlast vladara Trapezunta.
Dolazak vojnika iz [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog pohoda]] pred glavni grad [[Bizant]]a je [[1203]]. godine ovo prastaro carstvo bacio u rasulo. S željom da to iskoriste [[Aleksije I. Trapezuntski|Aleksije]] i David Komnen, koji su nakon ubojstva svoga djeda, bizantskog cara, [[Andronik I. Komnen|Andronika I. Komnena]] gotovo dva desetljeća živjeli u izbjeglištvu u Gruziji, su se odlučili pokrenuti. Njihova teta [[Tamara, gruzijska kraljica|Tamara]] kraljica Gruzije im je [[1204]]. godine odlučila posuditi vojnike da osvoje grad [[Trabzon]] i područja uz tadašnju bizantsko-gruzijsku granicu. Zahvaljujući podršci tih vojnika u ožujku [[1204]]. godine dva brata su ostvarili svoj početni cilj i proglasili se carevima Bizanta. Kada je vijest da su križari osvojili [[Carigrad]] i srušili Bizantsko Carstvo tijekom travnja [[1204]]. godine stigla u Trapezunt, ona je braći darovala samo kratkotrajnu nadu da će sve još uvijek slobodne provincije Carstva njih proglasiti za svoje vladare. Kada je ta zamisao propala, odlučili su objaviti rat sada konkurentskom novosnovanom [[Nicejsko Carstvo|Nicejskom Carstvu]]. Tijekom početnog razdoblja rasula [[1204]]. godine '''Trapezuntsko Carstvo''' se bilo proširilo obalom [[Crno more|Crnog mora]] između približno današnje gruzijsko-turske granice i zapadno od grada [[Sinop (grad u Turskoj)|Sinop]]a ( najzapadniji grad je bio [[Heraklea Pontica]]). Osim ovoga teritorija, dobar dio [[Krim]]a je prihvatio vlast vladara Trapezunta.


== Ratovi ==
== Ratovi ==


Prodiranje Trapezuntske vojske na zapad je neminovno dovelo do sukoba s [[Teodor I., nikejski car|Teodorom Laskarisom]] koje pod svojim zapovjedništvom ima glavninu preostalih bizantskih vojnika u Aziji. Ambiciozna ideja Alekseja i Davida o gradnji svoga velikog Carstva se raspala već [[1205]]. godine. Njihova savezništva s [[Gruzija|Gruzijom]] i [[Latinsko Carstvo|Latinskim Carstvom]] su bila preslaba protiv Laskarisa koji vlada iz Nikeje i [[Ikonijski sultanat|Ikonijskog Sultanata]] koji vlada većim djelom unutrašnjosti [[Mala Azija|Male Azije]]. Već te godine sam [[Trabzon]] se našao pod ikonijskom opsadom koju nekako preživljava. S druge strane vojska koja je trebala napasti [[Nikomedija|Nikomediju]] je bila potučena od protivnika i vjerojatno samo zauzetost Teodora njegovim drugim problemima je dala kakav takav mir između dva protivnika. Ovaj mir će postati konačan kada [[1214]]. godine grad Sinope pada u ruke Ikonijskog sultanata čime više nema granice između dva konkurentska Carstva. Smrću prvog cara Alekseja Komnena [[1222]] godine krimski posjedi države će postati vazalna država poznata pod imenom [[Teodorsko kneževstvo]].
Prodiranje trapezuntske vojske na zapad je neminovno dovelo do sukoba s [[Teodor I. Laskaris, nikejski car|Teodorom I. Laskarisom]] koje pod svojim zapovjedništvom ima glavninu preostalih bizantskih vojnika u Aziji. Ambiciozna ideja Aleksija i Davida o gradnji svoga velikog Carstva se raspala već [[1205]]. godine. Njihova savezništva s [[Gruzija|Gruzijom]] i [[Latinsko Carstvo|Latinskim Carstvom]] su bila preslaba protiv Laskarisa koji vlada iz Nikeje i [[Ikonijski sultanat|Ikonijskog Sultanata]] koji vlada većim djelom unutrašnjosti [[Mala Azija|Male Azije]]. Već te godine sam [[Trabzon]] se našao pod ikonijskom opsadom koju nekako preživljava. S druge strane vojska koja je trebala napasti [[Nikomedija|Nikomediju]] je pretrpjela poraz i vjerojatno samo zauzetost Teodora njegovim drugim problemima je osigurala kakav takav mir između dva protivnika. Ovaj mir će postati konačan kada [[1214]]. godine grad Sinope pada u ruke Ikonijskog sultanata čime više nema granice između dva konkurentska Carstva. Smrću prvog cara Aleksija Komnena [[1222]] godine krimski posjedi države će postati vazalna država poznata pod imenom [[Teodorsko kneževstvo]].


== Trgovačka postaja ==
== Trgovačka postaja ==


[[Datoteka:ShepherdByzempire1265.jpg|mini|desno|400px|Trapezuntsko carstvo (na jugoistočnoj obali Crnog mora)i susjedne države 1256.(William R. Shepherd, ''Historical Atlas,'' 1911)]]
[[Datoteka:ShepherdByzempire1265.jpg|mini|desno|400px|Trapezuntsko carstvo (na jugoistočnoj obali Crnog mora)i susjedne države 1256.(William R. Shepherd, ''Historical Atlas,'' 1911)]]
Završetkom ratova '''Trapezuntsko Carstvo''' se pomirilo sa svojom tužnom sudbinom nevažne državice koja mora prihvaćati vrhovnu vlast svojih susjeda. Prvobitni vazalni gospodar je bio [[Ikonijski sultanat]], a potom [[Mongoli]]. Nakon uništenja [[Bagdad]]a [[1258]]. godine od strane ovih drugih počinje zlatno doba ove državice. Pošto je Trapezunt slušao vrhovnu vlast nove svjetske sile, a istovremeno imao samostalnost on se pretvara u glavno okupljalište trgovaca na putu svile koji je skrenut s područja današnjeg [[Izrael]]a i [[Libanon]]a na obale [[Crno more|Crnog mora]]. Ništa novu vazalnu situaciju ne pokazuje bolje od [[Gregor, trapezuntski car|Gregora]] koji nakon odbijanja pružanja vojne pomoći Mongolima protiv [[Mameluci|Mameluka]] biva svrgnut i zamjenjen puno vjernijim mlađim bratom [[Ivan II. Trapezuntski|Ivanom]]. Bez obzira na ovo razdoblje blagostanja Carstvo se polagano konstantno smanjuje jer turski susjedi ili [[Gruzija]] iznenadnim kratkotrajnim napadima uzimaju komadić po komadić države.
Završetkom ratova '''Trapezuntsko Carstvo''' se pomirilo sa svojom tužnom sudbinom nevažne državice koja mora prihvaćati vrhovnu vlast svojih susjeda. Prvobitni vazalni gospodar je bio [[Ikonijski sultanat]], a potom [[Mongoli]]. Nakon uništenja [[Bagdad]]a [[1258]]. godine od strane Mongola počinje zlatno doba ove državice. Pošto je Trapezunt priznao vrhovnu vlast nove svjetske sile, a istovremeno imao samostalnost on se pretvara u glavno okupljalište trgovaca na putu svile koji je skrenut s područja današnjeg [[Izrael]]a i [[Libanon]]a na obale [[Crno more|Crnog mora]]. Ništa novu vazalnu situaciju ne pokazuje bolje od [[Georgije, trapezuntski car|Georgija]] koji nakon odbijanja pružanja vojne pomoći Mongolima protiv [[Mameluci|Mameluka]] biva svrgnut i zamijenjen puno vjernijim mlađim bratom [[Ivan II. Trapezuntski|Ivanom]]. Bez obzira na ovo razdoblje blagostanja, Carstvo se polagano konstantno smanjuje jer turski susjedi ili [[Gruzija]] iznenadnim kratkotrajnim napadima uzimaju komadić po komadić države.


== Državni poredak i bogatstvo ==
== Državni poredak i bogatstvo ==


U trenutku osnivanja države Aleksije Komnen je sebe proglasio carem [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] ( službena titula Bazilej i Autokrat Rimljana ) da bi pod pritiskom obnovljenog [[Bizant]]a koji je svojatao ovu titulu ona degradirana političkim dogovorom na Bazilej i Autokrat od cijelog Istoka, od [[Gruzija|Gruzije]] i prekomorskih teritorija ( [[Krim]] ). Bez obzira na taj dogovor carevi do svojeg kraja održavaju politički privid upravljanja Bizantskom vladom u izbjeglištvu.
U trenutku osnivanja države Aleksije Komnen je sebe proglasio carem [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] ( službena titula Bazilej i Autokrat Rimljana ) da bi pod pritiskom obnovljenog [[Bizant]]a koji je svojatao ovu titulu ona degradirana političkim dogovorom na Bazilej i Autokrat cijelog Istoka, [[Gruzija|Gruzije]] i prekomorskih teritorija ( [[Krim]] ). Bez obzira na taj dogovor carevi do svojeg kraja održavaju politički privid upravljanja Bizantskom vladom u izbjeglištvu.
Careva vlast koja je na početku bila apsolutna se ograničava tijekom građanskih ratova polovice XIV stoljeća kada lokalni feudalci preuzimaju dobar dio državni ovlasti ograničavajući daljnji utjecaj okrunjenih glava na državne poslove. Od tada pa sve do uništenja države ona je živjela u političkoj ravnoteži između ove dvije suprotne političke snage.
Careva vlast koja je na početku bila apsolutna se ograničava tijekom građanskih ratova polovice XIV stoljeća kada lokalni feudalci preuzimaju dobar dio državnih ovlasti ograničavajući daljnji utjecaj okrunjenih glava na državne poslove. Od tada pa sve do uništenja države ona je živjela u političkoj ravnoteži između ove dvije suprotne političke snage.


S izuzetkom prva četvrt stoljeća '''Trapezunt''' su strani posjetitelji smatrali gotovo kopijom malenog talijanskog grada države koji je čudom nastao na području okruženom muslimanskim državama. Taj privid je bio veoma pojačan stalnim prisustvima talijanskih trgovaca i s nekoliko careva koji su krajem života izvršavali preobraćenje na "jedinu ispravnu vjeru" odričući se pravoslavlja. [[Genova]] je čak u neposrednoj blizini prijestolnice izgradila i svoju malenu koloniju koja ostavlja svoj kulturni trag. Zbog svoga življenja od trgovine među posjetiteljima ovog grada se nalazio i veliki broj prvih istražitelji svijeta među kojima su najpoznatiji bili [[Marco Polo]] i [[Ruy Gonzalez de Clavijo]].
S izuzetkom prva četvrt stoljeća '''Trapezunt''' su strani posjetitelji smatrali gotovo kopijom malenog talijanskog grada države koji je čudom nastao na području okruženom muslimanskim državama. Taj privid je bio veoma pojačan stalnim prisustvima talijanskih trgovaca i s nekoliko careva koji su krajem života izvršavali preobraćenje na "jedinu ispravnu vjeru" odričući se pravoslavlja. [[Genova]] je čak u neposrednoj blizini prijestolnice izgradila i svoju malenu koloniju koja ostavlja svoj kulturni trag. Zbog svoga življenja od trgovine među posjetiteljima ovog grada se nalazio i veliki broj prvih istražitelji svijeta među kojima su najpoznatiji bili [[Marco Polo]] i [[Ruy Gonzalez de Clavijo]].


U vrijeme dok su [[Carigrad]] i Bizant propadali teritorijalno i financijski '''Trapezunt''' je za [[Grci|Grke]] bio raj na zemlji. Njegovi trgovački prihodi su značili da da su se crkve i palače stalno sjajile što je ostavljalo nezaboravan utisak na sve posjetitelje. Konačni dokaz te razlike ova dva srodna carstva se dogodio kada je bizantski car zamolio Trapezunt da mu pomogne obnoviti carsku palača pošto on nema novca za popravak krova koji prokišnjava. Odgovor na ovaj zahtjev je bila besplatna obnova tamošnje carske palače i crkava koje su se nalazile u još gorem stanju. Zahvaljujući tom bogatstvu ( ako usporedimo s drugim tadašnjim grčkim područjima ) nakon [[Moreja|Moreje]] ovo Carstvo je postalo najveći centar učenja klasičnog razdoblja iako je Carigrad ostao neupitna duhovna prijestolnica. Najpoznatiji učenjak kojega će dati Trapezunt je bio [[Basilius Bessarion]] ( [[1395]]. - [[1472]]. ) kardinal ( školovan u Carigradu i Moreji ) katoličke crkve i de jure latinski patrijarh Carigrada koji je u [[Italija|Italiji]] jedan od tvoraca renesanse.
U vrijeme dok su [[Carigrad]] i Bizant propadali teritorijalno i financijski '''Trapezunt''' je za [[Grci|Grke]] bio raj na zemlji. Prihodima od trgovine sagrađene su sjajne crkve i palače što je ostavljalo nezaboravan dojam na sve posjetitelje. Konačni dokaz te razlike ova dva srodna carstva se dogodio kada je bizantski car zamolio Trapezunt da mu pomogne obnoviti carsku palača pošto on nema novca za popravak krova koji prokišnjava. Odgovor na ovaj zahtjev je bila besplatna obnova tamošnje carske palače i crkava koje su se nalazile u još gorem stanju. Zahvaljujući tom bogatstvu ( ako usporedimo s drugim tadašnjim grčkim područjima ) nakon [[Moreja|Moreje]] ovo Carstvo je postalo najveći centar učenja klasičnog razdoblja iako je Carigrad ostao neupitna duhovna prijestolnica. Najpoznatiji učenjak kojega će dati Trapezunt je bio [[Basilius Bessarion]] ( [[1395]]. - [[1472]]. ) kardinal ( školovan u Carigradu i Moreji ) katoličke crkve i de iure latinski patrijarh Carigrada koji je u [[Italija|Italiji]] jedan od tvoraca renesanse.


== Prestanak blagostanja ==
== Prestanak blagostanja ==


Vrhunac blagostanja koje država dostiže traje tijekom vladavine [[Aleksej II., trapezuntski car|Alekseja II]] čijom smrću [[1330]]. godine nastupa razdoblje građanskih ratova. Tijekom sljedećih 20 godina na vlasti se mijenja 8 careva, a cijela ekonomija države propada. Stabilizacija koja nastupa vladavinom [[Alekseja III., trapezuntski car|Aleksej III.]] je razdoblje laganog, ali neupitnog smanjivanja trgovine od koje država ovisi. Da bi se ovako oslabljeno carstvo održalo njegov car sve svoje kćeri udaje za susjedne emire ili kralja [[Gruzija|Gruzije]] kako bi ovim načinom kupio mir. Njegov nasljednik će zaštiti državu ispravnim klađenjem na [[Timur Lenk|Timura]] tijekom njegovog rata s Osmanlijama ali to je sve skupa bilo preživljavanje i ništa više.
Vrhunac blagostanja koje država dostiže traje tijekom vladavine [[Aleksije II., trapezuntski car|Aleksija II,]] čijom smrću [[1330]]. godine nastupa razdoblje građanskih ratova. Tijekom sljedećih 20 godina na vlasti se izmijenjuje osam careva, a cijela ekonomija države propada. Stabilizacija koja nastupa vladavinom [[Aleksija III., trapezuntski car|Aleksije III.]] je razdoblje laganog, ali neupitnog smanjivanja trgovine od koje država ovisi. Da bi se ovako oslabljeno carstvo održalo njegov car sve svoje kćeri udaje za susjedne emire ili kralja [[Gruzija|Gruzije]] kako bi ovim načinom kupio mir. Njegov nasljednik će zaštiti državu ispravnim osloncem na [[Timur Lenk|Timura]] tijekom njegovog rata s Osmanlijama ali to je sve skupa bilo preživljavanje i ništa više.


== Kraj ==
== Kraj ==


Najavu neminovnog kraja države je bio dao još [[1437]]. godine P. Tafur kada piše u čuđenju da '''Trapezunt''' ima samo 4 tisuće vojnika. Nasljednici Alekseja III. su kako bi sačuvali svoju državicu nastavili voditi njegovu politiku udajama svojih kćerki za susjedne vladare. To su učinili [[Aleksej IV., trapezuntski car|Aleksej IV.]], [[Ivan IV., trapezuntski car|Ivan IV.]] i [[David, car trapezunta|David]] koji će biti posljednji car. Ta lokalna politika careva nije imala na kraju krajeva nikakve šanse protiv osmanskog sultana [[Mehmed II.|Mehmeda II.]] koji tada zapovjeda velesilom, a u sebi ima neskrivenu želju da potpuno uništi sve ostatke [[Bizant]]a. Iako je car David uspio nagovoriti nekoliko lokalnih državica da ga podrže u ratu protiv Osmanlija oni nisu imali nikakve šanse. Nakon mjesec dana opsade i primanja garancija za svoj život i onaj svoje djece u ljeto [[1461]]. godine David se predao čime završava povijest '''Trapezuntskog Carstva''' i legitimnih careva [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]].
Najavu neminovnog kraja države je bio dao još [[1437]]. godine P. Tafur kada piše u čuđenju da '''Trapezunt''' ima samo 4 tisuće vojnika. Nasljednici Aleksija III. su kako bi sačuvali svoju državicu nastavili voditi njegovu politiku udajama svojih kćerki za susjedne vladare. To su učinili [[Aleksije IV., trapezuntski car|Aleksije IV.]], [[Ivan IV., trapezuntski car|Ivan IV.]] i [[David, trapezuntski car|David]] koji će biti posljednji car. Ta lokalna politika careva nije imala na kraju krajeva nikakve šanse protiv osmanskog sultana [[Mehmed II.|Mehmeda II.]] koji tada zapovjeda velesilom, a u sebi ima neskrivenu želju da potpuno uništi sve ostatke [[Bizant]]a. Iako je car David uspio nagovoriti nekoliko lokalnih državica da ga podrže u ratu protiv Osmanlija oni nisu imali nikakve šanse. Nakon mjesec dana opsade i primanja garancija za svoj život i onaj svoje djece u ljeto [[1461]]. godine David se predao čime završava povijest '''Trapezuntskog Carstva''' i legitimnih careva [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]].


== Popis Trapezuntskih careva ==
== Popis Trapezuntskih careva ==


*[[Aleksej I. Trapezuntski|Aleksej I. Megas Komnenos]] (1204–1222)
*[[Aleksije I. Trapezuntski|Aleksije I. Megas Komnenos]] (1204–1222)
*[[Andronik I. Trapezuntski|Andronik I. Gidos]] (1222–1235)
*[[Andronik I. Trapezuntski|Andronik I. Gidos]] (1222–1235)
*[[Ivan I. Trapezuntski|Ivan I. Axouchos Megas Komnenos]] (1235–1238)
*[[Ivan I. Trapezuntski|Ivan I. Axouchos Megas Komnenos]] (1235–1238)
*[[Manuel I. Trapezuntski|Manuel I. Megas Komnenos]] (1238–1263)
*[[Manuel I. Trapezuntski|Manuel I. Megas Komnenos]] (1238–1263)
*[[Andronik II. Trapezuntski|Andronik II. Megas Komnenos]] (1263–1266)
*[[Andronik II. Trapezuntski|Andronik II. Megas Komnenos]] (1263–1266)
*[[Juraj, Trapezuntski|Juraj Megas Komnenos]] (1266–1280)
*[[Georgije Trapezuntski|Juraj Megas Komnenos]] (1266–1280)
*[[Ivan II. Trapezuntski|Ivan II. Megas Komnenos]] (1280–1284)
*[[Ivan II. Trapezuntski|Ivan II. Megas Komnenos]] (1280–1284)
*[[Teodora Trapezuntska|Teodora Megale Komnene]] (1284–1285)
*[[Teodora Trapezuntska|Teodora Megale Komnene]] (1284–1285)
*[[Ivan II. Trapezuntski|Ivan II. Megas Komnenos]] (ponovno, 1285–1297)
*[[Ivan II. Trapezuntski|Ivan II. Megas Komnenos]] (ponovno, 1285–1297)
*[[Aleksej II. Trapezuntski|Aleksej II. Megas Komnenos]] (1297–1330)
*[[Aleksije II. Trapezuntski|Aleksije II. Megas Komnenos]] (1297–1330)
*[[Andronik III. Trapezuntski|Andronik III. Megas Komnenos]] (1330–1332)
*[[Andronik III. Trapezuntski|Andronik III. Megas Komnenos]] (1330–1332)
*[[Manuel II. Trapezuntski|Manuel II. Megas Komnenos]] (1332)
*[[Manuel II. Trapezuntski|Manuel II. Megas Komnenos]] (1332)
Redak 82: Redak 82:
*[[Irena Trapezuntska|Irena Palaiologina]] (1340–1341)
*[[Irena Trapezuntska|Irena Palaiologina]] (1340–1341)
*[[Ana Trapezuntska|Ana Anachoutlou Megale Komnene]] (1341)
*[[Ana Trapezuntska|Ana Anachoutlou Megale Komnene]] (1341)
*[[Mihael Trapezuntski|Mihael Megas Komnenos]] (1341)
*[[Mihajlo Trapezuntski|Mihajlo Megas Komnenos]] (1341)
*[[Ana Trapezuntska|Ana Anachoutlou Megale Komnene]] (ponovno, 1341–1342)
*[[Ana Trapezuntska|Ana Anachoutlou Megale Komnene]] (ponovno, 1341–1342)
*[[Ivan III. Trapezuntski|Ivan III. Megas Komnenos]] (1342–1344)
*[[Ivan III. Trapezuntski|Ivan III. Megas Komnenos]] (1342–1344)
*[[Mihael Trapezuntski|Mihael Megas Komnenos]] (ponovno, 1344–1349)
*[[Mihajlo Trapezuntski|Mihajlo Megas Komnenos]] (ponovno, 1344–1349)
*[[Aleksej III. Trapezuntski|Aleksej III. Megas Komnenos]] (1349–1390)
*[[Aleksije III. Trapezuntski|Aleksije III. Megas Komnenos]] (1349–1390)
*[[Manuel III. Trapezuntski|Manuel III. Megas Komnenos]] (1390–1416)
*[[Manuel III. Trapezuntski|Manuel III. Megas Komnenos]] (1390–1416)
*[[Aleksej IV. Trapezuntski|Aleksej IV. Megas Komnenos]] (1416–1429)
*[[Aleksije IV. Trapezuntski|Aleksej IV. Megas Komnenos]] (1416–1429)
*[[Ivan IV. Trapezuntski|Ivan IV. Megas Komnenos]] (1429–1459)
*[[Ivan IV. Trapezuntski|Ivan IV. Megas Komnenos]] (1429–1459)
*[[David Trapezuntski|David Megas Komnenos]] (1459–1461)
*[[David Trapezuntski|David Megas Komnenos]] (1459–1461)

Inačica od 10. svibnja 2009. u 13:21

Trapezuntsko Carstvo

Βασίλειον τής Τραπεζούντας

Datoteka:Flag of Palaeologus Emperor.svg
1204. – 1461.
Lokacija Trapezuntskog Carstva
Lokacija Trapezuntskog Carstva
Trapezuntsko Carstvo 1265.
(William R. Shepherd, Historical Atlas, 1911.)
Glavni grad Trabzon
Jezik/ci grčki
Religija Istočna Pravoslavna Crkva
Vlada Monarhija
Megakomnen
 - 1204. – 1222. Aleksije I. Megakomnen (prvi)
 - 1459. – 1461. David Megakomnen (zadnji)
Povijest Kasni Srednji vijek
 - uspostavljena 1204.
 - ukinuta 15. kolovoza

Trapezuntsko Carstvo je posljednje legitimno Carstvo koje je direktni nasljednik Rimskog Carstva. Ova država postoji između 1204. i 1461. godine.

Nastanak

Dolazak vojnika iz Četvrtog križarskog pohoda pred glavni grad Bizanta je 1203. godine ovo prastaro carstvo bacio u rasulo. S željom da to iskoriste Aleksije i David Komnen, koji su nakon ubojstva svoga djeda, bizantskog cara, Andronika I. Komnena gotovo dva desetljeća živjeli u izbjeglištvu u Gruziji, su se odlučili pokrenuti. Njihova teta Tamara kraljica Gruzije im je 1204. godine odlučila posuditi vojnike da osvoje grad Trabzon i područja uz tadašnju bizantsko-gruzijsku granicu. Zahvaljujući podršci tih vojnika u ožujku 1204. godine dva brata su ostvarili svoj početni cilj i proglasili se carevima Bizanta. Kada je vijest da su križari osvojili Carigrad i srušili Bizantsko Carstvo tijekom travnja 1204. godine stigla u Trapezunt, ona je braći darovala samo kratkotrajnu nadu da će sve još uvijek slobodne provincije Carstva njih proglasiti za svoje vladare. Kada je ta zamisao propala, odlučili su objaviti rat sada konkurentskom novosnovanom Nicejskom Carstvu. Tijekom početnog razdoblja rasula 1204. godine Trapezuntsko Carstvo se bilo proširilo obalom Crnog mora između približno današnje gruzijsko-turske granice i zapadno od grada Sinopa ( najzapadniji grad je bio Heraklea Pontica). Osim ovoga teritorija, dobar dio Krima je prihvatio vlast vladara Trapezunta.

Ratovi

Prodiranje trapezuntske vojske na zapad je neminovno dovelo do sukoba s Teodorom I. Laskarisom koje pod svojim zapovjedništvom ima glavninu preostalih bizantskih vojnika u Aziji. Ambiciozna ideja Aleksija i Davida o gradnji svoga velikog Carstva se raspala već 1205. godine. Njihova savezništva s Gruzijom i Latinskim Carstvom su bila preslaba protiv Laskarisa koji vlada iz Nikeje i Ikonijskog Sultanata koji vlada većim djelom unutrašnjosti Male Azije. Već te godine sam Trabzon se našao pod ikonijskom opsadom koju nekako preživljava. S druge strane vojska koja je trebala napasti Nikomediju je pretrpjela poraz i vjerojatno samo zauzetost Teodora njegovim drugim problemima je osigurala kakav takav mir između dva protivnika. Ovaj mir će postati konačan kada 1214. godine grad Sinope pada u ruke Ikonijskog sultanata čime više nema granice između dva konkurentska Carstva. Smrću prvog cara Aleksija Komnena 1222 godine krimski posjedi države će postati vazalna država poznata pod imenom Teodorsko kneževstvo.

Trgovačka postaja

Trapezuntsko carstvo (na jugoistočnoj obali Crnog mora)i susjedne države 1256.(William R. Shepherd, Historical Atlas, 1911)

Završetkom ratova Trapezuntsko Carstvo se pomirilo sa svojom tužnom sudbinom nevažne državice koja mora prihvaćati vrhovnu vlast svojih susjeda. Prvobitni vazalni gospodar je bio Ikonijski sultanat, a potom Mongoli. Nakon uništenja Bagdada 1258. godine od strane Mongola počinje zlatno doba ove državice. Pošto je Trapezunt priznao vrhovnu vlast nove svjetske sile, a istovremeno imao samostalnost on se pretvara u glavno okupljalište trgovaca na putu svile koji je skrenut s područja današnjeg Izraela i Libanona na obale Crnog mora. Ništa novu vazalnu situaciju ne pokazuje bolje od Georgija koji nakon odbijanja pružanja vojne pomoći Mongolima protiv Mameluka biva svrgnut i zamijenjen puno vjernijim mlađim bratom Ivanom. Bez obzira na ovo razdoblje blagostanja, Carstvo se polagano konstantno smanjuje jer turski susjedi ili Gruzija iznenadnim kratkotrajnim napadima uzimaju komadić po komadić države.

Državni poredak i bogatstvo

U trenutku osnivanja države Aleksije Komnen je sebe proglasio carem Rimskog Carstva ( službena titula Bazilej i Autokrat Rimljana ) da bi pod pritiskom obnovljenog Bizanta koji je svojatao ovu titulu ona degradirana političkim dogovorom na Bazilej i Autokrat cijelog Istoka, Gruzije i prekomorskih teritorija ( Krim ). Bez obzira na taj dogovor carevi do svojeg kraja održavaju politički privid upravljanja Bizantskom vladom u izbjeglištvu. Careva vlast koja je na početku bila apsolutna se ograničava tijekom građanskih ratova polovice XIV stoljeća kada lokalni feudalci preuzimaju dobar dio državnih ovlasti ograničavajući daljnji utjecaj okrunjenih glava na državne poslove. Od tada pa sve do uništenja države ona je živjela u političkoj ravnoteži između ove dvije suprotne političke snage.

S izuzetkom prva četvrt stoljeća Trapezunt su strani posjetitelji smatrali gotovo kopijom malenog talijanskog grada države koji je čudom nastao na području okruženom muslimanskim državama. Taj privid je bio veoma pojačan stalnim prisustvima talijanskih trgovaca i s nekoliko careva koji su krajem života izvršavali preobraćenje na "jedinu ispravnu vjeru" odričući se pravoslavlja. Genova je čak u neposrednoj blizini prijestolnice izgradila i svoju malenu koloniju koja ostavlja svoj kulturni trag. Zbog svoga življenja od trgovine među posjetiteljima ovog grada se nalazio i veliki broj prvih istražitelji svijeta među kojima su najpoznatiji bili Marco Polo i Ruy Gonzalez de Clavijo.

U vrijeme dok su Carigrad i Bizant propadali teritorijalno i financijski Trapezunt je za Grke bio raj na zemlji. Prihodima od trgovine sagrađene su sjajne crkve i palače što je ostavljalo nezaboravan dojam na sve posjetitelje. Konačni dokaz te razlike ova dva srodna carstva se dogodio kada je bizantski car zamolio Trapezunt da mu pomogne obnoviti carsku palača pošto on nema novca za popravak krova koji prokišnjava. Odgovor na ovaj zahtjev je bila besplatna obnova tamošnje carske palače i crkava koje su se nalazile u još gorem stanju. Zahvaljujući tom bogatstvu ( ako usporedimo s drugim tadašnjim grčkim područjima ) nakon Moreje ovo Carstvo je postalo najveći centar učenja klasičnog razdoblja iako je Carigrad ostao neupitna duhovna prijestolnica. Najpoznatiji učenjak kojega će dati Trapezunt je bio Basilius Bessarion ( 1395. - 1472. ) kardinal ( školovan u Carigradu i Moreji ) katoličke crkve i de iure latinski patrijarh Carigrada koji je u Italiji jedan od tvoraca renesanse.

Prestanak blagostanja

Vrhunac blagostanja koje država dostiže traje tijekom vladavine Aleksija II, čijom smrću 1330. godine nastupa razdoblje građanskih ratova. Tijekom sljedećih 20 godina na vlasti se izmijenjuje osam careva, a cijela ekonomija države propada. Stabilizacija koja nastupa vladavinom Aleksije III. je razdoblje laganog, ali neupitnog smanjivanja trgovine od koje država ovisi. Da bi se ovako oslabljeno carstvo održalo njegov car sve svoje kćeri udaje za susjedne emire ili kralja Gruzije kako bi ovim načinom kupio mir. Njegov nasljednik će zaštiti državu ispravnim osloncem na Timura tijekom njegovog rata s Osmanlijama ali to je sve skupa bilo preživljavanje i ništa više.

Kraj

Najavu neminovnog kraja države je bio dao još 1437. godine P. Tafur kada piše u čuđenju da Trapezunt ima samo 4 tisuće vojnika. Nasljednici Aleksija III. su kako bi sačuvali svoju državicu nastavili voditi njegovu politiku udajama svojih kćerki za susjedne vladare. To su učinili Aleksije IV., Ivan IV. i David koji će biti posljednji car. Ta lokalna politika careva nije imala na kraju krajeva nikakve šanse protiv osmanskog sultana Mehmeda II. koji tada zapovjeda velesilom, a u sebi ima neskrivenu želju da potpuno uništi sve ostatke Bizanta. Iako je car David uspio nagovoriti nekoliko lokalnih državica da ga podrže u ratu protiv Osmanlija oni nisu imali nikakve šanse. Nakon mjesec dana opsade i primanja garancija za svoj život i onaj svoje djece u ljeto 1461. godine David se predao čime završava povijest Trapezuntskog Carstva i legitimnih careva Rimskog Carstva.

Popis Trapezuntskih careva