Jakov Kopilović: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m Uklonjena promjena suradnika 109.93.118.240, vraćeno na zadnju inačicu suradnika 109.92.67.18 |
||
Redak 27: | Redak 27: | ||
* [[Geza Kikić]], ''Antologija poezije bunjevačkih Hrvata'', Matica Hrvatska, Zagreb, 1971., 219.-231. |
* [[Geza Kikić]], ''Antologija poezije bunjevačkih Hrvata'', Matica Hrvatska, Zagreb, 1971., 219.-231. |
||
* [[Bela Gabrić]], ''Jakov Kopilović'', Bačko klasje, 47.-48., 15. VIII., 1988., Prilog |
* [[Bela Gabrić]], ''Jakov Kopilović'', Bačko klasje, 47.-48., 15. VIII., 1988., Prilog |
||
* [[Bela Gabrić]], ''Pjesnik Jakov Kopilović'', Crkva u svijetu, br. 25., lipanj 1990., 169.-181. |
|||
* [[Ante Sekulić]], ''Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću'', Zagreb, 1996. |
* [[Ante Sekulić]], ''Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću'', Zagreb, 1996. |
||
* [[Milovan Miković]], ''Život i smrt u gradu'', Subotica, 1999., 30, 31.-32, 34, 111, 113, 149. |
* [[Milovan Miković]], ''Život i smrt u gradu'', Subotica, 1999., 30, 31.-32, 34, 111, 113, 149. |
Inačica od 12. rujna 2010. u 13:05
Jakov Kopilović (Subotica, 9. srpnja 1918. - 18. studenog 1996.) je hrvatski književnik iz Bačke, Vojvodina. U rodnom gradu završava pučku školi i nižu gimnaziju, a privatno okončava gimnazijsko obrazovanje, nakon čega, uz rad, pohađa studij slavistike na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu, gdje diplomira 1954. Poslije II. svjetskog rata vraća se u Suboticu, gdje obavlja razne dužnosti u prosvjeti, a jedno vrijeme je i pročelnik Gradske knjižnice. Nakon udara na hrvatske proljećaše je u mirovini. Pjesništvom se počeo baviti kao suradnik časopisa Klasje naših ravni, godišnjaka Danica i drugih hrvatskih publikacija. Kako zapaža Milovan Miković: «Kopilović je izraziti i istančani lirik, koji poticaje svojemu pjesništvu nalazi u bačkoj nizini, njezinim prividno smirenim izazovima i ljepoti pejzaža, što je prošaran salašima, sred kojih se nalazi Subotica, drevna bunjevačkohrvatska metropola, a pjesnik njome opčaran posvećuje joj mnoge stihove. Dodajmo ovome, u jednom razdoblju svoga života pjesnik je uvjerena kako sve: Čega se taknem postaje pjesma(U hramu stiha), stoga cijelim svojim pjesničkim bićem pojavnost svijeta kojim je okružen pokušava pretočiti u stih.» Svojim djelima uvršten je Jakov Kopilović u antologiju poezije bunjevačkih Hrvata 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
Djela
- Daleko od zavičaja, Zagreb, 1944.
- Tisuću i jedna noć, Subotica, 1946.
- Soneti, Subotica, 1953.
- U dolu jablan, Subotica, 1964.
- Radosti, Subotica, 1966.
- Mozaik (zajedno sa P. Bačićem, B. Bedeom, M. Molcerom), Subotica, 1967.
- Sjeverna jesen, Subotica, 1967.
- Medaljoni, Subotica, 1967.
- Njiva patnje, Subotica, 1968.
- Žedan đeram, Subotica, 1968.
- Đerdan, Subotica, 1979.
- Cesta pod suncem, Subotica, 1983.
- Moja dužijanca, Subotica, 1994.
Pojedina djela Jakova Kopilovića na mađarski je jezik preveo njegov dugogodišnji prijatelj glazbenik, skladatelj, pedagog, pjesnik i prevoditelj Matija Molcer.
Izvori
- Ivan Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliografija, Rad 355, Zagreb, 1969., 421.-433.
- Juraj Lončarević, Šokački i bunjevački književni portreti, Zagreb, 1969., 107.-117.
- Ante Sekulić, Književnost bačkih Hrvata, Zagreb, 1970., 73. 123-125, 126, 127.
- Geza Kikić, Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971., 219.-231.
- Bela Gabrić, Jakov Kopilović, Bačko klasje, 47.-48., 15. VIII., 1988., Prilog
- Ante Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996.
- Milovan Miković, Život i smrt u gradu, Subotica, 1999., 30, 31.-32, 34, 111, 113, 149.
- Milovan Miković, Iznad žita nebo, Subotica-Zagreb, 2003., 22, 23, 25, 155, 162, 208.