Švedski jezik: razlika između inačica
naziv na finsken jeziku je nebitan! |
m robot Dodaje: stq:Swedisk |
||
Redak 170: | Redak 170: | ||
[[sq:Gjuha suedeze]] |
[[sq:Gjuha suedeze]] |
||
[[sr:Шведски језик]] |
[[sr:Шведски језик]] |
||
[[stq:Swedisk]] |
|||
[[su:Basa Swédia]] |
[[su:Basa Swédia]] |
||
[[sv:Svenska]] |
[[sv:Svenska]] |
Inačica od 19. listopada 2010. u 02:12
{{{1}}}. {{{2}}}
Švedski jezik (svenska, ISO 639-3: swe), jedan od tri švedska jezika, šire danskošvedske podskupine istočnoskandinavskih jezika. Najsrodniji je skonskom i dalekarlijskom. Švedski jezik ima 7.825.000 govornika u Švedskoj (1986.) i 296.000 u Finskoj (1997.)[1]. Ima nekoliko dijalekata: sjevernošvedski u Norrlandu; istočnošvedski u Finskoj, Estoniji i selu Gammalsvenskby (na njihovom jeziku Gammölsvänskbi; ukr. Старошведське) u Ukrajini; svea; gotlandski (gutamal) koji potječe od astarogotlandskog (forngutniska). Danas se tim jezikom služi oko 10.000.000 ljudi, uglavnom stanovnika Švedske i Finske.
O švedskom kao posebnom jeziku može se govoriti tek svršetkom vikinškog doba (oko 800. godine), kada nastaju razlike između zapadnih i istočnih nordijskih jezika, a tek oko 1100. počinju postojati izrazitije razlike između danskog i švedskog. Godine 1495. tiskana je prva knjiga na švedskom, godine 1526. Novi zavjet te 1541. Biblija Gustava Vase.
Tradicionalno se švedski jezik dijeli na šest dijalektskih skupina:
- sydsvenska mål - južnošvedski jezik
- götamål
- sveamål
- norrländska mål
- östsvenska mål - istočnošvedski jezik
- gotländska mål - gotländski jezik
Suvremeni, pak, švedski poznaje preko stotinu dijalekata, različitih s obzirom na jačinu utjecaja standardnog švedskog jezika.
Standardni švedski jezik se naziva Rikssvenska (državni švedski) ili högsvenska (visoki švedski) i najčešći je govorni naziv u Švedskoj i Finskoj. Među jezikoslovcima je pak rašireniji izraz standardsvenska (standardni švedski).
|
|
Izvori
Vanjske poveznice
Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA