Josip Kupertinski: Razlika između inačica

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
bez sažetka
No edit summary
No edit summary
 
 
'''Sveti Josip Kupertinski''' ([[Copertino]], 17. srpnja [[1603.]] – [[Osimo]], 18. rujna [[1663.]]), [[Katolička crkva|katolički]] [[prezbiter]], [[kapucini|kapucin]]
 
Giuseppe Maria Desa rođen je 17. lipnja 1603. u Copertinu, u talijanskoj pokrajini [[Apulija|Apuliji]], i to u staji. Bio je posljednji sin Felicea i Franceschine Desa, koji su bili vrlo siromašni. Pošao je i u školu, ali ju je morao napustiti zbog bolesti, koja ga je više od pet godina držala nepokretnim. U mladosti je htio postati [[Konventualci|franjevac konventualac]]. No oni ga zbog njegove nedostatne izobrazbe ne htjedoše primiti. Tad pokuca na vrata kapucina i oni ga primiše. Obukao je njihov habit 1620. god. No i ne dovršivši propisanu godinu novicijata, zbog neprikladnosti, bi iz reda otpušten. Posredovanjem svog ujaka konventualca, primljen je kao sluga i franjevački [[FSR|trećoredac]] u njihov [[samostan]] u [[Grotella|Grottelli]]. No kasnije bude odjeven u njihov habit, a 18. ožujka [[1628.]] zaređen i za prezbitera. Tad se počeše i izvana pokazivati njegovi mistični darovi, koji mu brzo stekoše glasovitost, ali i mnoge patnje. On sam je nastojao ostati ponizan, skroman, a vrlo strogo je živio [[askeza|pokoru]], mrtvenje, [[post]] i odricanje, a naročito strogo je održavao [[siromaštvo]] i [[poslušnost]]. Zbog svojih [[ekstaza]] i sposobnosti [[levitacija|levitacije]] probudio je sumnju [[inkvizicija|inkvizicije]], pa je 21. listopada 1638. morao napustiti samostan u Grottelli te poći u [[Napulj]], da bude podvrgnut ispitivanju pred sudištem tamošnje inkvizicije. Čudo se je ponovilo u [[kapela|kapeli]] ženskog samostana sv. Grgura, pred samim sudcima inkvizicije. I oni ga vidješe kako u zanosu lebdi u zraku. Slučaj je predan u [[Rim]], [[Kongregacija za nauk vjere|Kongregaciji sv. oficija]]. Kongregacija ga je oslobodila svake sumnje. Unatoč tomu naređena mu je promjena samostana i zabranili dodir s vanjskim svijetom. Poslan je u [[Asiz]], gdje ostade 14 godina, a i dalje je imao iste izvanredne milosti. Ljudi su i dalje dolazili k njemu, pa i prezbiteri i prelati, preporučivali se njegovu zagovoru te od njega tražili savjete. Odredbom Kongregacije svetog oficija svetac je iz Asiza premješten u [[Pietrarubbia|Pietrarubbiju]], kod [[Macerata|Macerate]], u kapucinski samostan svetog Lazara. Kapucini su dobili nalog da paze na nj kao na zatočenika. Razgovarati je smio samo s redovnicima, a smio je i slušati ili slaviti svetu misu. Bilo mu je zabranjeno primati posjete ili pisati pismoa. Napokon je papa [[Aleksandar VII.]] 12. lipnja 1656. donio odluku da se otac Josip može pridružiti konventualcima, i to u samostanu sv. Franje u [[Osimo|Osimu]], kraj [[Ancona|Ancone]]. Tu je proveo posljednje godine svojega života. Umro je u zoru 18. rujna 1663. (na isti nadnevak mu je i spomendan). Blaženim je proglašen god. [[1753.]], a svetim god. [[1767.]] Godine 1781., u [[crkva|crkvi]] sv. Franje u Osimu uređen je [[oltar]] njemu u čast, gdje se nalazi i njegov [[grob]]. Zazivaju ga u pomoć [[učenik|đaci]] i [[student]]i, osobito prije [[ispit]]a.
Anonimni suradnik

Navigacijski izbornik