Dikasterij za nauk vjere

Izvor: Wikipedija
Coat of arms Holy See.svg
Rimska kurija
Državno tajništvo
-
Dikasteriji
Dikasterij za evangelizaciju
Dikasterij za nauk vjere
Dikasterij za službu milosrđa
Dikasterij za Istočne Crkve
Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata
Dikasterij za kauze svetaca
Dikasterij za biskupe
Dikasterij za kler
Dikasterij za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života
Dikasterij za laike, obitelj i život
Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana
Dikasterij za međureligijski dijalog
Dikasterij za kulturu i obrazovanje
Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja
Dikasterij za zakonodavne tekstove
Dikasterij za komunikaciju
Pravosudna tijela
Apostolska pokorničarna
Apostolska signatura
Rota Romana
Gospodarska tijela
Uredi
Papinske komisije
Papinske akademije
Papinska povjerenstva
Ostali uredi Rimske kurije

Dikasterij za nauk vjere (tal. Dicastero per la Dottrina della Fede, D.D.F.) dio je Rimske kurije i ima zadaću pomagati rimskom prvosvećeniku i biskupima u naviještanju evanđelja diljem svijeta, promicati i štititi cjelovitost katoličkog nauka o vjeri i moralu, oslanjajući se na polog vjere.

Prije reforme Rimske kurije od 2022., ovaj dikasterij nosio je ime Kongregacija za nauk vjere (lat. Congregatio pro Doctrina Fidei, C.D.F.).

Dikasterij se sastoji od dva odjela: doktrinarnog i disciplinarnog, a svaki od njih koordinira tajnik koji pomaže prefektu u specifičnom području njegove nadležnosti.

Papinsko biblijsko povjerenstvo i Međunarodno teološko povjerenstvo osnivaju se pri Dikasteriju, a objema predsjeda prefekt. Svaki radi prema vlastitim odobrenim standardima.

Pri Dikasteriju je osnovano Papinsko povjerenstvo za zaštitu maloljetnika čija je zadaća savjetovanje rimskog prvosvećenika te predlagati najprikladnije inicijative za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba.[1]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Papa Pavao III. osnovao je Komisiju od šest kardinala sa zadaćom nadgledanja pitanja vjere (bula "Licet ab initio" od 21. srpnja 1542.). Ova Komisija, poznata pod nazivom Sveta rimska i sveopća inkvizicija, imala je u početku isključivo karakter suda za uzroke hereze i raskola. Naziv inkvizicija nije imala nikakve veze sa srednjovjekovnom papinskom inkvizicijom. Jedan od povoda osnivanja ove ustanove bili su sukobi s reformatorima, no njezina glavna svrha bilo je suprotstavljanje zloglasnoj Španjolskoj inkviziciji, koja se sasvim otela iz crkvenoga nadležtva i postala sredstvom političke borbe španjolske krune.

Pavao IV. znatno je proširio njezino područje djelovanja godine 1555., učinivši ga nadležnim prosuđivati ​​i moralna pitanja druge naravi.

Godine 1571. Pio V. osnovao je Kongregaciju za reformu Indeksa zabranjenih knjiga. Ovu nadležnost, isprva pripisanu inkviziciji, vršio je ovaj novi dikasterij sve do njegova ukidanja 1917.

Nakon reforme kurije, koju je proveo Siksto V. ("Immensa aeterni Dei" od 22. siječnja 1588.), djelatnost inkvizicije proširila se na sve što se moglo izravno ili neizravno ticati vjere i morala.

Godine 1908. papa Pio X. promijenio je naziv u "Svetu kongregaciju svetog ureda" (lat. Sacra congregatio Sancti officii).

Kasnije je Benedikt XV., ukidajući "Svetu kongregaciju Indeksa", ponovno prenio relativnu nadležnost na Sveti ured (motu proprio "Alloquentes" od 25. ožujka 1917.).

Pismom Pavla VI. Integrae servandae iz 1965. promijenjeno je ime ovog tijela u "Kongregacija za nauk vjere" (lat. Congregatio pro doctrina fidei) te su ažururane metode za ispitivanje doktrine: pozitivna metoda ispravljanja pogrešaka prevladala je nad kaznenim karakterom osude. Ovom prilikom ukinut je i Indeks zabranjenih knjiga.

Ivan Pavao II., apostolskom konstitucijom "Pastor bonus" od 28. lipnja 1988., odlučio je o daljnjem preustroju cijele Rimske kurije, odredivši također funkciju, zadaće i norme same Kongregacije za nauk vjere. Njegova je zadaća "promicati i štititi nauk vjere i ćudoređe u cijelom katoličkom svijetu" (čl. 48).

Apostolskom konstitucijom "Praedicate Evangelium" o Rimskoj kuriji i njezinu služenju Crkvi i svijetu (19. ožujka 2022.), Franjo je promijenio denominaciju i unutarnji ustroj Kongregacije za nauk vjere, mijenjajući naziv u Dikasterij za nauk vjere.

U stvarima koje to zahtijevaju, Dikasterij djeluje i kao sud: "sudi zločine protiv vjere i najteže zločine počinjene protiv morala i u slavlju sakramenata" (čl. 52). Motu proprio Sacramentorum sanctitatis tutela od 30. travnja 2001. Ivan Pavao II. proglasio je nove norme u vezi s nekim teškim zločinima koji su u isključivoj nadležnosti Dikasterija. Ažuriranu verziju ovih normi proglasio je Benedikt XVI. 21. svibnja 2010. godine.

Organizacija i zadaća[uredi | uredi kôd]

Zgrada Dikasterija za nauk vjere

Dikasterij se sastoji od kolegija članova (kardinala i biskupa) na čelu s prefektom, kojemu pomažu dva tajnika i podtajnik te promicatelj pravde. Osoblje se sastoji od službenika koji se, pod koordinacijom dotičnih voditelja ureda, brinu o stvarima koje treba pratiti u skladu sa svojim nadležnostima i različitim potrebama. Dikasterij uključuje dva odsjeka, doktrinarni i disciplinski, a svakim koordinira tajnik koji pomaže prefektu u specifičnom području njegove nadležnosti, uz suradnju s podtajnikom i odgovarajućim predstojnicima ureda.

Doktrinarni odjsek[uredi | uredi kôd]

Doktrinarni odjsek bavi se poslovima koji se odnose na promicanje i zaštitu nauka vjere i morala. Nadalje, daje prednost studijama usmjerenim na povećanje inteligencije i prijenos vjere u službi evangelizacije, tako da njezino svjetlo može biti kriterij za razumijevanje smisla postojanja, prije svega u odnosu na pitanja koja postavlja napredak znanosti.

Što se tiče vjere i običaja, odsjek se brine za ispitivanje dokumenata koje će objaviti drugi dikasteriji Rimske kurije, kao i spisa i mišljenja koji se čine problematičnim za pravu vjeru, potičući dijalog s njihovim autorima i predlažući prikladni lijekovi koje treba primijeniti, u skladu s normama Agendi ratio in doctrinarum ispitati.

Disciplinski odsjek[uredi | uredi kôd]

Disciplinski odsjek bavi se kaznenim djelima koja su pridržana Dikasteriju i kojima se on bavi u okviru jurisdikcije Vrhovnog apostolskog suda koji je tamo osnovan. Ima zadaću pripremiti i razraditi postupke predviđene kanonskim normama kako bi Dikasterij na svojim različitim instancama (prefekt, tajnik, promicatelj pravde, kongres, redovno zasjedanje, kolegij za ispitivanje žalbi u stvarima delicta graviora) , može promicati ispravno provođenje pravde.


U svojim studijama Dikasteriju pomaže skupina savjetnika. Sastanci savjetnika održavaju se periodično. O pitanjima koja se razmatraju i o mišljenjima savjetnika raspravlja se zatim na Redovnom zasjedanju (Feria Quarta) Dikasterija. Njihove se odluke potom podnose na odobrenje papi, u posebnoj audijenciji.

Dikasterij također ima svoj Povijesni arhiv, uređen posebnim Pravilnikom, kojemu mogu pristupiti kvalificirani znanstvenici. Papinsko biblijsko povjerenstvo i Međunarodno teološko povjerenstvo također se osnivaju unutar Dikasterija za nauk vjere, koje pod predsjedanjem prefekta djeluju prema svojim normama.

Prefekti i tajnici[uredi | uredi kôd]

Od 1542. do 1602. bio je naslov "veliki inkvizitor" (tal. grande inquisitore), od 1602. do 1965 "tajnik" (dikasterijem je presjedao papa), a od 1965. do danas naslov je prefekt.

Sveta Inkvizicija[uredi | uredi kôd]

  • kardinal Gian Pietro Carafa † (1542. - 1555.)
  • kardinal Antonio Michele Ghisleri † (1558. - 1566.)
  • kardinal Diego Espinosa Arévalo † (1566. - 1572.)  
  • kardinal Scipione Rebiba † (1573. - 1577.)  
  • kardinal Giacomo Savelli † (1577. - 1587.)  
  • kardinal Giulio Antonio Santori † (1587. - 1602.)  
  • kardinal Camillo Borghese † (1602. - 1605.)
  • kardinal Pompeo Arrigoni † (1605. - 1616.)  
  • kardinal Giovanni Garzia Millini † (1616. - 1629.)  
  • kardinal Antonio Marcello Barberini † (1629. - 1633.)
  • kardinal Francesco Barberini † (1633. - 1679.)  
  • kardinal Cesare Facchinetti † (1679. - 1683.)  
  • kardinal Alderano Cybo † (1683. - 1700.)  
  • kardinal Galeazzo Marescotti † (1700. - 1716.)
  • kardinal Fabrizio Spada † (1716. - 1717.)  
  • kardinal Niccolò Acciaiuoli † (1717. - 1719.)  
  • kardinal Francesco del Giudice † (1719. - 1725.)  
  • kardinal Fabrizio Paolucci † (1725. - 1726.)  
  • kardinal Pietro Ottoboni † (1726. - 1740.)  
  • kardinal Tommaso Ruffo † (1740. - 1753.)  
  • kardinal Neri Maria Corsini † (1753. - 1770.)  
  • kardinal Giovanni Francesco Stoppani † (1770. - 1774.)  
  • kardinal Ludovico Maria Torriggiani † (1775. - 1777.)  
  • kardinal Carlo Rezzonico † (1777. - 1799.)  
  • kardinal Leonardo Antonelli † (1800. - 1811.)  
  • kardinal Giulio Maria della Somaglia † (1814. - 1830.)  
  • kardinal Bartolomeo Pacca † (1830. - 1844.)  
  • kardinal Vincenzo Macchi † (1844. - 1860.)  
  • kardinal Costantino Patrizi Naro † (1860. - 1876.)  
  • kardinal Prospero Caterini † (1876. - 1881.)  
  • kardinal Antonio Maria Panebianco, O.F.M.Conv. † (1882. - 1883.)
  • kardinal Luigi Bilio, C.R.S.P. † (1883. - 1884.)  
  • kardinal Raffaele Monaco La Valletta † (1884. - 1896.)  
  • kardinal Lucido Maria Parocchi † (1896. - 1903.)  
  • kardinal Serafino Vannutelli † (1903. - 1908.)

Sveti ured[uredi | uredi kôd]

  • kardinal Mariano Rampolla del Tindaro † (1908. – 1913.)
  • kardinal Domenico Ferrata † (1914.)
  • kardinal Rafael Merry del Val † (1914. – 1930.)
  • kardinal Donato Raffaele Sbarretti Tazza † (1930. – 1939.)
  • kardinal Francesco Marchetti Selvaggiani † (1939. – 1951.)
  • kardinal Giuseppe Pizzardo † (1951. – 1959.)
  • kardinal Alfredo Ottaviani † (1959. – 1965.)

Kongregacija za nauk vjere[uredi | uredi kôd]

  • kardinal Alfredo Ottaviani † (1965. – 1968.)
  • kardinal Franjo Šeper † (1968. – 1981.)
  • kardinal Joseph Ratzinger † (1981. – 2005.)
  • kardinal William Joseph Levada † (2005. – 2012.)
  • kardinal Gerhard Ludwig Müller (2012. – 2017.)
  • kardinal Luis Francisco Ladaria Ferrer, S.I. (2017. – 2022.)

Dikasterij za nauk vjere[uredi | uredi kôd]

  • prefekt: kardinal Luis Francisco Ladaria Ferrer, S.I. (2022. -
    • Tajnik doktrinarnog odjela: Armando Matteo (2022. -
    • Tajnik disciplinskog odjela: John Joseph Kennedy (2022. -

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Dicasteri Dicastero per la Dottrina della Fede Profilo. www.vatican.va. Pristupljeno 25. veljače 2023.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Enciclopedia italiana di scienze, lettere ed arti, sub voce „Inquisizione“, str. 338.
  • The Encyclopedia of Religion (ed) Mircea Eliade, sub voce „The Inquisition“, New York 1987., str. 254.
  • Dicasteri Dicastero per la Dottrina della Fede Profilo. www.vatican.va. Pristupljeno 25. veljače 2023.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]