Amfilohije Radović: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika 95.155.60.199, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Sokac121
nadopuna sa sh.wiki
Redak 1: Redak 1:
[[Datoteka:Amfilohije Radović.jpg|mini|desno|Amfilohije Radović]]
[[Datoteka:Amfilohije Radović.jpg|mini|desno|Amfilohije Radović]]
'''Amfilohije (Risto) Radović''' (rođen [[7. siječnja]] [[1938]]. godine u [[Donja Morača|Donjoj Morači]]) je crnogorsko-primorski [[mitropolit]] [[Srpska pravoslavna Crkva|Srpske pravoslavne Crkve]]. Jedan od zastupnika [[Svetosavski nacionalizam|svetosavskog nacionalizma]].
'''Amfilohije (Risto) Radović''' (rođen [[7. siječnja]] [[1938]]. godine u [[Donja Morača|Donjoj Morači]]) je crnogorsko-primorski [[mitropolit]] [[Srpska pravoslavna Crkva|Srpske pravoslavne Crkve]]. Jedan od zastupnika [[Svetosavski nacionalizam|svetosavskog nacionalizma]].<ref name="borba"/><ref>[http://www.helsinki.org.yu/serbian/doc/Ogledi06.pdf Jovan Byford, Sećanje na vladiku Nikolaja Velimirovića u savremenoj srpskoj pravoslavnoj kulturi]</ref>


Amfilohijevo [[Političko djelovanje Srpske pravoslavne crkve|političko djelovanje u okviru Srpske pravoslavne crkve]] izaziva brojne [[kontroverza|kontroverze]] u javnosti zbog [[Velika Srbija|velikosrpskog]] [[nacionalizam|nacionalizma]], negiranja [[Crnogorci|crnogorskog naroda]] i [[Crna Gora|državnosti]], reafirmacije [[četnici|četništva]] kao i zbog protivljenja [[Europa|europskim]] integracijama.
Amfilohijevo [[Političko djelovanje Srpske pravoslavne crkve|političko djelovanje u okviru Srpske pravoslavne crkve]] izaziva brojne [[kontroverza|kontroverze]] u javnosti zbog [[Velika Srbija|velikosrpskog]] [[nacionalizam|nacionalizma]], negiranja [[Crnogorci|crnogorskog naroda]] i [[Crna Gora|državnosti]], reafirmacije [[četnici|četništva]] kao i zbog protivljenja [[Europa|europskim]] integracijama.
Njegovo sudjelovanje u političkom životu se smatra izrazito konzervativnim i militantnim.<ref name="blic"/>

Tijekom [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]] bio je u bliskim odnosima sa [[Radovan Karadžić|Radovanom Karadžićem]] i [[Željko Ražnatović Arkan|Željkom Ražnatovićem Arkanom]]. Zbog njegovog političkog delovanja i uloge koju je imao u ratovima, mnogi ga nazivaju ''ratnikom u mantiji''.<ref name="vreme"/><ref name="blic">[http://www.blic.rs/temadana.php?id=73561 Dva voda vojske]</ref>

== Biografija ==

=== Mladost i obrazovanje ===
Risto Radović, sin Ćira i Mileve Radović, rođen je na pravoslavni [[Božić]] [[7. siječnja]] [[1938]]. godine u Barama Radovića u [[Donja Morača|Donjoj Morači]]. Završio je Bogosloviju Sv. Save u [[Beograd]]u. Na Bogoslovskom fakultetu SPC u Beogradu diplomirao je [[1962]]. god. Pored [[teologija|teologije]], na Filozofskom fakultetu u Beogradu, studirao je klasičnu [[filologija|filologiju]]. Veliki uticaj na Mitropolita Amfilohija izvršio je [[svetosavlje|svetosavski]] teolog [[Justin Popović]].<ref name="mitropolija">[http://www.mitropolija.co.me/mitropolit/mitropolit_l.html Zvanična biografija na sajtu Mitropolije]</ref> Postdiplomski studij nastavlja u [[Bern]]u i [[Rim]]u. Odatle prelazi u [[Atena|Atenu]], u kojoj, za vrijeme sedmogodišnjeg boravka, pored svakodnevne svećeničke službe, uspijeva doktorirati sa tezom o [[Grigorije Palama|Grigoriju Palami]], koju piše na grčkom jeziku i brani uz najvišu moguću ocjenu.<ref name="mitropolija"/>

Sredinom 1970-ih odlazi na [[Sveta gora|Svetu goru]], gdje godinu dana provodi kao redovnik, uzevši ime Amfilohije, što na grčkom znači "dva voda vojske".<ref name="blic"/> Nakon toga je pozvan predavati na Ruskom pravoslavnom institutu "Sveti Sergije" u [[Pariz]]u od [[1974]]. do [[1976]]., gde uz ostalih pet jezika koje je savladao, usavršava i francuski jezik. Od stranih jezika zna grčki, ruski, talijanski, njemački i francuski jezik.<ref name="mitropolija"/> Po povratku, u Beogradu je biran za dekana Bogoslovskog fakulteta i izvanrednog profesora. Od [[1980]]. predaje na Bogoslovskom fakultetu. Krajem [[1985]]. izabran je za [[eparhija banatska|episkopa banatskog]] sa sjedištem u Vršcu. Amfilohije je uoči Božića [[1991]]. godine na Cetinju ustoličen za [[Mitropolija crnogorsko-primorska|Mitropolita crnogorsko-primorskog]], zetsko-brdskog i skenderijskog i [[egzarh]]a Pećkog trona, kako glasi njegova puna titula. Titula "skenderijski" podrazumijeva i nadležnost nad oblasti [[Skadar|Skadra]] u Albaniji.<ref name="Rastoder">[http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=98 Šerbo Rastoder, RELIGIJA I POLITIKA 1991-1999.]</ref>

==Uloga u raspadu SFRJ==

[[Datoteka:Amfilohije Arkan.jpg|thumb|Mitropolit Amfilohije nazdravlja [[Željko Ražnatović Arkan|Željku Ražnatoviću Arkanu]].]]

Amfilohije je, ponesen idejom Slobodana Miloševića o “nacionalnom preporodu”, podržavao rat koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji.<ref name="ilustrovana"/> On se zalagao za stvaranje [[Velika Srbija|Velike Srbije]] ujedinjenjem svih oblasti u kojima žive Srbi.<ref name="Ramet">[http://books.google.com/books?id=FTw3lEqi2-oC&pg=PA501&dq=Amfilohije&ei=ldMcS8jFLZSszQS4opDKDg&client=firefox-a#v=onepage&q=Amfilohije&f=false Sabrina P. Ramet, The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005]</ref> Mitropolit Amfilohije je na [[Petrovdan]], [[12. srpnja]] [[1991]]. godine u [[Cetinjski manastir|cetinjskom manastiru]] primio [[Željko Ražnatović Arkan|Željka Ražnatovića Arkana]], vođu srpske paravojne postrojbe „Tigrovi“, koji je sa svojom jedinicom pušten u manastir pod punim naoružanjem.<ref name="e-novine"/><ref name="Portret"/><ref name="Intervju"/> Arkanove jedinice su neke vrijeme služile kao "osiguranje" Cetinjskog manastira.<ref>[http://www.blic.rs/drustvo.php?id=74645 Kozaci ne obezbeđuju manastir]</ref><ref name="borba">[http://www.borba.rs/content/view/3625/83/ Gospodari nekulture]</ref> Nakon izbijanja rata u Hrvatskoj 1991. godine, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović je boravio na dubrovačkom ratištu.<ref name="Đorđević">[http://www.bhdani.com/arhiva/281/t28109.shtml Mirko Đorđević, analitičar Srpske pravoslavne crkve]</ref> On je u jesen 1991. obilazio crnogorsku vojsku koja je vršila [[opsada Dubrovnika|opsadu Dubrovnika]] i dijelio im križiće i ikonice.<ref>[http://www.pescanik.net/content/view/4028/171/ Zašto se u crkvi šapuće, II deo]</ref> U studenom 1991. godine Amfilohije je na dubrovačkom ratištu epskom pjesmom "[[Mojkovačka bitka]]" izvođenom uz gusle hrabrio rezerviste podgoričke brigade „Veljko Vlahović“.<ref name="e-novine">[http://www.e-novine.com/srbija/srbija-licnosti/32577-Zvijer-bezdana.html Zvijer iz bezdana]</ref> Na dubrovačkom ratištu su sudjelovale i Arkanove paravojne jedinice.<ref>[http://www.znaci.net/00001/23_4_37.htm Ilija T. Radaković: BESMISLENA YU-RATOVANJA 1991-1995]</ref>


Tijekom [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]] bio je u bliskim odnosima sa [[Radovan Karadžić|Radovanom Karadžićem]] i [[Željko Ražnatović Arkan|Željkom Ražnatovićem Arkanom]].


{{mrva-biog}}


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 20. veljače 2011. u 16:54

Amfilohije Radović

Amfilohije (Risto) Radović (rođen 7. siječnja 1938. godine u Donjoj Morači) je crnogorsko-primorski mitropolit Srpske pravoslavne Crkve. Jedan od zastupnika svetosavskog nacionalizma.[1][2]

Amfilohijevo političko djelovanje u okviru Srpske pravoslavne crkve izaziva brojne kontroverze u javnosti zbog velikosrpskog nacionalizma, negiranja crnogorskog naroda i državnosti, reafirmacije četništva kao i zbog protivljenja europskim integracijama. Njegovo sudjelovanje u političkom životu se smatra izrazito konzervativnim i militantnim.[3]

Tijekom raspada SFRJ bio je u bliskim odnosima sa Radovanom Karadžićem i Željkom Ražnatovićem Arkanom. Zbog njegovog političkog delovanja i uloge koju je imao u ratovima, mnogi ga nazivaju ratnikom u mantiji.[4][3]

Biografija

Mladost i obrazovanje

Risto Radović, sin Ćira i Mileve Radović, rođen je na pravoslavni Božić 7. siječnja 1938. godine u Barama Radovića u Donjoj Morači. Završio je Bogosloviju Sv. Save u Beogradu. Na Bogoslovskom fakultetu SPC u Beogradu diplomirao je 1962. god. Pored teologije, na Filozofskom fakultetu u Beogradu, studirao je klasičnu filologiju. Veliki uticaj na Mitropolita Amfilohija izvršio je svetosavski teolog Justin Popović.[5] Postdiplomski studij nastavlja u Bernu i Rimu. Odatle prelazi u Atenu, u kojoj, za vrijeme sedmogodišnjeg boravka, pored svakodnevne svećeničke službe, uspijeva doktorirati sa tezom o Grigoriju Palami, koju piše na grčkom jeziku i brani uz najvišu moguću ocjenu.[5]

Sredinom 1970-ih odlazi na Svetu goru, gdje godinu dana provodi kao redovnik, uzevši ime Amfilohije, što na grčkom znači "dva voda vojske".[3] Nakon toga je pozvan predavati na Ruskom pravoslavnom institutu "Sveti Sergije" u Parizu od 1974. do 1976., gde uz ostalih pet jezika koje je savladao, usavršava i francuski jezik. Od stranih jezika zna grčki, ruski, talijanski, njemački i francuski jezik.[5] Po povratku, u Beogradu je biran za dekana Bogoslovskog fakulteta i izvanrednog profesora. Od 1980. predaje na Bogoslovskom fakultetu. Krajem 1985. izabran je za episkopa banatskog sa sjedištem u Vršcu. Amfilohije je uoči Božića 1991. godine na Cetinju ustoličen za Mitropolita crnogorsko-primorskog, zetsko-brdskog i skenderijskog i egzarha Pećkog trona, kako glasi njegova puna titula. Titula "skenderijski" podrazumijeva i nadležnost nad oblasti Skadra u Albaniji.[6]

Uloga u raspadu SFRJ

Datoteka:Amfilohije Arkan.jpg
Mitropolit Amfilohije nazdravlja Željku Ražnatoviću Arkanu.

Amfilohije je, ponesen idejom Slobodana Miloševića o “nacionalnom preporodu”, podržavao rat koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji.[7] On se zalagao za stvaranje Velike Srbije ujedinjenjem svih oblasti u kojima žive Srbi.[8] Mitropolit Amfilohije je na Petrovdan, 12. srpnja 1991. godine u cetinjskom manastiru primio Željka Ražnatovića Arkana, vođu srpske paravojne postrojbe „Tigrovi“, koji je sa svojom jedinicom pušten u manastir pod punim naoružanjem.[9][10][11] Arkanove jedinice su neke vrijeme služile kao "osiguranje" Cetinjskog manastira.[12][1] Nakon izbijanja rata u Hrvatskoj 1991. godine, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović je boravio na dubrovačkom ratištu.[13] On je u jesen 1991. obilazio crnogorsku vojsku koja je vršila opsadu Dubrovnika i dijelio im križiće i ikonice.[14] U studenom 1991. godine Amfilohije je na dubrovačkom ratištu epskom pjesmom "Mojkovačka bitka" izvođenom uz gusle hrabrio rezerviste podgoričke brigade „Veljko Vlahović“.[9] Na dubrovačkom ratištu su sudjelovale i Arkanove paravojne jedinice.[15]


Izvori

  1. a b Gospodari nekulture
  2. Jovan Byford, Sećanje na vladiku Nikolaja Velimirovića u savremenoj srpskoj pravoslavnoj kulturi
  3. a b c Dva voda vojske
  4. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor vreme
  5. a b c Zvanična biografija na sajtu Mitropolije
  6. Šerbo Rastoder, RELIGIJA I POLITIKA 1991-1999.
  7. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor ilustrovana
  8. Sabrina P. Ramet, The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005
  9. a b Zvijer iz bezdana
  10. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor Portret
  11. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor Intervju
  12. Kozaci ne obezbeđuju manastir
  13. Mirko Đorđević, analitičar Srpske pravoslavne crkve
  14. Zašto se u crkvi šapuće, II deo
  15. Ilija T. Radaković: BESMISLENA YU-RATOVANJA 1991-1995

Vanjske poveznice