Beatifikacija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 1. svibnja 2011. u 12:20

Papa Ivan Pavao II. beatificirao je više pokojnika negoli svi njegovi prethodnici zajedno.

Beatifikacija (latinski beatus, blagoslovljen, grčki: μακάριος, makarios i latinska riječ facere, učiniti) proglas je Katoličke crkve o mrtvim ljudima koji su po katoličkom vjerovanju dobili pristup Raju i sposobnost posredovanja u Boga u korist pojedinca koji se moli u njegovo ili njezino ime. Beatifikacija je treći od četiri koraka procesa kanonizacije. Osoba koja je beatificirana dobiva naslov blaženi.

Povijest

Riječ beatifikacija dolazi u uporabu vjerojatno u 4. stoljeću, a prvi put se počela rabiti u Crkvi u Kartagi, no ideja je vjerojatno starija. U ranije vrijeme ta čast je bila lokalna i bila je prenošena s jedne dijeceze drugoj uz biskupovo odobrenje. Dokaz za to su rana kršćanska svetišta u kojima se nalaze freske samo lokalnih mučenika. Neke beatifikacije biskupa u srednjem vijeku bile su skandalozne u usporedbi s današnjim beatifikacijama. Na primjer, Karlo Veliki Franački beatificrian je od strane biskupskog skupa samo kratko vrijeme poslije smrti. Nikad nije kanoniziran (proglašen svetim), njegovo poštovanje bilo je upitno, no ipak je dano dopuštenje da se slavi Misa u njegovu čast u Aachenu i Osnabrücku, no bez prava da ga se oslovljava "blaženim".

Papa Ivan Pavao II. revidirao je pravila praglašavanja blaženim odnosno svetim Apostolskom konstitucijom Divinus Perfectionis Magister objavljenom 25. siječnja 1983.. Ona je odredila da se u buduće mora dokazati jedno čudo da bi se založilo za beatifikaciju neke osobe, no to pravilo ne vrijedi za one koji su poginuli kao mučenici, jer je njihova svetost već dokazana pošto su poginuli za vjeru i zbog mržnje prema kršćanskoj vjeri (odium fidei).

Blaženi se ne slave u cjelokupnoj univerzalnoj kaoličkoj crkvi, nego u (arhi)dijecezama odnosno kongregacijama koje su zahtijevale beatifikaciju, te u drugima koje to zahtijevaju od Svete Stolice. Za primjer, Hrvati slave Nikolu Tavelića kojega ne slave u drugim zemljama. Ivan Duns Škot slave svi franjevci u svijetu, a od ostalih vjernika Nadbiskupija u Kölnu u Njemačkoj.

Beatifikacija koju provodi papa

Ivan Pavao II. (16. listopada 1978. – 2. travnja 2005.) promijenio je stari katolički način beatifikacije. Do listopada 2004. beatificirao je 1340 ljudi, više nego svi njegovi prethodnici od pape Siksta V. (umro 1590.), koji je uspostavio proceduru beatifikacije sličnoj danas. Nasljednik Ivana Pavla II., papa Benedikt XVI., odustao je od prakse svojih prethodnika da se beatifikacija proglašava najčešće u vatikanu, odrdivši da se svečanost provodi u (arhi)dijecezi u kojoj je pokojna osoba djelovala za života, a da mu predsjeda ordinarij te (arhi)dijeceze. Benedikt XVI. je 1. svibnja 2011. sam predvodio svečanost beatifikacije Ivana Pavla II., jer je papa na čelu Rimske arhidijeceze i u njoj djeluje.

Izvori

(engl.)Procedura beatifikacije
(engl.) Proces postajanja svetim - članak koji objašnjava postupak kanonizacije kroz povijest u Katoličkoj crkvi.
(engl.) i kanonizacija

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-[[Slika:JohannesPaulII.jpg|mini|widthpx|[[Ivan Pavao II.|Papa Ivan Pavao II.]] beatificirao je više ljudi nego li ijedan njegov prethodnik.]]
+[[Slika:JohannesPaulII.jpg|mini|widthpx|[[Ivan Pavao II.|Papa Ivan Pavao II.]] beatificirao je više pokojnika negoli svi njegovi prethodnici zajedno.]]
-'''Beatifikacija''' ([[latinski]] ''beatus'', blagoslovljen, [[grčki]]: μακάριος, ''makarios'' i latinska riječ ''facere'', učiniti) proglas je [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličke crkve]] o mrtvim ljudima koji su dobili pristup [[raj]]u i sposobnost da posreduju u korist pojedinca koji se moli u njegovo ili njezino ime. Beatifikacija je treći od četiri koraka procesa [[Kanonizacija|kanonizacije]]. Osoba koja je beatificirana dobiva naslov ''blaženi''.
+'''Beatifikacija''' ([[latinski]] ''beatus'', blagoslovljen, [[grčki]]: μακάριος, ''makarios'' i latinska riječ ''facere'', učiniti) proglas je [[Katolička crkva|Katoličke crkve]] o mrtvim ljudima koji su po katoličkom vjerovanju dobili pristup [[Raj|Raju]] i sposobnost posredovanja u [[Bog|Boga]] u korist pojedinca koji se moli u njegovo ili njezino ime. Beatifikacija je treći od četiri koraka procesa [[Kanonizacija|kanonizacije]]. Osoba koja je beatificirana dobiva naslov ''blaženi''.
 == Povijest ==
-Riječ beatifikacija vjerojatno dolazi u uporabu u 4. stoljeću, a prvi put se počela rabiti u Crkvi u [[Kartaga|Kartagi]], no ideja je vjerojatno starija. U ranije vrijeme ta čast je bila lokalna i bila je prenošena s jedne [[Dijeceza|dijeceze]] drugoj uz [[biskup]]ovo odobrenje. Dokaz za to su rana kršćanska svetišta u kojima se nalaze freske samo lokalnih mučenika. Neke betifikacije biskupa u [[srednji vijek|srednjem vijeku]] bile su skandalozne u usporedbi s današnjim beatifikacijama. Na primjer, [[Karlo Veliki|Karlo Veliki Franački]] beatificrian je od strane biskupskog skupa samo kratko vrijeme poslije smrti. Nikad nije kanoniziran (proglašen svetim), njegovo poštovanje bilo je upitno, no ipak je dano dopuštenje da se slavi [[Misa]] u njegovu čast u [[Aachen]]u i [[Osnabrück]]u, no bez prava da se oslovljava s "blaženi".
+Riječ beatifikacija dolazi u uporabu vjerojatno u 4. stoljeću, a prvi put se počela rabiti u Crkvi u [[Kartaga|Kartagi]], no ideja je vjerojatno starija. U ranije vrijeme ta čast je bila lokalna i bila je prenošena s jedne [[Dijeceza|dijeceze]] drugoj uz [[biskup|biskupovo]] odobrenje. Dokaz za to su rana kršćanska svetišta u kojima se nalaze freske samo lokalnih mučenika. Neke beatifikacije biskupa u [[srednji vijek|srednjem vijeku]] bile su skandalozne u usporedbi s današnjim beatifikacijama. Na primjer, [[Karlo Veliki|Karlo Veliki Franački]] beatificrian je od strane biskupskog skupa samo kratko vrijeme poslije smrti. Nikad nije kanoniziran (proglašen svetim), njegovo poštovanje bilo je upitno, no ipak je dano dopuštenje da se slavi [[Misa]] u njegovu čast u [[Aachen|Aachenu]] i [[Osnabrück|Osnabrücku]], no bez prava da ga se oslovljava "blaženim".
-[[Zakon o kanonizaciji]] sastavljen [[1983.]], kaže da se u buduće mora dokazati jedno čudo da bi se založilo za beatifikaciju neke osobe, no to pravilo ne vrijedi za one koji su poginuli kao mučenici, jer je njihova svetost već dokazana pošto su poginuli za vjeru i zbog mržnje prema katoličkoj religiji (''odium fidei'').
+Papa Ivan Pavao II. revidirao je pravila praglašavanja blaženim odnosno svetim [[Apostolska konstitucija|Apostolskom konstitucijom]] ''Divinus Perfectionis Magister'' objavljenom 25. siječnja [[1983.]]. Ona je odredila da se u buduće mora dokazati jedno čudo da bi se založilo za beatifikaciju neke osobe, no to pravilo ne vrijedi za one koji su poginuli kao mučenici, jer je njihova svetost već dokazana pošto su poginuli za vjeru i zbog mržnje prema kršćanskoj vjeri (''odium fidei'').
+Blaženi se ne slave u cjelokupnoj univerzalnoj kaoličkoj crkvi, nego u (arhi)dijecezama odnosno kongregacijama koje su zahtijevale beatifikaciju, te u drugima koje to zahtijevaju od [[Sveta Stolica|Svete Stolice]]. Za primjer, Hrvati slave [[Nikola Tavelić|Nikolu Tavelića]] kojega ne slave u drugim zemljama. [[Ivana Dunsa Škota|Ivan Duns Škot]] slave svi [[franjevci]] u svijetu, a od ostalih vjernika Nadbiskupija u [[Köln|Kölnu]] u [[Njemačka|Njemačkoj]].
-[[Kalendar svetaca|Svetački dani]] za blažene nisu jednaki, nego se slave samo u regijama gdje je blaženik poštovan. Za primjer, Hrvati slave [[Nikola Tavelić|Nikolu Tavelića]] dok se to isto ne radi kod drugih katolika. Također, osoba iz jedne zemlje može biti slavljena u sasvim drugoj zemlji. Na primjer, [[Ivan Duns Škot]] slavi se u [[Köln]]u, [[Njemačka]], te kod [[franjevci|franjevaca]] širom svijeta.
 == Beatifikacija koju provodi papa ==
-[[Ivan Pavao II.]] ([[16. listopada]][[1978.]] – [[2. travnja]] [[2005.]]) promijenio je stari katolički način beatifikacije. Do listopada [[2004.]] beatificirao je 1 340 ljudi, više nego svi njegovi prethodnici od [[Siksto V.|pape Siksta V.]] (umro [[1590.]]), koji je uspostavio proceduru beatifikacije sličnoj danas. Nasljednik Ivana Pavla II., papa [[Benedikt XVI.]], ukinuo je običaj da se proces beatifikacije odvija u [[Vatikan]]u, te odredio da se proces može održati u mjestu gdje je osoba živjela, a proces vodi [[kardinal]] te države.
+[[Ivan Pavao II.]] ([[16. listopada]][[1978.]] – [[2. travnja]] [[2005.]]) promijenio je stari katolički način beatifikacije. Do listopada [[2004.]] beatificirao je 1340 ljudi, više nego svi njegovi prethodnici od [[Siksto V.|pape Siksta V.]] (umro [[1590.]]), koji je uspostavio proceduru beatifikacije sličnoj danas. Nasljednik Ivana Pavla II., papa [[Benedikt XVI.]], odustao je od prakse svojih prethodnika da se beatifikacija proglašava najčešće u [[Vatikan|vatikanu]], odrdivši da se svečanost provodi u (arhi)dijecezi u kojoj je pokojna osoba djelovala za života, a da mu predsjeda [[ordinarij]] te (arhi)dijeceze. Benedikt XVI. je 1. svibnja 2011. sam predvodio svečanost beatifikacije Ivana Pavla II., jer je papa na čelu Rimske arhidijeceze i u njoj djeluje.
-== Potvrda kulta ==
-'''Potvrda kulta''' je drugačija procedura, gdje Crkva odobrava kult lokalne osobe, s dokazom da je ta osoba vrijedna slavlja. Tu potvrdu daje kršćanski narod i nije slična proceduri kanonizacije ili beatifikacije, no osoba koja se slavi može nositi titulu ''blaženi''.[http://www.catholic-forum.com/saints/define81.htm]
 == Izvori ==
-*{{en icon}}[http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/csaints/documents/rc_con_csaints_doc_20050929_saraiva-martins-beatif_en.html Vatikanski sajt s novim procedurama]
+*{{en icon}}[http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/csaints/documents/rc_con_csaints_doc_20050929_saraiva-martins-beatif_en.html   Procedura beatifikacije]
 *{{en icon}} [http://www.catholiceducation.org/articles/religion/re0136.html Proces postajanja svetim] - članak koji objašnjava postupak kanonizacije kroz povijest u Katoličkoj crkvi.
 *{{en icon}} [http://www.newadvent.org/cathen/02364b.htm|title=Beatifikacija i kanonizacija]