Nikola Tavelić
|
|
|
|---|---|
 |
|
|
|
|
| Rođen | oko 1340. Šibenik |
| Preminuo | 14. studenog 1391. Jeruzalem, Izrael |
| Beatificiran | 1889. |
| Kanoniziran | 21. lipnja 1970. |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva |
| Spomendan | 14. studenog |
| Zaštitnik | Hrvatskog naroda |
| Svetišta | Hrvatsko Nacionalno svetište Sv. Nikole Tavelića u Šibeniku |
Sv. Nikola Tavelić ili Nikola Tavilić[1] (Šibenik, oko 1340. - Jeruzalem, 14. studenog 1391.), prvi hrvatski svetac, franjevac, mučenik.
Životopis[uredi VE | uredi]
Kao moguće mjesto rođenja spominje se Velim kod Stankovaca, no ipak najčešće se navodi Šibenik. Franjevcem je postao u gradu Bribiru, sjedištu velikaša Šubića. Oko 1365. godine zaređen je za svećenika i kao misionar pošao je u Bosnu oko 1372. godine, gdje je djelovao među bogumilima. Nakon 12 godina misijskog djelovanja u Bosni, 1384. godine pošao je u Palestinu zajedno s fra Deodatom i fra Petrom iz Narbonne (Francuska) i fra Stjepanom iz Cunea (Italija).
Jednom prigodom je tako pošao sa družinom do islamskog vjerskog službenika u Omarovoj džamiji u Jeruzalemu, s namjerom da ga uvjeri u ispravnost kršćanske vjere. Kadiju je to razbjesnilo, na što im se zaprijetio smrću, no budući da ni ta prijetnja smrću ih nije odvratila od vjere, kadija je prijetnju ostvario, osudivši ih na smrt. Okolni muslimani su tada napali Nikolu Tavelića i drugove. Zlostavljali su ih tri dana, a onda je kadijinu presudu potvrdio i građanski sud, nakon čega je okolna svjetina mačevima sasjekla Tavelića i drugove i bacila ih na lomaču.
Sva četvorica su podnijela mučeničku smrt u Jeruzalemu pred Vratima Jafe. Izvršenju smrtne kazne bio je nazočan i fra Gerard Chelvet, gvardijan samostana sv. Spasa na Sionu, uz Dvoranu Posljednje večere. On je s fra Martinom Šibenčaninom opisao njihovu mučeničku smrt i izvješća poslao u Vatikan, Leipzig, Šibenik i drugdje.
Štovanje[uredi VE | uredi]
Odmah su ih u Europi počeli slaviti kao mučenike (od 14. studenog 1391.), posebno u Šibeniku. Papa Lav XIII. odobrio je Nikolino štovanje 1889. godine na molbu šibenskog biskupa Josipa Fosca. Između dva svjetska rata raširilo se Nikolino štovanje, a rad na kanonizaciji je sretno završen i papa Pavao VI. proglasio ga je svetim u Rimu, 21. lipnja 1970. godine. Veliku zaslugu za njegovu kanonizaciju ima poznati hrvatski kanonist fra Ante Crnica koji se na ovome intenzivno angažirao od 1958. godine.[2]
Sv. Nikoli Taveliću podignute su crkve i oltari u domovini i po svim kontinentima, a pisci i umjetnici ovjekovječili su njegov lik (kipovi, slike, književna i glazbena djela). Godine 1937., hrvatski katolici podigli su mu oltar u Jeruzalemu unutar češke kapelice na obronku Maslinske gore. Danas tu kapelicu više nije moguće posjetiti jer se nalazi unutar diplomatskog sjedišta delegata Svete stolice za Jeruzalem. Njegov blagdan slavi se 14. studenog.
Sv. Nikolu Tavelića se prikazuje s dugom sijedom bradom, u franjevačkom odijelu. Po tijelu i na čelu su ožiljci od mučenja. Obično je na slici na lomači ili pokraj lomače. Nekad ga se prikazuje s raspelom u ruci, a najčešće je to slučaj kad ga se prikazuje kao propovjednika. Štuje ga se kao zaštitnika hrvatskog naroda.[3]
Crkve[uredi VE | uredi]
- Nacionalno svetište Sv. Nikole Tavelića je u crkvi Sv. Frane u Šibeniku. (http://svetiste-sibenik.hr/)
- Hrvatski katolički centar Sv. Nikola Tavelić, Sydney, Australija
- Hrvatski katolički centar Sv. Nikola Tavelić, Melbourne, Australija
- crkva Sv. Nikola Tavelića, Rijeka - Krnjevo, Hrvatska
- crkva Sv. Nikole Tavelića, Imotski - Vinjani Donji, Hrvatska
- crkva Sv. Nikole Tavelića, Šibenik- Lišane Ostrovičke, Hrvatska
- crkva Sv. Nikole Tavelića, Zagreb- Kustošija, Hrvatska
- crkva Sv. Nikole Tavelića, Županja, Hrvatska
- crkva Sv. Nikole Tavelića, Slavonski Brod, Hrvatska
- crkva Sv. Nikole Tavelića, Omanjska,Bosna i Hercegovina
- crkva Sv. Nikole Tavelića, Banjevci, Hrvatska
- crkva Sv. Nikole Tavelića, Tomislavgrad, Bosna i Hercegovina
- crkva Sv. Nikole Tavelića, Buenos Aires, Argentina
- crkva Sv. Nikole Tavelića, Ružići, Bosna i Hercegovina
Literatura[uredi VE | uredi]
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ https://narod.hr/hrvatska/nacionalno-svetiste-sv-nikole-tavilica-samostan-sv-frane Preuzeto 28. prosinca 2017.
- ↑ Ivan Botica: Hrvatska znanstvena bibliografija Neizbrisiv trag za Boga, Mariju, Tavelića i Crkvu. Četiri desetljeća nakon smrti fra Ante Crnicem, Godišnjak Gospa Sinjska 2009.[1]
- ↑ Biskupija Đakovačko-osječka Pogled u kalendar
