Vojislav Stanimirović: razlika između inačica
podaci i izvori o Stanimiroviću |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 5: | Redak 5: | ||
Završio je Medicinski fakultet u [[Beograd]]u. Specijalizirao se na području psihijatrije te stekao zvanje primarijusa. Kao liječnik specijalist – psihijatar radio je u Bolnici u [[Vukovar]]u. |
Završio je Medicinski fakultet u [[Beograd]]u. Specijalizirao se na području psihijatrije te stekao zvanje primarijusa. Kao liječnik specijalist – psihijatar radio je u Bolnici u [[Vukovar]]u. |
||
Dobitnik je Nagrade Nikola Tesla koju mu je |
Dobitnik je Nagrade Nikola Tesla koju mu je dodijelilo [[Srpsko narodno vijeće]] za razvoj srpskih institucija u Hrvatskoj.<ref>http://www.nacional.hr/clanak/99147/uz-glamurozno-slavlje-snv-a-kakav-je-danas-polozaj-srba-u-hrvatskoj</ref> |
||
== Politički angažman == |
== Politički angažman == |
Inačica od 4. ožujka 2012. u 06:42
Vojislav Stanimirović dr. (Tovarnik, 5. kolovoza 1953.), hrvatski je psihijatar i političar.
Školovanje i usavršavanje
Završio je Medicinski fakultet u Beogradu. Specijalizirao se na području psihijatrije te stekao zvanje primarijusa. Kao liječnik specijalist – psihijatar radio je u Bolnici u Vukovaru.
Dobitnik je Nagrade Nikola Tesla koju mu je dodijelilo Srpsko narodno vijeće za razvoj srpskih institucija u Hrvatskoj.[1]
Politički angažman
Stanimirović je tijekom bitke za Vukovar 1991. bio pričuvni časnik na čelu sanitetske službe Jugoslavenske narodne armije.[2][3] Jugoslavenska vojska postavila ga je 1992. za direktora vukovarske bolnice, a političar je postao 1993. godine.[4] Stanimirović je bio gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom okupacijom.
U članku koji je Stanimirović 1993. napisao za mjesne novine "Vojska Krajine", vukovarska je bolnica opisana kao "poslednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru". Budući da se upravo uz tu bolnicu veže pokolj u Ovčari, ta je tvrdnja izazvala zgražanje u hrvatskim medijima nakon što je objavljena pred hrvatske parlamentarne izbore 2003.. Stanimirović je izjavio da su tu tvrdnju nadopisali urednici lista.[5]
Stanimirović je 1995. primio orden za posebne ratne zasluge u ratu u Podunavlju od Radovana Karadžića u Banjoj Luci.[6]
U procesu mirne reintegracije bio je predsjednik prijelaznog Izvršnog vijeća za Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem.
Jedan je od osnivača Samostalne demokratske srpske stranke 1997. godine u Vukovaru i njen predsjednik od osnutka.
Bio je zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog sabora od 1997. do 2000. godine, a u dva navrata i zastupnik SDSS-a i predsjednik Kluba zastupnika SDSS-a u Hrvatskom saboru između 2003. i 2008. godine. U petom sazivu Sabora bio je član Odbora za europske integracije te Odbora za ravnopravnost spolova.[7] Izabran je i u šesti saziv početkom 2008. godine da bi u listopadu iste godine mandat stavio u mirovanje kada ga je zamjenio Mile Horvat. U tom periodu u Saboru je bio član Odbora za financije i državni proračun i Odbora za razvoj i obnovu.[8]
Izvori
- ↑ http://www.nacional.hr/clanak/99147/uz-glamurozno-slavlje-snv-a-kakav-je-danas-polozaj-srba-u-hrvatskoj
- ↑ Flego, Miroslav. 9. studenoga 2010. "Stanimirović ne govori istinu, neka ga DORH istraži". Večernji list. Pristupljeno 29. studenoga 2011. (hrv.)
- ↑ Flego, Miroslav. 6. srpnja 2011. "Ljeposava Stanimirović 1991. prikrivala srpske zločine". Večernji list. Pristupljeno 29. studenoga 2011. (hrv.)
- ↑ Bradarić, Branimir. 8. studenoga 2010. Stanimirović: Sve sam rekao Haagu, mogu opet i DORH-u!. Večernji list. Pristupljeno 29. studenoga 2011. (hrv.)
- ↑ Butigan, Sanja. 7. studenoga 2010. Vojislav Stanimirović: Nije istina da su Srbi počeli rat u Vukovaru. Jutarnji list. Pristupljeno 29. studenoga 2011. (hrv.)
- ↑ HSP: Srbija jača međunarodni položaj na teret žrtava iz Domovinskog rata. Dalje.com. 3. studenoga 2010. Pristupljeno 29. studenoga 2011. (hrv.)
- ↑ http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=172
- ↑ http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=2291