Harmonija (glazba): razlika između inačica
Ispravak netočnosti, "preslagivanje" teksta i nova wikipoveznica |
m robot Dodaje: gl:Harmonía (música) |
||
Redak 36: | Redak 36: | ||
[[fi:Harmonia (musiikki)]] |
[[fi:Harmonia (musiikki)]] |
||
[[fr:Harmonie]] |
[[fr:Harmonie]] |
||
[[gl:Harmonía (música)]] |
|||
[[he:הרמוניה]] |
[[he:הרמוניה]] |
||
[[hu:Harmónia (zene)]] |
[[hu:Harmónia (zene)]] |
Inačica od 7. listopada 2012. u 10:09
Harmonija je izraz koji u glazbi označava dio glazbene teorije koji se bavi proučavanjem akorda, tj. dva ili više tonova koji zvuče istodobno, njihove međuodnose, progresije, kao i njihovo praktično korištenje.
Objašnjenje pojma harmonija
Zvuk u glazbi sastoji se od horizontalne i vertikalne komponente. Dok se horizontalni aspekt glazbe sastoji od onoga što se događa u određenom vremenskom razmaku: melodija, kontrapunkt i ritam, vertikalni aspekt predstavlja ukupnost onoga što se događa u jednom trenutku ili iznimno kratkom vremenskom razmaku. Pojednostavljeno, harmonija se bavi vertikalnim međuodnosom tonova.
Prema srednjovjekovnim tekstovima, naziv harmonija prvi je koristio Pitagora, a prvo temeljito istraživanje harmonije proveo je Jean-Philippe Rameau, koji u knjizi iz 1722. godine Traktat o harmoniji prvi pokušava normirati akorde i rastumačiti njihove međusobne odnose. ↓1
Povijesni razvoj
Od antike do renesanse
Harmonija je riječ grčkog porijekla i u starih Grka označava sporazum, način spajanja ili uravnoteživanja različitosti ili suprotnosti (od harmos = zglob, rame). U njih se taj pojam samo posredno odnosi na glazbu, jer se kroz odnos suzvučnih tonova sagledava kozmička harmonija sfera, tj. harmonija cijelog kozmosa.
Bilješka
↑1 T. Petrović: Od Arcadelta do Tristanova akorda, str. 6.
Izvori
- Petrović, Tihomir: Od Arcadelta do Tristanova akorda, Zagreb: HDGT, 2008. ISBN 978-953-98095-5-1