Novosibirski otoci: razlika između inačica
m zemljovid na hrvatskom + mrva na dno |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Slika:NewSiberianIslands.png|minijatura|300px|Položaj otočja na karti Rusije]] |
[[Slika:NewSiberianIslands.png|minijatura|300px|Položaj otočja na karti Rusije]] |
||
''' |
'''Novosibirski otoci''' (ruski:''Новосиби́рские острова́'', [[jakutski jezik|jakutski]]:''Саҥа Сибиир арыылара'') su otočna skupina u [[Arktički ocean|Arktičkom oceanu]] sjeverno od obale istočnog Sibira, između [[Istočnosibirsko more|Istočnosibirskog mora]] na istoku i [[Laptevsko more|Laptevskog mora]] na zapadu. Od [[Sibir]]a ih odvaja [[Laptevski prolaz]].<ref name="one20">Novosibirski otoci, "Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka", sv. XV., str. 29, ''Pro leksis'' - ''Večernji list'', Zagreb, 2007. ISBN 953-7224-15-8 ([http://proleksis.lzmk.hr/39301/ Ista natuknica ''online'' enciklopediji ''proleksis.lzmk.hr''], pristupljeno 22. prosinca 2013.) </ref> |
||
Otoci imaju površinu od oko 38.400 km<sup>2</sup>.<ref name="one20" /> |
Otoci imaju površinu od oko 38.400 km<sup>2</sup>.<ref name="one20" /> |
Inačica od 22. prosinca 2013. u 21:31
Novosibirski otoci (ruski:Новосиби́рские острова́, jakutski:Саҥа Сибиир арыылара) su otočna skupina u Arktičkom oceanu sjeverno od obale istočnog Sibira, između Istočnosibirskog mora na istoku i Laptevskog mora na zapadu. Od Sibira ih odvaja Laptevski prolaz.[1]
Otoci imaju površinu od oko 38.400 km2.[1]
Arhipelag se sastoji od tri skupine otoka : Anžuovih otoka (Novosibirski otoci u užem smislu površine od 29.000 km2), Ljahovskih otoka (6.095 km2) i De Longovih otoka (228 km2). Veći otoci su Koteljni, Novi Sibir i Veliki Ljahovski. Čitava otočna skupina pripada ruskoj republici Jakutskoj.[1]
Otočje je nisko, s najvišom kotom od 374 m (otok Koteljni). To je tundra koja je većim dijelom godine (preko devet mjeseci) prekrivana snijegom i ledom. Otoke naseljavaju sjeverni jeleni, polarne lisice i mnogo raznovrsnih ptica.
Na otocima se nalaze manja naselja i polarne stanice.[1]
Izvori
- ↑ a b c d Novosibirski otoci, "Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka", sv. XV., str. 29, Pro leksis - Večernji list, Zagreb, 2007. ISBN 953-7224-15-8 (Ista natuknica online enciklopediji proleksis.lzmk.hr, pristupljeno 22. prosinca 2013.)