Tarot: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 5. veljače 2014. u 16:48

Tarot, špil od sedamdeset i osam karata koje se u raznim krajevima Europe koristi od sredine 15. stoljeća za igru i predviđanje sudbine. Danas je tarot najpoznatiji špil u kartomanciji te općenito, jedna od najpoznatijih divinacijskih metoda.^[1]

Sastoji se od pedeset i šest igračih karata (Mala Arkana), kakve se koriste za igranje širom Europe i od posebnih dvadeset i dva komada (Velika Arkana). U tim brojevima okultisti nalaze određenu simboliku uspoređujući broj karata Velike Arkane sa hebrejskim alfabetom koji se sastoji od dvadeset i dva slova i nekim hramovima koji imaju pedeset i šest stepenica.

Mala Arkana podijeljena je na četiri jednake grupe poznate kao karo (pločice), herc (srca), tref (novčići) i pik (koplja). U svakoj od ovih grupa nalazi se po deset karata kojima su pridodane i karte Kralja, Kraljice, Viteza i Paža. Mnogi okultisti koriste samo karte Velike Arkane za gatanje, dok karte Male Arkane vide samo kao igrače karte.

Etimologija

Postoji nekoliko različitih tumačenja podrijetla imena "tarot". Pojedini lingvisti smatraju da je riječ arapskog podrijetla (turuq - "putovi" ili tarh - "oduzimanje"), dok drugi naziv riječi izvode iz naziva rijeke Taro u sjevernoj Italiji. S vremnom je taj špil karata postao poznat u Italiji kao tarocchi i taj je izraz najvjerojatnije povezan s glagolom taroccare, što znači "varati, "krivotvoriti" što očito ukazuje na to da se špil ispočetka upotrebljavao za igru. Naziv tarocchi prešao je na njemačkom u oblik Tarock, a na francuskom tarot ili jeu de tarot što u prijevodu znači igra tarota".^[2]

Povijest

Neki okultisti su kao vrijeme nastanka tarot karata uzimali razdoblje drevnog Egipta ili stara kabalistička učenja, međutim pojava karata sa klasičnim tarot simbolima može se sa sigurnošću pratiti tek od 18. stoljeća.

Prve tarot karte pojavile su se u Italiji sredinom 15. stoljeća, dok je njihova uporaba u okultne svrhe prvi put zabilježena u 16. stoljeću. Izvorne četiri boje tarota bile su: "štapovi" (bastoni), mačevi (spade), pehari (coppe) i novčići (denari). Te četiri boje predstavljale su četiri društvena staleža poznata u to vrijeme u Europi, redom, seljake, plemstvo i ratnike, svećenstvo i trgovce. Kasnije su u francuskom špilu "štapovi" postali karo (carreaux), "mačevi" pik (piques), "pehari" su nazvani herc (coeurs), a "novčići" tref (trèfles).^[3]

Široka primjena tarot karata među okultistima započinje tek od kraja 18. stoljeća, kada ih je švicarski pastor i mason Antoine Court de Gébelin (1725.-1784.) promovirao kao sredstvo za proricanje, vjerujući da karte sadržavaju ključ za drevno i mistično egipatsko znanje koje je svijetu obznanio bog Thoth^[4], čime je utro put okultnom, ezoterijskom i divinacijskom tarotu.^[5] Istovremeno, Jean-Baptiste Alliette, poznatiji kao Etteilla (1738.-1791.) objavio je 1770. godine djelo o proricateljskom značenju tarot karata i popularizirao tarot za divinacijske svrhe.

Premda kasnija arheološka istraživanja nisu dovela tarot karte u vezu s njihovim navodnim egipatskim podrijetlom, tijekom 19. stoljeća nastalo je vjerovanje da su Romi, koji su ovladali tehnikom proricanja pomoću tarot karata, zapravo daleki potomci Egipćana i da su ondje stekli svoje divinacijsko znanje.^[6]

Francuski okultist Eliphas Lévi (1810.-1875.) razvio je vezu između tarot karata i kabale, hebrejskog mističnog sustava. Tarot karte i njihovu simboliku prihvatila su i razna mistična i okultna udruženja poput Teozofskog društva, Hermetičkog reda Zlatne zore ili rozenkrojcera.

Inters za tarot kartama u 20. stoljeću evocirao je britanski okultist Arthur Edward Waite (1857.-1942.) koji je u prosincu 1909., u suradnji s londonskom izdavačkom kućom "Rider", dizajnirao tzv. Rider-Waite tarot karte, koje su do danas najpoznatiji špil tarota. Ilustrirala ih je britanska umjetnica Pamela Colman Smith (1878.-1951.). Drugi najpoznatiji špil tarota karata je Thothov tarot kojeg je osmislio britanski okultist Aleister Crowley (1875.-1947.), a ilustrirala ga je britanska okultistica Frieda Harris (1877.-1962.).^[7]

Vrste tarota

Postoji više različitih stilova karata, a najrašireniji su egipatski, francuski i ciganski, jer su najbliži izvornim kartama.^[8] Također, razlikuju se tri osnovna kupa karata:

Klasični tarot

Najvažniji klasični kupovi karata su: stari firentinski minchiate, Manatijev tarot, stari sicilijanski tarot i Tarot de Marseille.

Privatizirani špil

Od privatiziranih špilova izdvajaju se: "Mea Vita tarot" Viscontijev tarot i tarot karte Salvadora Dalija.

Okultni tarot

Etteillin tarot (egipatsko-ciganski), tarot Zlatne zore i Crowleyjev tarot.

Vidi još

Tarok

Bilješke

↑ Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 308.
↑ Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 308.
↑ Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 309.
↑ Povijest tarota
↑ Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 308.
↑ Povijest tarota
↑ Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 310.
↑ Panić, Maja, Tarot, str. 24.

Literatura

Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, Despot Infinitus, Zagreb, 2013. ISBN 978-953-7892-13-5
Panić, Maja, Tarot, Zagreb, 2009. ISBN 978-953-7313-41-8

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Tarot

Povijest tarota (engl.)

[1] Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 308.

[2] Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 308.

[3] Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 309.

[4] Povijest tarota

[5] Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 308.

[6] Povijest tarota

[7] Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 310.

[8] Panić, Maja, Tarot, str. 24.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 {{slično|kartama za proricanje sudbine|kartašku igru|tarok}}
-'''Tarot''', špil od sedamdeset i osam karata koje se u raznim krajevima [[Europa|Europe]] koristi od sredine [[15. stoljeće|15. stoljeća]] za igru i predviđanje sudbine.
+'''Tarot''', špil od sedamdeset i osam karata koje se u raznim krajevima [[Europa|Europe]] koristi od sredine [[15. stoljeće|15. stoljeća]] za igru i predviđanje sudbine. Danas je tarot najpoznatiji špil u [[kartomancija|kartomanciji]] te općenito, jedna od najpoznatijih [[proricanje|divinacijskih metoda]].<ref>Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 308.</ref>
+[[Datoteka:Jean_Dodal_Tarot_trump_19.jpg|desno|201px|mini|Tarot karte]]
-Sastoji se od pedeset i šest igračih karata ('''[[Mala Arkana]]'''), kakve se koriste za igranje širom Europe i od posebnih dvadeset i dva komada ('''[[Velika Arkana]]'''). U tim brojevima [[okultizam|okultisti]] nalaze određenu simboliku uspoređujući broj karata Velike Arkane sa [[hebrejski alfabet|hebrejskim alfabetom]] koji se sastoji od dvadeset i dva slova i nekim hramovima koji imaju pedeset i šest stepenica.
+Sastoji se od pedeset i šest igračih karata ('''[[Mala Arkana]]'''), kakve se koriste za igranje širom Europe i od posebnih dvadeset i dva komada ('''[[Velika Arkana]]'''). U tim brojevima [[okultizam|okultisti]] nalaze određenu simboliku uspoređujući broj karata Velike Arkane sa [[hebrejski alfabet|hebrejskim alfabetom]] koji se sastoji od dvadeset i dva slova i nekim hramovima koji imaju pedeset i šest stepenica.
-[[Datoteka:Jean_Dodal_Tarot_trump_19.jpg|desno|201px|Tarot karte]]
-Mala Arkana podijeljena je na četiri jednake grupe poznate kao '''karo''', '''herc''', '''tref''' i '''pik'''. U svakoj od ovih grupa nalazi se po deset karata kojima su pridodane i karte '''Kralja''', '''Kraljice''', '''Viteza''' i '''Paža'''.
+Mala Arkana podijeljena je na četiri jednake grupe poznate kao '''karo''' (''pločice''), '''herc''' (''srca''), '''tref''' (''novčići'') i '''pik''' (''koplja''). U svakoj od ovih grupa nalazi se po deset karata kojima su pridodane i karte '''Kralja''', '''Kraljice''', '''Viteza''' i '''Paža'''.
 Mnogi okultisti koriste samo karte Velike Arkane za gatanje, dok karte Male Arkane vide samo kao igrače karte.
+== Etimologija ==
+Postoji nekoliko različitih tumačenja podrijetla imena "tarot". Pojedini [[lingvistika|lingvisti]] smatraju da je riječ [[arapski jezik|arapskog podrijetla]] (''turuq'' - "putovi" ili ''tarh'' - "oduzimanje"), dok drugi naziv riječi izvode iz naziva rijeke ''Taro'' u sjevernoj [[Italija|Italiji]]. S vremnom je taj špil karata postao poznat u Italiji kao ''tarocchi'' i taj je izraz najvjerojatnije povezan s glagolom ''taroccare'', što znači "varati, "krivotvoriti" što očito ukazuje na to da se špil ispočetka upotrebljavao za igru. Naziv ''tarocchi'' prešao je na [[njemački jezik|njemačkom]] u oblik ''Tarock'', a na [[francuski jezik|francuskom]] ''tarot'' ili ''jeu de tarot'' što u prijevodu znači ''igra tarota".<ref>Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 308.</ref>
 ==Povijest==
@@ Redak 13: / Redak 17: @@
 Neki [[okultizam|okultisti]] su kao vrijeme nastanka tarot karata uzimali razdoblje drevnog [[drevni Egipat|Egipta]] ili stara [[kabala|kabalistička učenja]], međutim pojava karata sa klasičnim tarot simbolima može se sa sigurnošću pratiti tek od [[18. stoljeće|18. stoljeća]].
-Prve tarot karte pojavile su se u [[Italija|Italiji]] sredinom 15. stoljeća, dok je njihova uporaba u okultne svrhe prvi put zabilježena u [[16. stoljeće|16. stoljeću]]. Široka primjena tarot karata među okultistima započinje tek od kraja 18. stoljeća, kada ih je [[Antoine Court de Gébelin]] (1725.-1784.) promovirao kao sredstvo za proricanje, vjerujući da karte sadržavaju ključ za drevno i mistično egipatsko znanje koje je svijetu obznanio bog [[Thoth]].<ref>[http://www.salemtarot.com/tarothistory.html Povijest tarota]</ref> Istovremeno, Jean-Baptiste Alliette, poznatiji kao [[Etteilla]] (1738.-1791.) objavio je [[1770.]] godine djelo o proricateljskom značenju tarot karata.
+Prve tarot karte pojavile su se u [[Italija|Italiji]] sredinom 15. stoljeća, dok je njihova uporaba u okultne svrhe prvi put zabilježena u [[16. stoljeće|16. stoljeću]]. Izvorne četiri boje tarota bile su: "štapovi" (''bastoni''), mačevi (''spade''), pehari (''coppe'') i novčići (''denari''). Te četiri boje predstavljale su četiri društvena staleža poznata u to vrijeme u Europi, redom, seljake, [[plemstvo]] i [[ratnik]]e, [[svećenstvo]] i [[trgovina|trgovce]]. Kasnije su u '''francuskom špilu''' "štapovi" postali '''karo''' (''carreaux''), "mačevi" '''pik''' (''piques''), "pehari" su nazvani '''herc''' (''coeurs''), a "novčići" '''tref''' (''trèfles'').<ref>Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 309.</ref>
+Široka primjena tarot karata među okultistima započinje tek od kraja 18. stoljeća, kada ih je [[Švicarska|švicarski]] pastor i [[slobodno zidarstvo|mason]] [[Antoine Court de Gébelin]] (1725.-1784.) promovirao kao sredstvo za proricanje, vjerujući da karte sadržavaju ključ za drevno i mistično egipatsko znanje koje je svijetu obznanio bog [[Thoth]]<ref>[http://www.salemtarot.com/tarothistory.html Povijest tarota]</ref>, čime je utro put okultnom, [[ezoterija|ezoterijskom]] i [[proricanje|divinacijskom]] tarotu.<ref>Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 308.</ref> Istovremeno, Jean-Baptiste Alliette, poznatiji kao [[Etteilla]] (1738.-1791.) objavio je [[1770.]] godine djelo o proricateljskom značenju tarot karata i popularizirao tarot za divinacijske svrhe.
 Premda kasnija [[arheologija|arheološka]] istraživanja nisu dovela tarot karte u vezu s njihovim navodnim egipatskim podrijetlom, tijekom [[19. stoljeće|19. stoljeća]] nastalo je vjerovanje da su [[Romi]], koji su ovladali tehnikom proricanja pomoću tarot karata, zapravo daleki potomci Egipćana i da su ondje stekli svoje divinacijsko znanje.<ref>[http://www.salemtarot.com/tarothistory.html Povijest tarota]</ref>
-Francuski okultist [[Eliphas Levi|Eliphas Lévi]] (1810.-1875.) razvio je vezu između taot karata i [[kabala|kabale]], [[židovski misticizam|hebrejskog mističnog]] sustava. Tarot karte i njihovu simboliku prihvatila su i razna mistična i okultna udruženja poput [[Teozofsko društvo|Teozofskog društva]], [[Hermetički red Zlatne zore|Hermetičkog reda Zlatne zore]] ili [[rozenkrojceri|rozenkrojcera]].
+Francuski okultist [[Eliphas Levi|Eliphas Lévi]] (1810.-1875.) razvio je vezu između tarot karata i [[kabala|kabale]], [[židovski misticizam|hebrejskog mističnog]] sustava. Tarot karte i njihovu simboliku prihvatila su i razna mistična i okultna udruženja poput [[Teozofija|Teozofskog društva]], [[Hermetički red Zlatne zore|Hermetičkog reda Zlatne zore]] ili [[rozenkrojceri|rozenkrojcera]].
-Inters za tarot kartama u [[20. stoljeće|20. stoljeću]] evocirao je [[Arthur Edward Waite]] (1857.-1942.) koji je dizajnirao tzv. ''Rider-Waite'' tarot karte.
+Inters za tarot kartama u [[20. stoljeće|20. stoljeću]] evocirao je britanski okultist [[Arthur Edward Waite]] (1857.-1942.) koji je u prosincu [[1909.]], u suradnji s [[london]]skom izdavačkom kućom "Rider", dizajnirao tzv. ''Rider-Waite'' tarot karte, koje su do danas najpoznatiji špil tarota. Ilustrirala ih je britanska umjetnica Pamela Colman Smith (1878.-1951.). Drugi najpoznatiji špil tarota karata je ''Thothov tarot'' kojeg je osmislio britanski okultist [[Aleister Crowley]] (1875.-1947.), a ilustrirala ga je britanska okultistica Frieda Harris (1877.-1962.).<ref>Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 310.</ref>
 == Vrste tarota ==
+[[Slika:Tarot-Vieville1650-TheStar.jpg|150px|desno|mini|Tarot karta ''Mag'' iz ''Marsejskog špila'']]
-Postoji više različitih stilova karata, a najrašireniji su egipatski, francuski i ciganski, jer su najbliži izvornim kartama.<ref>Panić, Maja, str. 24.</ref> Također, razlikuju se tri osnovna kupa karata:
+Postoji više različitih stilova karata, a najrašireniji su egipatski, francuski i ciganski, jer su najbliži izvornim kartama.<ref>Panić, Maja, Tarot, str. 24.</ref> Također, razlikuju se tri osnovna kupa karata:
 * '''Klasični tarot'''
@@ Redak 44: / Redak 50: @@
 == Literatura ==
-* Panić, Maja, Tarot, Zagreb, 2009. ISBN 978-953-7313-41-8
+* ''Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, Despot Infinitus, Zagreb, 2013.'' ISBN 978-953-7892-13-5
-== Vanjske poveznice ==
+* ''Panić, Maja, Tarot, Zagreb, 2009.'' ISBN 978-953-7313-41-8
+== Vanjske poveznice ==
+{{Commons|Tarot}}
 * [http://www.salemtarot.com/tarothistory.html Povijest tarota] {{eng oznaka}}