Franjo Gregurić: razlika između inačica
m Sitno |
m uklonjena kategorija Hrvatski političari od 1989.; dodana kategorija Zastupnici u Hrvatskom saboru (od 1990.) uz pomoć dodatka [[Wikipedija:HotCat|... |
||
Redak 40: | Redak 40: | ||
{{GLAVNIRASPORED:Gregurić, Franjo}} |
{{GLAVNIRASPORED:Gregurić, Franjo}} |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Zastupnici u Hrvatskom saboru (od 1990.)]] |
||
[[Kategorija:Predsjednici Hrvatske vlade]] |
[[Kategorija:Predsjednici Hrvatske vlade]] |
Inačica od 20. travanj 2014. u 20:15
Franjo Gregurić | |
---|---|
Rođenje | 12. listopada 1939. Lobor, Hrvatska |
Stranka | Hrvatska demokratska zajednica |
3. predsjednik Vlade Republike Hrvatske | |
17. srpnja 1991. – 12. kolovoza 1992. | |
Predsjednik | Franjo Tuđman |
Prethodnik | Josip Manolić |
Nasljednik | Hrvoje Šarinić |
Potpredsjednik vlade Republike Hrvatske | |
8. studenog 1990. – 17. srpnja 1991. |
Franjo Gregurić (Lobor, 12. listopada 1939.), hrvatski političar, treći predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Prije 1990-te bio je zaposlen na rukovodećim mjestima u državnom poduzeću Astra.
17. srpnja 1991., kao člana HDZ-a, predsjednik Franjo Tuđman postavio ga je za predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
Kad je preuzeo dužnost predsjednika Vlade, Hrvatska se nalazila u teškoj situaciji. Iako je 25. lipnja 1991. donijela Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti, Hrvatska je odgodila njezine pravne učinke zbog tromjesečnog moratorija međunarodne zajednice, stoga nije bila međunarodno priznata kao samostalna država. U tzv. Krajini izbili su nemiri pobunjenih Srba. Nekoliko tjedana kasnije, nakon nekoliko neuspjeha još neiskusne Hrvatske vojske, u Vladu su ušli i članovi drugih političkih stranaka zastupljenih u Saboru (osim HSP-a). Ta Vlada kasnije je bila poznata i kao Vlada nacionalnog jedinstva.
Za vrijeme mandata Gregurićeve vlade, Hrvatska je se konačno osamostalila (Odluka Sabora od 8. listopada 1991.), a 15. siječnja 1992. priznata je od strane međunarodne zajednice. U veljači 1992., vlada nacionalnog jedinstva počela se raspadati. Najprije ju je napustio Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a, iz protesta što je Vlada ponudila autonomiju krajinskim Srbima, a za uzvrat je tražila njihovo priznanje hrvatskog suvereniteta. Budišinu odluku slijedili su i predstavnici drugih stranaka osim HDZ-a. Do kraja njegovog mandata Gregurićevu Vladu ponovno su popunili ministri iz HDZ-a.
Nakon parlamentarnih izbora 1992. godine postao je zastupnikom u Saboru. Obnašao je i dužnost predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice
|