Dražen Budiša

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dražen Budiša
Dražen Budiša

Dražen Budiša

2. predsjednik HSLS-a
trajanje službe
1990. – 1996.
potpredsjednik Vlada RH
trajanje službe
21. ožujka 2002.[1] – 30. srpnja 2002.[2]
Premijer Ivica Račan
Prethodnik  Goran Granić
Nasljednik Goran Granić
Rođenje 25. srpnja 1948.
Politička stranka HSLS
Zanimanje političar, bibliotekar

Dražen Budiša (Drniš, 25. srpnja 1948.), hrvatski je političar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Mladost i školovanje[uredi VE | uredi]

Dražen Budiša rođen je 1948. godine u Drnišu u kući koja je do 1945. godine bila gostionica s velikim dvorištem.[3] Otac mu Mate bio je službenik, a majka Marija kućanica.[3] U dobi od dvije godine prebolio je dječju paralizu.[3] Osnovnu i glazbenu školu te dva razreda gimnazije završio je u Drnišu. Treći i četvrti razred završio je u splitskoj gimnaziji 'Vladimir Nazor'.[3] U vrijeme gimnazijskoga školovanja profesori su ga zapazili kada je javno izrazio nezadovoljstvo zbog izbacivanja Franje Tuđmana iz Saveza komunista.[3] Prema vlastitoj tvrdnji tada je bio jedini koji je u gimnaziji koju je pohađao govorio tisuća i znanost.[3] Također navodi kako je bio jedini u gimnaziji, koji se nakon Omladinske političke škole odbio učlaniti u Savez komunista.[3] Godine 1967. upisao je studij filozofije i sociologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.[3] Godinu dana kasnije javno je branio Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.[3] Bio je viši bibliotekar u NSB-u od 1978. do 1989. godine.[4]

Politička djelatnost[uredi VE | uredi]

Vijenac, broj 474., 3. svibnja 2012.

Politički se aktivirao u jesen 1968. godine na Filozofskom fakultetu braneći Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.[5]

Hrvatsko proljeće[uredi VE | uredi]

Tijekom Hrvatskoga proljeća Budiša je bio jedan od studentskih vođa (1971.,[3] imao je 23 godine i studirao filozofiju i sociologiju na zagrebačkome Filozofskomu fakultetu). 11. prosinca 1971. godine, Budiša je uhićen i osuđen, tijekom politički orkestriranoga i namještenoga sudskoga procesa, na kaznu strogoga zatvora od četiri godine[4][6]. Kaznu je odslužio u Staroj Gradiški i Lepoglavi.[7] Iz zatvora je izašao u prosincu 1975. godine.[6]

Osamostaljivanje Hrvatske[uredi VE | uredi]

Franjo Tuđman očekivao je kako će Budiša biti u HDZ-u u vrijeme prvih višestranačkih izbora 1990. godine, no okolnosti su odvele Budišu u HSLS (Budiša se odaziva pozivu u HSLS Slavka Goldsteina[3]), kome je bio predsjednikom od 1990. do 1996. godine i od 1998. do 2003. godine[7].

Samostalna Hrvatska[uredi VE | uredi]

U kolovozu 1991. godine postaje ministar bez lisnice u Vladi demokratskog jedinstva, iz koje istupa u veljači 1992. godine. Na predsjedničkim izborima 1992. godine doživljava poraz od Franje Tuđmana, ali uskoro HSLS postaje najjača opozicijska stranka.[3] Unutarstranački obračuni, kao i gotovo prepolovljen izborni rezultat 1995., rezultiraju njegovim odstupanjem s mjesta predsjednika HSLS-a.[3] Potom postaje predsjednik Velikog vijeća HSLS-a, ali i tu funkciju napušta nakon što je većinom glasova odlučeno da se prekinu pregovori s HDZ-om, koje je on zagovarao[3]. Kasnije će mnogi njegovi stranački puleni (Božičević, Tadić, Rožić, Zorić, Ropuš, Herak) prijeći u HDZ. 1995. godine izabran je za gradonačelnika Zagreba, ali Tuđman tada nije želio "dopustiti oporbenu situaciju u Zagrebu" te Budišu nije potvrdio.[7] HSLS se definitivno raspada u jesen 1997. godine.

Vlado Gotovac tada osniva Liberalnu stranku (LS), a Budiša se vraća na čelo HSLS-a. S govornice traži ključeve prostorija u Amruševoj (gdje je sjedište stranke), a poziranje Stephanu Lupinu u mussolinijevskoj pozi opravdava izjavom: "Sve je kriv onaj Latino." Suprostavlja se IDS-u zbog Deklaracije o višejezičnom i multikulturalnom karakteru Istre, tumačeći da Hrvati time postaju nacionalna manjina u tom dijelu zemlje.[3] Tada poručuje IDS-ovcima: "Nitko me u ovih nekoliko godina nije ovako uvrijedio."

Uz posredovanje američkog "International Republican Institute"(IRI) - čije je djelovanje u Hrvatskoj kome je svrha bilo svrgavanje "autoritarnog režima Franje Tuđmana" financirala američka federalna agencija USAID[8] - u kolovozu 1998. godine Ivica Račan i Dražen Budiša potpisuju sporazum o suradnji dviju stranaka i traže raspisivanje prijevremenih izbora. Makar je na Hrvatskim parlamentarnim izborima 1995. HSLS bio dobio više (11,55%) glasova nego SDP (8,93%), Budiša je pristao na koalicijske odnose u kojima je Ivica Račan poslije vodio vladu, a SDP državnu politiku.

Nakon pobjede koalicije šest stranaka (SDP-HSLS-HSS-LS-HNS-IDS) na parlamentarnim izborima 2000., Ivica Račan nudi Budiši mjesto predsjednika Hrvatskoga sabora, što on odbija nadajući se pobjedi na predsjedničkim izborima 2000. Nakon poraza u drugome krugu od Stjepana Mesića, postaje saborski zastupnik. Zbog podjele u HSLS-u oko glasovanja o povjerenju Vladi Ivice Račana zbog izručenja hrvatskih generala Haškom sudu u ljeto 2001. Budiša podnosi ostavku na dužnost predsjednika HSLS-a, ali na izbornom saboru stranke u veljači 2002. godine Budiša ponovno postaje predsjednikom HSLS-a.

U ožujku 2002. godine Budiša je imenovan zamjenikom predsjednika u koalicijskoj Vladi. Nešto više od tri mjeseca nakon toga HSLS-ovci izlaze iz Vlade i vladajuće koalicije te su ponovno prešli u oporbu, nakon što su odbili u Saboru podržati Ugovor sa Slovenijom o nuklearki Krško. Istoga dana predsjednik vlade Račan podnio je ostavku, što je dovelo do pada Vlade.

Nakon ovog razdoblja 2000. - 2004. godine, na parlamentarnim izborima 2003. HSLS je u koaliciji s DC-om osvojio tek tri zastupnička mjesta (HSLS dva i DC jednoga), što je uzrokovalo međusobne sporove u stranci, koji su i naveli Budišu na podnošenje neopozive ostavke.

U prosincu 2009. godine je nakon višegodišnjega izbivanja iz aktivnog političkog života Dražen Budiša aktivirao svoje članstvu u HSLS-u.[9]

Znanstvena djelatnost i publicistika[uredi VE | uredi]

Budiša je do 2003. godine objavio četrdesetak[6] znanstvenih i stručnih radova iz hrvatske i europske kulturne povijesti[7] te više knjiga iste tematike. Priredio je i uredio više djela za publikaciju: Petar Zrinski, Moje drago srce: Pismo Petra Zrinskoga Katarini Zrinski u suvremenim prijevodima, (likovno i grafički oblikovao Frane Paro), Zagreb, 1988. (2. izd. 1989., 3. izd. 1993.), Ivan Kukuljević Sakcinski, Juran i Sofia ili Turci kod Siska: junačka igra u trih činih/spisao Ivan Kukuljević Sakcinski, (suprireditelj Božidar Petrač), Zagreb, 1989., Filip Grabovac, Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti arvackoga, Zagreb, 2007., i ini.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Pet stoljeća hrvatske filologije, Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, 1981. (ostali autori: Anđelko Novaković i Božidar Petrač)
  • Počeci tiskarstva u evropskih naroda, Kršćanska sadašnjost-Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, 1984.
  • Slika u knjizi: iluminirani kodeksi i ilustrirane knjige od XI. do XVI. stoljeća: iz riznica Metropolitane i Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu: od 1. do 22. VII. 1987: katalog izložbe, Nacionalna i sveučilišna biblioteka-Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1987. (ostali autori: Vladimir Magić, Milan Pelc)
  • Humanizam u Hrvatskoj, 1988.
  • Razgovori o slobodnoj Hrvatskoj, (suautor Vlado Gotovac), HSLS, Zagreb, 1991.
  • Hrvatske knjige tiskane u Mlecima od XV. do XVIII. st., Nacionalna i sveučilišna biblioteka-Hrvatski centar P.E.N.-a, Zagreb, 1993.
  • Razgovori o hrvatskoj državi, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2001.

Odlikovanje[uredi VE | uredi]

Osobni život[uredi VE | uredi]

Dražen Budiša je oženjen, a sa suprugom Nadom, koju je upoznao u studentskim danima, ima tri sina (Krešimira, Matu i Dražena).[3]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Mandat potpresjednika Vlade RH
  2. Mandat potpresjednika Vlade RH
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 Biografije.org: Dražen Budiša, (u pismohrani archive.org 7. ožujka 2012.), preuzeto 3. travnja 2012.
  4. 4,0 4,1 Proleksis enciklopedija: Budiša, Dražen, preuzeto 3. travnja 2012.
  5. Dnevno.hr: Moju kampanju nisu plaćali ni Gadafi, ni albanska mafija, preuzeto 3. travnja 2012.
  6. 6,0 6,1 6,2 Dernis.info: Dražen Budiša (1948.), preuzeto 3. travnja 2012.
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 Anita Malenica, 33 godine u centru političkih tajfuna, Slobodna Dalmacija, 19. prosinca 2003., preuzeto 3. travnja 2012.
  8. (engl.) "Croatia Closeout Report July 2001 - June 2004", International Republican Institute - Agency for International Development, str. 1., pristupljeno 21. rujna 2014.
  9. Monitor.hr: Dražen Budiša aktivirao članstvo u HSLS-u, preuzeto 3. travnja 2012.
  10. Narodne novine, broj: 01-051-95-12-1/1, 28. svibnja 1995., pristupljeno 18. svibnja 2015.

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]