Andrej Plenković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Andrej Plenković
Andrej Plenković

Andrej Plenković 2019. godine

12. predsjednik Vlade Republike Hrvatske
trenutačno
u službi od
19. listopada 2016.
Predsjednik Kolinda Grabar-Kitarović
Zoran Milanović
Prethodnik Tihomir Orešković
5. predsjednik HDZ-a
trenutačno
u službi od
17. srpnja 2016.
Prethodnik  Tomislav Karamarko
zastupnik u Europskom parlamentu
trajanje službe
1. srpnja 2013. – 12. listopada 2016.
zastupnik u Hrvatskom saboru
trajanje službe
22. prosinca 2011. – 1. srpnja 2013.
Nasljednik Damir Jelić
Rođenje 8. travnja 1970.
Politička stranka HDZ
Zanimanje pravnik

Andrej Plenković (Zagreb, 8. travnja 1970.), hrvatski političar, pravnik i diplomat. Predsjednik je 14. i 15. Vlade Republike Hrvatske od listopada 2016. te predsjednik Hrvatske demokratske zajednice od srpnja 2016. godine.

Tijekom svoje karijere obnašao je različite funkcije: u Ministarstvu vanjskih poslova; 2011. godine kao član HDZ-a izabran je na izborima u Hrvatski sabor, a 2013. godine izabran je za jednog od prvih 12 hrvatskih članova Europskog parlamenta.

Obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Pravni fakultet u Zagrebu upisao je 1988., a diplomirao 1993. godine na temu Institucije Europske zajednice i proces donošenja odluka na Katedri međunarodnog javnog prava kod profesorice Nine Vajić, bivše sutkinje Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.[1] Tijekom studija radio je kao prevoditelj volonter u Promatračkoj misiji Europske zajednice u Hrvatskoj 1991./92.

Za vrijeme studija aktivno sudjeluje u radu Europske udruge studenata prava (ELSA). 1991. godine postaje predsjednik ELSA-e Zagreb, 1992. predsjednik ELSA-e Hrvatske, a 1993. predsjednik Međunarodnog odbora ELSA-e sa sjedištem u Bruxellesu. U tom razdoblju sudjeluje na brojnim međunarodnim konferencijama diljem Europe i SAD-a te organizira nekoliko stručnih skupova u Hrvatskoj. Studentsku praksu obavio je 1992. u odvjetničkoj tvrtki Stephenson Harwood u Londonu.[nedostaje izvor] Na stažu u Europskoj pučkoj stranci u Europskom parlamentu (u okviru Zaklade Robert Schuman) boravio je 1993. te 1994. godine, kao i u hrvatskoj Misiji pri Europskim zajednicama.[2]

Godine 1997. polaže državni stručni ispit, a 1999. savjetnički ispit pri Ministarstvu vanjskih poslova.[3] 2002. godine magistrirao je međunarodno pravo s magistarskim radom Subjektivitet EU i razvoj Zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Iste godine položio je i pravosudni ispit. Tečno govori engleski, francuski i talijanski, a služi se njemačkim jezikom.[nedostaje izvor]

Diplomatska karijera[uredi | uredi kôd]

Od 1994. do 2002. radi kao diplomat u Ministarstvu vanjskih poslova na nizu funkcija. Između ostaloga, načelnik je Odjela za europske integracije, savjetnik ministra za europske poslove, član Pregovaračkog tima za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između RH i EU.

Od 2002. do 2005. obnaša dužnost zamjenika šefa hrvatske Misije pri Europskoj uniji u Bruxellesu, gdje je zadužen za koordinaciju političkih aktivnosti Misije te pripremu podnošenja zahtjeva Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji. Od 2005. do 2010. zamjenik je veleposlanika u Francuskoj.

U travnju 2010. postaje državni tajnik za europske integracije u Vladi gdje upravlja radom Ministarstva na političkim i gospodarskim odnosima s članicama Unije do prosinca 2011., a ima i istaknutu ulogu u kampanji za referendum o pristupanju Europskoj uniji.[2] Kao državni tajnik, obnaša i dužnost nacionalnog koordinatora za Dunavsku strategiju EU.

Politički angažman[uredi | uredi kôd]

Od 22. prosinca 2011. do 1. srpnja 2013. zastupnik je HDZ-a u Hrvatskom saboru. Supredsjedatelj je Zajedničkog parlamentarnog odbora Hrvatskog sabora i Europskog parlamenta te član saborskih odbora za vanjsku politiku, za europske integracije, za pravosuđe, za zaštitu okoliša te za međuparlamentarnu suradnju.[3] Odlukom Hrvatskoga sabora, od travnja 2012. do srpnja 2013. jedan je od 12 hrvatskih zastupnika promatrača u Europskom parlamentu.

Od 1. srpnja 2013. zastupnik je HDZ-a u Europskom parlamentu i član Kluba zastupnika Europske pučke stranke. U Strasbourgu je 2. srpnja 2013. govorio kao prvi zastupnik iz Hrvatske na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta. Član je Odbora za proračun i Odbora za ustav Europskog parlamenta, kao i Izaslanstva za odnose sa zemljama jugoistočne Europe, a sudjeluje i u radu niza drugih odbora.[4]

U rujnu 2016. HDZ i Plenković su na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor ostvarili relativnu pobjedu, stoga je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović 10. listopada 2016. dala Plenkoviću mandat za sastavljanje 14. Vlade RH.[5]

Nakon pobjede HDZ-a na izborima za Sabor održanima u srpnju 2020. godine, predsjednik Zoran Milanović je 16. srpnja 2020. dao Plenkoviću mandat za sastavljanje 15. Vlade RH.[6]

Privatni život[uredi | uredi kôd]

Rođen je 8. travnja 1970. u Zagrebu u obitelji oca Marija Plenkovića, sveučilišnog profesora Sveučilišta u Mariboru podrijetlom iz naselja Svirče na otoku Hvaru[7] te majke Vjekoslave Raos Plenković, po zanimanju kardiologinje rodom iz Makarske.[8]

Plenković je oženjen pravnicom Anom Maslać,[9] s kojom ima dvoje djece; sina Marija i kćerku Milu.[10][11]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Tko je Andrej Plenković? Na studiju prava je pokazao da puca visoko, objavljeno 18. listopada 2016., pristupljeno 18. listopada 2016.
  2. 2,0 2,1 Andrej Plenković – O meni
  3. 3,0 3,1 "Hrvatski sabor - Andrej Plenković" pristupljeno 18. veljače 2014.
  4. Europski parlament - Zastupnici
  5. Andrej Plenković dobio mandat za sastavljanje vlade, "Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uručila je predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću mandat za sastavljanje 14. vlade Republike Hrvatske. Plenković je predsjednici donio 91 potpis izabranih saborskih zastupnika. Mandatar je u roku od 30 dana dužan program vlade i njezine članove predstaviti Saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju.", objavljeno 10. listopada 2016., pristupljeno 18. listopada 2016.
  6. Plenković dobio mandat od Milanovića i objavio kako će izgledati nova vlada: "Imat će 16 ministarstava i 4 potpredsjednika", Dnevnik.hr objavljeno 16. srpnja 2020. pristupljeno 19. srpnja 2020.
  7. Alma Mater Europaea, almamater.si pristupljeno 8. siječnja 2021.
  8. Klara Glavač: Plenkijeve "željezne dame": One su ga dovele do vrha, express.24.sata.hr objavljeno 7. svibnja 2019. pristupljeno 8. siječnja 2021.
  9. Samozatajna pravnica koja izbjegava kamere: Tko je Ana Maslać Plenković?, Index.hr objavljeno 11. travnja 2019. pristupljeno 8. siječnja 2021.
  10. Bruno Herljević: TAJNOVITA PLENKOVIĆEVA SUPRUGA: Evo zašto se zgodna plavuša skriva od medija (FOTO), Zagreb.info objavljeno 18. veljače 2016. pristupljeno 8. siječnja 2021.
  11. Tina Premec: BEBA STIŽE U VELJAČI, A VEĆ SE PRIČA I KOJEG ĆE SPOLA BITI Iako samozatajna, Plenkovićeva supruga Ana ipak nije mogla sakriti trudnički trbuščić..., Jutarnji list objavljeno 4. studenog 2016. pristupljeno 8. siječnja 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]