Valentina Tereškova: razlika između inačica
m sitno u infookviru |
razne popravke |
||
Redak 5: | Redak 5: | ||
| nationality =[[Rusija|Ruskinja]] |
| nationality =[[Rusija|Ruskinja]] |
||
| date_birth =[[6. ožujka]] [[1937]]. |
| date_birth =[[6. ožujka]] [[1937]]. |
||
| place_birth =[[Maslenikovo]], [[ |
| place_birth =[[Maslenikovo]], [[Jaroslavska oblast]], [[Rusija]] |
||
| occupation =[[pilot]]kinja |
| occupation =[[pilot]]kinja |
||
| rank =[[general bojnik|general bojnica]], [[Sovjetsko zrakoplovstvo]] |
| rank =[[general bojnik|general bojnica]], [[Sovjetsko zrakoplovstvo]] |
||
Redak 13: | Redak 13: | ||
| insignia =[[Datoteka:Vostok5-6patch.png|40px]] |
| insignia =[[Datoteka:Vostok5-6patch.png|40px]] |
||
|}} |
|}} |
||
'''Valentina Vladimirovna Terješkova''' ([[ruski]]: ''Валенти́на Влади́мировна Терешко́ва'') ([[Maslenikovo]], [[ |
'''Valentina Vladimirovna Terješkova''' ([[ruski]]: ''Валенти́на Влади́мировна Терешко́ва'') ([[Maslenikovo]], [[Jaroslavska oblast]], [[Rusija]], [[6. ožujka]] [[1937]]. - ), ruska [[astronaut]]kinja, prva žena u [[svemir]]u, heroj [[SSSR|Sovjetskog Saveza]].<ref>"Faktopedija", ilustrirana enciklopedija 11. izdanje, 2004. Mozaik knjiga, str.35</ref> |
||
Valentina Vladimirovna Terješkova rodila se 6. ožujka 1937. u selu Maslenikovo u Jaroslavskoj oblasti u Rusiji. |
Valentina Vladimirovna Terješkova rodila se 6. ožujka 1937. u selu Maslenikovo u Jaroslavskoj oblasti u Rusiji. Roditelji su joj bili [[kolhoz]]ni radnici. Otac joj je poginuo u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]], nakon čega se majka s troje djece preselila u [[Jaroslavlj]]. Zbog siromaštva koje je vladalo u prvim godinama iza rata, Terješkova nije pohađala školu sve do svoje desete godine. |
||
Nakon završetka sedmogodišnje škole, kao sedamnaestogodišnja djevojka zaposlila se u lokalnoj tvornici automobilskih guma, no uz posao je nastavila školovanje u večernjoj školi. Nakon tvornice guma počela je raditi u predionici [[pamuk]]a |
Nakon završetka sedmogodišnje škole, kao sedamnaestogodišnja djevojka zaposlila se u lokalnoj tvornici automobilskih guma, no uz posao je nastavila školovanje u večernjoj školi. Nakon tvornice guma počela je raditi u predionici [[pamuk]]a u kojoj su već radile njezina sestra i majka. Upisala je jaroslavski tehnikum lake industrije 1956. godine. Uz posao i učenje bila je i aktivna članica aerokluba u sklopu kojeg se bavila [[padobranstvo]]m (163 skoka s padobranom). |
||
U to su vrijeme padobranski treninzi bili važan dio obuke budućih [[SSSR|sovjetskih]] [[kozmonaut]]a, jer su se oni pri povratku u [[Zemljina atmosfera|Zemljinu atmosferu]] izbacivali iz [[svemirski brod|svemirskog broda]] i prizemljivali [[padobran]]om. Ljubav prema svemirskom programu i njezine kvalifikacije |
U to su vrijeme padobranski treninzi bili važan dio obuke budućih [[SSSR|sovjetskih]] [[kozmonaut]]a, jer su se oni pri povratku u [[Zemljina atmosfera|Zemljinu atmosferu]] izbacivali iz [[svemirski brod|svemirskog broda]] i prizemljivali [[padobran]]om. Ljubav prema svemirskom programu i njezine kvalifikacije ponukale su je da se pismeno obrati Sovjetskom svemirskom centru u [[Moskva|Moskvi]] koje je upoznala sa svojim padobranskim sposobnostima i željom za sudjelovanjem u svemirskom programu. Godine [[1962]]. pozvana je u [[Zvjezdani Grad]] nedaleko Moskve da započne s pripremama za svemirski let. Tamo je bila podvrgnuta rigoroznim treninzima u izolaciji, letovima u [[bestežinsko stanje|bestežinskom stanju]], upravljanju [[mlazne letjelice|mlaznim letjelicama]] i skakanju padobranom u svemirskom odjelu. Nakon 9 mjeseci treniranja dodijeljen joj je čin poručnice. Od 400 prijavljenih kandidatkinja izabrana je Terješkova uz još četiri djevojke koje su pripremane za let: [[Tatjana Kuznjecova]], [[Irina Solovjova]], [[Žanna Jerkina]] i [[Valentina Ponomareva]]. Ni jedna od njih nije nikad poletjela. Sljedeća koja se vinula u svemirska prostranstva je bila [[Svjetlana Savitskaja]], 19 godina iza Terješkove. |
||
S [[ |
S [[Bajkonur|kozmodroma Bajkonur]] u današnjem [[Kazahstan]]u [[16. lipnja]] [[1963]]. lansirana je u svemir brodom [[Vostok 6]], čime je postala prva žena u svemiru (šesta među sovjetskim kozmonautima). Za vrijeme svoga leta, komunicirala je s [[Vostok 5|Vostokom 5]] koji se istovremeno nalazio u svemiru i kozmonautom [[Valerij Bikov|Valerijem Bikovim]]. Nakon 3 dana i 48 kruženja oko Zemlje, Terješkova se izbacila iz broda i padobranom spustila na Zemlju. Njezin let se odvijao tjedan dana prije održavanja moskovske međunarodne konferencije žena na kojoj su joj svoje priznanje odali između ostalih i engleska kraljica [[Elizabeta II.]] i sovjetski premijer [[Nikita Hruščov]]. Proglašena je herojem Sovjetskog Saveza i nositeljica je najviših državnih počasti i nagrada. |
||
Nekoliko mjeseci poslije leta, Terješkova se udala za kolegu kozmonauta [[Adrijan Nikolajev|Adrijana Nikolajeva]] i [[1964]]. im se rodila kći Jelena koja je danas liječnica. Smatra se da je taj brak u velikoj mjeri bio dogovoren, jer su znanstvenici, pogotovo liječnici htjeli nastaviti s istraživanjima o ponašanju ljudskog organizma za vrijeme i poslije izlaganja svemirskoj okolini. Rastali su se [[1982.]], iako se taj brak raspao mnogo prije toga. |
Nekoliko mjeseci poslije leta, Terješkova se udala za kolegu kozmonauta [[Adrijan Nikolajev|Adrijana Nikolajeva]] i [[1964]]. im se rodila kći Jelena koja je danas liječnica. Smatra se da je taj brak u velikoj mjeri bio dogovoren, jer su znanstvenici, pogotovo liječnici htjeli nastaviti s istraživanjima o ponašanju ljudskog organizma za vrijeme i poslije izlaganja svemirskoj okolini. Rastali su se [[1982.]], iako se taj brak raspao mnogo prije toga. |
||
[[Datoteka:Tereshkova heureka.jpg|desno|mini|200px|Valentina Terješkova 2002. u posjetu Finskoj]] |
[[Datoteka:Tereshkova heureka.jpg|desno|mini|200px|Valentina Terješkova 2002. u posjetu Finskoj]] |
||
Tereškova je nastavila raditi kao inženjerka u svemirskoj industriji a u međuvremenu [[1969]]. je diplomirala na [[Vojna zrakoplovna akademija Žukovskog|Vojnoj zrakoplovnoj akademiji Žukovskog]] s pohvalom. Doktor je znanosti i autorica više od 50 znanstvenih radova. Često je putovala u inozemstvo i držala predavanja o svojem letu, prilikom čega je primala mnogobrojne nagrade i počasti. |
Tereškova je nastavila raditi kao inženjerka u svemirskoj industriji, a u međuvremenu [[1969]]. je diplomirala na [[Vojna zrakoplovna akademija Žukovskog|Vojnoj zrakoplovnoj akademiji Žukovskog]] s pohvalom. Doktor je znanosti i autorica više od 50 znanstvenih radova. Često je putovala u inozemstvo i držala predavanja o svojem letu, prilikom čega je primala mnogobrojne nagrade i počasti. |
||
Aktivno se bavila [[kozmonautika|kozmonautikom]] sve do 1968. kada je u Zvjezdanom Gradu ukinuto žensko odjeljenje. Unatoč tome, i dalje je bila na popisu aktivnih kozmonauta do 1987., a 1985. se čak i razmatrala mogućnost njenog povrataka u svemir. |
Aktivno se bavila [[kozmonautika|kozmonautikom]] sve do 1968. kada je u Zvjezdanom Gradu ukinuto žensko odjeljenje. Unatoč tome, i dalje je bila na popisu aktivnih kozmonauta do 1987., a 1985. se čak i razmatrala mogućnost njenog povrataka u svemir. |
||
Od 1968. bavi se radom u društvenim organizacijama. |
Od 1968. bavi se radom u društvenim organizacijama. Od 1968. do 1987. predsjednica je Komiteta sovjetskih žena. Od 1987. predsjednica je raznih društava i udruga koje se zalažu za razvijanje kulturnih i prijateljskih odnosa prvotno SSSR-a, a nakon raspada, Rusije i ostalih država svijeta. |
||
Članica Centralnog komiteta [[Komunistička partija SSSR-a|komunističke partije SSSR-a]] je od 1971. |
Članica Centralnog komiteta [[Komunistička partija SSSR-a|komunističke partije SSSR-a]] je od 1971. do 1990., a od 1966. do 1989. zastupnica je u [[Vrhovni Sovjet SSSR-a|Vrhovnom Sovjetu SSSR-a]]. Doktorirala je 1976. g. dobivši zvanje general bojnica [[zrakoplovstvo|zrakoplovstva]]. |
||
Njezinim imenom |
Njezinim imenom nazvan je i jedan od [[krater]]a na [[Mjesec]]u a 2000. godine, proglašena je ženom stoljeća. |
||
==Valentina Terješkova i Hrvatska== |
==Valentina Terješkova i Hrvatska== |
||
08. rujna 2005. u Moskvi |
Predsjednik RH [[Stjepan Mesić]] je 08. rujna 2005. u Moskvi odlikovao Valentinu Terješkovu [[Red kneza Branimira s ogrlicom|Redom kneza Branimira s ogrlicom]]. |
||
Odličje je dobila za svoje zasluge u unapređivanju odnosa između Rusije i Hrvatske kao i promoviranju RH u Rusiji |
Odličje je dobila za svoje zasluge u unapređivanju odnosa između Rusije i Hrvatske kao i promoviranju RH u Rusiji. Terješkova ga je zaslužila i zbog doprinosa koji je dala kao čelnica Ruskog središta za međunarodnu znanstvenu i kulturnu suradnju, u stvaranju prvog '''rusko-hrvatskog društva prijateljstva''' u Moskvi te u uspostavi suradnje s hrvatsko-ruskim društvom prijateljstva u Zagrebu 1990-ih godina, točnije odmah nakon državnog osamostaljenja i međunarodnog priznanja RH. <!-- Svemirska velikanka naša prijateljica! Hura! :) --> |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Redak 46: | Redak 46: | ||
== Vanjske poveznice == |
== Vanjske poveznice == |
||
{{Commons|Valentina Teryeshkova}} |
|||
*[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/966992.stm BBC: Tereshkova received the Greatest Woman of the Century Award] |
*[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/966992.stm BBC: Tereshkova received the Greatest Woman of the Century Award] |
||
*[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050509/zadnjevijesti03.asp Predsjednik RH Stipe Mesić odlikovao Valentinu Terješkovu] |
*[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050509/zadnjevijesti03.asp Predsjednik RH Stipe Mesić odlikovao Valentinu Terješkovu] |
||
Redak 55: | Redak 55: | ||
[[Kategorija:Životopisi, SSSR]] |
[[Kategorija:Životopisi, SSSR]] |
||
[[Kategorija:Jaroslavljska oblast]] |
[[Kategorija:Jaroslavljska oblast]] |
||
<!-- interwiki --> |
Inačica od 16. lipnja 2014. u 15:25
Valentina Vladimirovna Terješkova | |
kozmonautkinja | |
---|---|
Državljanstvo | Ruskinja |
Rođenje | 6. ožujka 1937. Maslenikovo, Jaroslavska oblast, Rusija |
Zanimanje1 | pilotkinja |
Rang | general bojnica, Sovjetsko zrakoplovstvo |
Vrijeme u svemiru | 2d 22h 50m |
Odabir | 1962. |
Misije | Vostok 6 |
Logo misije | Datoteka:Vostok5-6patch.png |
1 trenutno ili prethodno. | |
Portal o životopisima |
Valentina Vladimirovna Terješkova (ruski: Валенти́на Влади́мировна Терешко́ва) (Maslenikovo, Jaroslavska oblast, Rusija, 6. ožujka 1937. - ), ruska astronautkinja, prva žena u svemiru, heroj Sovjetskog Saveza.[1]
Valentina Vladimirovna Terješkova rodila se 6. ožujka 1937. u selu Maslenikovo u Jaroslavskoj oblasti u Rusiji. Roditelji su joj bili kolhozni radnici. Otac joj je poginuo u Drugom svjetskom ratu, nakon čega se majka s troje djece preselila u Jaroslavlj. Zbog siromaštva koje je vladalo u prvim godinama iza rata, Terješkova nije pohađala školu sve do svoje desete godine.
Nakon završetka sedmogodišnje škole, kao sedamnaestogodišnja djevojka zaposlila se u lokalnoj tvornici automobilskih guma, no uz posao je nastavila školovanje u večernjoj školi. Nakon tvornice guma počela je raditi u predionici pamuka u kojoj su već radile njezina sestra i majka. Upisala je jaroslavski tehnikum lake industrije 1956. godine. Uz posao i učenje bila je i aktivna članica aerokluba u sklopu kojeg se bavila padobranstvom (163 skoka s padobranom).
U to su vrijeme padobranski treninzi bili važan dio obuke budućih sovjetskih kozmonauta, jer su se oni pri povratku u Zemljinu atmosferu izbacivali iz svemirskog broda i prizemljivali padobranom. Ljubav prema svemirskom programu i njezine kvalifikacije ponukale su je da se pismeno obrati Sovjetskom svemirskom centru u Moskvi koje je upoznala sa svojim padobranskim sposobnostima i željom za sudjelovanjem u svemirskom programu. Godine 1962. pozvana je u Zvjezdani Grad nedaleko Moskve da započne s pripremama za svemirski let. Tamo je bila podvrgnuta rigoroznim treninzima u izolaciji, letovima u bestežinskom stanju, upravljanju mlaznim letjelicama i skakanju padobranom u svemirskom odjelu. Nakon 9 mjeseci treniranja dodijeljen joj je čin poručnice. Od 400 prijavljenih kandidatkinja izabrana je Terješkova uz još četiri djevojke koje su pripremane za let: Tatjana Kuznjecova, Irina Solovjova, Žanna Jerkina i Valentina Ponomareva. Ni jedna od njih nije nikad poletjela. Sljedeća koja se vinula u svemirska prostranstva je bila Svjetlana Savitskaja, 19 godina iza Terješkove.
S kozmodroma Bajkonur u današnjem Kazahstanu 16. lipnja 1963. lansirana je u svemir brodom Vostok 6, čime je postala prva žena u svemiru (šesta među sovjetskim kozmonautima). Za vrijeme svoga leta, komunicirala je s Vostokom 5 koji se istovremeno nalazio u svemiru i kozmonautom Valerijem Bikovim. Nakon 3 dana i 48 kruženja oko Zemlje, Terješkova se izbacila iz broda i padobranom spustila na Zemlju. Njezin let se odvijao tjedan dana prije održavanja moskovske međunarodne konferencije žena na kojoj su joj svoje priznanje odali između ostalih i engleska kraljica Elizabeta II. i sovjetski premijer Nikita Hruščov. Proglašena je herojem Sovjetskog Saveza i nositeljica je najviših državnih počasti i nagrada.
Nekoliko mjeseci poslije leta, Terješkova se udala za kolegu kozmonauta Adrijana Nikolajeva i 1964. im se rodila kći Jelena koja je danas liječnica. Smatra se da je taj brak u velikoj mjeri bio dogovoren, jer su znanstvenici, pogotovo liječnici htjeli nastaviti s istraživanjima o ponašanju ljudskog organizma za vrijeme i poslije izlaganja svemirskoj okolini. Rastali su se 1982., iako se taj brak raspao mnogo prije toga.
Tereškova je nastavila raditi kao inženjerka u svemirskoj industriji, a u međuvremenu 1969. je diplomirala na Vojnoj zrakoplovnoj akademiji Žukovskog s pohvalom. Doktor je znanosti i autorica više od 50 znanstvenih radova. Često je putovala u inozemstvo i držala predavanja o svojem letu, prilikom čega je primala mnogobrojne nagrade i počasti.
Aktivno se bavila kozmonautikom sve do 1968. kada je u Zvjezdanom Gradu ukinuto žensko odjeljenje. Unatoč tome, i dalje je bila na popisu aktivnih kozmonauta do 1987., a 1985. se čak i razmatrala mogućnost njenog povrataka u svemir.
Od 1968. bavi se radom u društvenim organizacijama. Od 1968. do 1987. predsjednica je Komiteta sovjetskih žena. Od 1987. predsjednica je raznih društava i udruga koje se zalažu za razvijanje kulturnih i prijateljskih odnosa prvotno SSSR-a, a nakon raspada, Rusije i ostalih država svijeta.
Članica Centralnog komiteta komunističke partije SSSR-a je od 1971. do 1990., a od 1966. do 1989. zastupnica je u Vrhovnom Sovjetu SSSR-a. Doktorirala je 1976. g. dobivši zvanje general bojnica zrakoplovstva.
Njezinim imenom nazvan je i jedan od kratera na Mjesecu a 2000. godine, proglašena je ženom stoljeća.
Valentina Terješkova i Hrvatska
Predsjednik RH Stjepan Mesić je 08. rujna 2005. u Moskvi odlikovao Valentinu Terješkovu Redom kneza Branimira s ogrlicom.
Odličje je dobila za svoje zasluge u unapređivanju odnosa između Rusije i Hrvatske kao i promoviranju RH u Rusiji. Terješkova ga je zaslužila i zbog doprinosa koji je dala kao čelnica Ruskog središta za međunarodnu znanstvenu i kulturnu suradnju, u stvaranju prvog rusko-hrvatskog društva prijateljstva u Moskvi te u uspostavi suradnje s hrvatsko-ruskim društvom prijateljstva u Zagrebu 1990-ih godina, točnije odmah nakon državnog osamostaljenja i međunarodnog priznanja RH.
Izvori
- ↑ "Faktopedija", ilustrirana enciklopedija 11. izdanje, 2004. Mozaik knjiga, str.35