Bitka za Vozuću

Bitka za Vozuću
sukob: Rat u Bosni i Hercegovini
Vrijeme srpanj 1995. - 10. rujna 1995. Mjesto Planina Ozren i Vozuća, Zavidovići, BiH Ishod pobjeda Armije RBiH, protjerivanje srpskog stanovništva Teritorijalne promjene Vojska RS-a izbačena iz Vozuća koje su postale dijelom Federacije BiH
Sukobljene strane
Republika BiH	Republika Srpska
Zapovjednici
Refik Lendo Muatez Billah
Postrojbe
El Mudžahid Crni labudovi	3. ozrenska brigada 4. ozrenska brigada Srbačka brigada
Gubitci
129 mudžahedina	nepoznat broj poginulih; 60 zarobljenih

Bitka za Vozuću vodila se u završnom razdoblju rata u Bosni i Hercegovini između Armije RBiH i Vojske Republike Srpske od srpnja do 10. rujna 1995. u selu Vozuće kod Zavidovića. Cilj Armije RBiH bio je protjerati srpsko stanovništvo i naseliti muslimanske izbjeglice iz Srebrenice i Žepe, ali i otvoriti prolaz za napad na Doboj; međutim, potpisivanjem Daytonskog sporazuma u prosincu 1995. okončan je rat te su pripreme za napad na Doboj obustavljene. Postrojba El Mudžahid, sastavljena od stranih i bosanskohercegovačkih islamista, bila je ključna za uzeće Vozuća. Nakon pada Vozuće počinjen je pokolj nad ranjenicima i zarobljenicima, a srpsko stanovništvo je protjerano.

Bitka

Pripreme Armije RBiH da zauzme Vozuću u Zavidovićima i planinu Ozren koju je držala Vojska Republike Srpske počele su već u svibnju 1995. Prva operacija nazivala se Crveni lav, a njome su muslimanske snage potjerale VRS i prekinula njihovu komunikaciju preko Ozrena, stvarajući tako pretpostavke za napad prema Vozući. U napadu prema Ozrenu 27. svibnja 1995. istakli su se pripadnici odreda El Mudžahid. Nakon samo sedam minuta borbe uspjeli su uzeti strateški važnu kotu Podcjelovo, potpuno razbijajući linije srpske obrane. Prethodno su dvije godine muslimanske snage uzalud pokušavale osvojiti Podcjelovo kojeg su Srbi nazivali "vratima srpske Moskve". Nakon pada Podcjelova, mudžahedini se brutalno obračunavaju sa srpskim ranjenicima i zarobljenicima sječući im glave. Mudžahedini su načinili i snimku svojih nedjela. U napadu na Podcjelovo poginuo je i emir, jedan od vođa mudžahedina, Abdulah Libi.

Vi ste na Vozućoj slomili kičmu četničkog neprijatelja, vi ste pokazali put kojim ćemo nastaviti i dali ste urnek, model borbe kako se ta kičma može i dalje lomiti da bi se oslobodila Bosna i Hercegovina. Hvala vam, vojnici, za to u ime našeg naroda koji neće zaboraviti što ste učinili. — Alija Izetbegović u obraćanju pripadnicima odreda El Mudžahid u Vozućama, rujna 1995.

Odred "El Mudžahidin" imao je jednu od ključnih uloga. Njihovo ranije učešće u borbenim djelovanjima na ovom ratištu na najtvrđim objektima rezultiralo je uspjesima i likvidacijom desetina agresorskih vojnika uslijed čega je u redovima agresora posijana panika, strah i nesigurnost, a među civilima pokrenut proces iseljavanja. — Prijedlog za priznanja i stimulativne mjere Trećeg korpusa Armije RBiH za odred "El Mudžahidin", rujna 1995.

U srpnju se pokreće i operacija muslimanskih snaga za napad na Vozuće. Nazvana je "Bitkom ponosa", a 10. rujna 1995. počela je završna faza te operacije pod nazivom "Uragan 95". Zapovjednik operacije Uragan 95 bio je Refik Lendo, zapovjednik operativne grupe "Bosna" na području Žepča i Zavidovića. U operaciji su sudjelovali i Crni labudovi koji su počinili pokolj nad Hrvatima u Grabovici 9. rujna 1993. te druge postrojbe Armije RBiH. Krajnji cilj same operacije bio je progon sprskog stanovništva i naseljavanje između 10 i 15 tisuća muslimanskih izbjeglica (mudžahira) iz Srebrenice i Žepe. Sam napad na Vozuće zapovjedio je predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović koji je bio zainteresiran i u ishod napada. Pripadnici srpskih snaga na Ozrenu držali su kako ne mogu biti poraženi, međutim, iznenadnim napadom s leđa zavladao je kaos u srpskim redovima. Napad sleđa su pripadnici srpske Četvrte ozrenske brigade uočili kada je spaljeno selo iza njih. Za četiri minute mudžahedini su osvojili stratešku kotu Paljenik i srušili cijelu srpsku obranu, a Vozuća se našla u potpunom okpkoljenju. U napadu na srpske snage poginuo je i emir Abu Thabit al-Masry. U izvješću Abu Ma'alija, jednog od emira, navodi se da je u napadu ubijen veći broj srpskih vojnika, dok je 60 njih zarobljeno. Umjesto da ih odvedu u zatvor u Zenicu ili Dom umirovljenika u Zavodivićima, mudžahedini su ih brutalno poklali u svom kampu snimajući svoje radnje. Zarobljenici su također mučeni i od njih je traženo da se međusobno ubijaju, a kasnije su oskvrnjena i tijela ubijenih.

Armija RBiH počela je napad na Vozuću 10. rujna 1995. Glavna i ključna udarna snaga napada bili su pripadnici odreda El Mudžahid. Nakon što su pale Vozuće, pripadnici odreda su počinili brutalan pokolj nad srpskim vojnicima i civilima. Ubijeno je pedesetak zarobljenih srpskih vojnika odsijecanjem glave sjekirama, sabljama i motornim pilama. Snimke pogubljenja slane su po islamskim zemljama s ciljem prikupljanja donacija. Nakon pada Vozuće nestale su 463 osobe. Posmrtni ostatci oko 240 Srba do danas nisu pronađeni. Likvidacije od strane pripadnika odreda El Mudžahid navele su srpsko stanovništvo na iseljavanje. Mudžahedini su pohvaljeni za veliki broj ubijenih srpskih vojnika u napadu i zarobljavanje znatne količine oružja. Poginuo je i velik broj mudžahedina, njih 129, od čega 105 stranaca i 24 bosanskohercegovačka muslimana. Napad mudžahedina na Vozuće predvodio je Muatez Billah, koji je nakon pada sela poginuo u akciji. Pad Vozuća otvorio je i mogućnost za muslimanski napad na Doboj, međutim, uskoro je potpisan Daytonski sporazum kojim se okončan rat u Bosni i Hercegovini.

Istrage o zločinima

U prosincu 2014., potpredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo predao je Tužiteljstvu BiH dokumentaciju koja se odnosi na sumnju da su neki bošnjački dužnosnici na visokim položajima prešutili brutalne likvidacije odsjecanjima glava srpskih vojnika koje su počinili mudžahedini. Islamistički časopis Saff optužio je Kebu da se "želi osvetiti Bošnjacima izmišljajući ratne zločine".