Zlatna Horda: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 74: | Redak 74: | ||
Državu ''Zlatna Horda'' osnovao je [[Batu kan]] († 1255.), unuk Džingis-kana, na teritoriju ulusa svoga oca Džučija. Poslije smrti svoga oca, Batu kan je proširio svoje carstvo vonim pohodima<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/51049/ Proleksis enciklopedija Online]</ref>, tako da se prostiralo se na području rijeke [[Volga|Volge]], [[Krim]]a, sjevernog [[Kavkaz]]a do [[Baku]]a i rijeke [[Sir Darja|Sir Darje]] u [[Azija|Aziji]]. Glavni grad je bio Saraj. Premda je vladarski sloj bio mongolski, većinu stanovništva činili su [[turkijski narodi]] koji su činili kanove pomoćne vojne čete. |
Državu ''Zlatna Horda'' osnovao je [[Batu kan]] († 1255.), unuk Džingis-kana, na teritoriju ulusa svoga oca Džučija. Poslije smrti svoga oca, Batu kan je proširio svoje carstvo vonim pohodima<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/51049/ Proleksis enciklopedija Online]</ref>, tako da se prostiralo se na području rijeke [[Volga|Volge]], [[Krim]]a, sjevernog [[Kavkaz]]a do [[Baku]]a i rijeke [[Sir Darja|Sir Darje]] u [[Azija|Aziji]]. Glavni grad je bio Saraj. Premda je vladarski sloj bio mongolski, većinu stanovništva činili su [[turkijski narodi]] koji su činili kanove pomoćne vojne čete. |
||
Batu kan je [[1240.]] godine osvojio [[Kijev]] i srušio [[Kijevska Rus'|kijevsku državu]] te prislio preostale [[Rusija|ruske kneževine]] na potčinjenost i plaćanje [[danak|danka]]. Jedino je ruska plemićka republika Novgorod zadržala neovisnost. Godine[[1241.]] Batu kanovi [[Tatari]] provalili su i u [[Ugarska|Ugarsku]], porazili ugarsku vojsku u [[bitka na rijeci Šaju| |
Batu kan je [[1240.]] godine osvojio [[Kijev]] i srušio [[Kijevska Rus'|kijevsku državu]] te prislio preostale [[Rusija|ruske kneževine]] na potčinjenost i plaćanje [[danak|danka]]. Jedino je ruska plemićka republika Novgorod zadržala neovisnost. Godine[[1241.]] Batu kanovi [[Tatari]] provalili su i u [[Ugarska|Ugarsku]], porazili ugarsku vojsku u [[bitka na rijeci Šaju|bitci na rijeci Šaju]] i prodrijeli do [[Jadransko more|mora]], ali su ih unutrašnji mongolski sukobi prisilili da se povuku<ref>Povijest svijeta, drugi dio, str. 368.</ref> |
||
Batu kanov mlađi brat i neizravni nasljednik [[Berke kan|Berke]] (1257.-1266.) prihvatio je [[islam]], te je u savezu s [[egipat]]skim [[mameluci]]ma ratovao od [[1262.]] godine protiv mongolske države [[Ilkanat|Ilkanida]]. Zlatna Horda je dosegla vrhunac moći u vrijeme kana Uzbeka (1313.-1341.) kada je prevlast unutar države preuzela turkijska aristokracija.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/51049/ Proleksis enciklopedija Online]</ref> |
Batu kanov mlađi brat i neizravni nasljednik [[Berke kan|Berke]] (1257.-1266.) prihvatio je [[islam]], te je u savezu s [[egipat]]skim [[mameluci]]ma ratovao od [[1262.]] godine protiv mongolske države [[Ilkanat|Ilkanida]]. Zlatna Horda je dosegla vrhunac moći u vrijeme kana Uzbeka (1313.-1341.) kada je prevlast unutar države preuzela turkijska aristokracija.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/51049/ Proleksis enciklopedija Online]</ref> |
||
Inačica od 5. ožujka 2015. u 20:57
| |||||||||||||||||||||||||
Zlatna Horda (Ulus džudži) je srednjovjekovna mongolska država osnovana na širem području središnje Azije i istočne Europe, na sjeverozapadnim teritorijima carstva Džingis-kana († 1227.). Postojala od 13. do 15. stoljeća.
Etimologija
Izvorište naziva države Zlatna Horda nije u potpunosti razjašnjeno, no postoje mišljenja koja variraju od toga da se izraz zlatna koristio zbog bogatstva vladara ili njegova zlatnog vladarskog šatora, a riječ horda ("ordu") mogla biti označavati palaču.
Povijest
Državu Zlatna Horda osnovao je Batu kan († 1255.), unuk Džingis-kana, na teritoriju ulusa svoga oca Džučija. Poslije smrti svoga oca, Batu kan je proširio svoje carstvo vonim pohodima[1], tako da se prostiralo se na području rijeke Volge, Krima, sjevernog Kavkaza do Bakua i rijeke Sir Darje u Aziji. Glavni grad je bio Saraj. Premda je vladarski sloj bio mongolski, većinu stanovništva činili su turkijski narodi koji su činili kanove pomoćne vojne čete.
Batu kan je 1240. godine osvojio Kijev i srušio kijevsku državu te prislio preostale ruske kneževine na potčinjenost i plaćanje danka. Jedino je ruska plemićka republika Novgorod zadržala neovisnost. Godine1241. Batu kanovi Tatari provalili su i u Ugarsku, porazili ugarsku vojsku u bitci na rijeci Šaju i prodrijeli do mora, ali su ih unutrašnji mongolski sukobi prisilili da se povuku[2]
Batu kanov mlađi brat i neizravni nasljednik Berke (1257.-1266.) prihvatio je islam, te je u savezu s egipatskim mamelucima ratovao od 1262. godine protiv mongolske države Ilkanida. Zlatna Horda je dosegla vrhunac moći u vrijeme kana Uzbeka (1313.-1341.) kada je prevlast unutar države preuzela turkijska aristokracija.[3]
Slabljenju carstva pridonjela je velika epidemija kuge 1340-ih i osobito, međusobne borbe između mongolskih velmoža u razdoblju od 1357. do 1381. godine. Moskovski veliki knez Dimitrije Donski (1359.-1389.) iz dinastije Rjurikovičia porazio je Mongole na Kulikovom polju 1380 godine. Mongolske velmože su se ponovo okupile te su pod vodstvom kana Tohtamiša († 1405.) napale i spalile Moskvu 1382.[4], ali su se zbog zime i snijega morali povući na jug.
Godine 1395. Tatari pod vodstvom Timurlenka napali su i opljačkali Zlatnu hordu, od čega se ona nikada nije oporavila. Poslije Tohtamišove smrti 1405. godine, započele su stalne borbe oko središnje vlasti.
Iz Zlatne horde se 1437. izdvaja Krimski kanat, 1449. stvoren je samostalni Kazanski kanat, a 1466. Astrahanski kanat. Zadnji pokušaj kana Ahmeda (1459.-1481.) da ujedini Mongole završio se neuspješno.
Mongoli su 1480. pokušali na rijeci Ugri napasti Ruse, no mjesecima se ni jedna vojska nije usuđivala napasti drugu. Na kraju su se Mongoli povukli s bojnog polja, a ova godina se računa kao prekretnica u oslobođenju Rusije od mongolske vlasti. Zlatna Horda je konačno propala 1502. godine, kada je njene posljednje dijelove osvojio Krimski kanat.
Bilješke
- ↑ Proleksis enciklopedija Online
- ↑ Povijest svijeta, drugi dio, str. 368.
- ↑ Proleksis enciklopedija Online
- ↑ Proleksis enciklopedija Online