Franjo Gregurić

Franjo Gregurić
3. predsjednik Vlade Republike Hrvatske
trajanje službe 17. srpnja 1991. – 12. kolovoza 1992.
Predsjednik	Franjo Tuđman
Prethodnik	Josip Manolić
Nasljednik	Hrvoje Šarinić
Potpredsjednik vlade Republike Hrvatske
trajanje službe 8. studenog 1990. – 17. srpnja 1991.
Rođenje	12. listopada 1939., Lobor, Hrvatska
Politička stranka	Hrvatska demokratska zajednica

Franjo Gregurić (Lobor, 12. listopada 1939.), hrvatski političar, treći predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Prije 1990-te bio je zaposlen na rukovodećim mjestima u državnom poduzeću Astra.

17. srpnja 1991., kao člana HDZ-a, predsjednik Franjo Tuđman postavio ga je za predsjednika Vlade Republike Hrvatske.

Kad je preuzeo dužnost predsjednika Vlade, Hrvatska se nalazila u teškoj situaciji. Iako je 25. lipnja 1991. donijela Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti, Hrvatska je odgodila njezine pravne učinke zbog tromjesečnog moratorija međunarodne zajednice, stoga nije bila međunarodno priznata kao samostalna država. U tzv. Krajini izbili su nemiri pobunjenih Srba. Nekoliko tjedana kasnije, nakon nekoliko neuspjeha još neiskusne Hrvatske vojske, u Vladu su ušli i članovi drugih političkih stranaka zastupljenih u Saboru (osim HSP-a). Ta Vlada kasnije je bila poznata i kao Vlada nacionalnog jedinstva.

Za vrijeme mandata Gregurićeve vlade, Hrvatska je se konačno osamostalila (Odluka Sabora od 8. listopada 1991.), a 15. siječnja 1992. priznata je od strane međunarodne zajednice. U veljači 1992., vlada nacionalnog jedinstva počela se raspadati. Najprije ju je napustio Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a, iz protesta što je Vlada ponudila autonomiju krajinskim Srbima, a za uzvrat je tražila njihovo priznanje hrvatskog suvereniteta. Budišinu odluku slijedili su i predstavnici drugih stranaka osim HDZ-a. Do kraja njegovog mandata Gregurićevu Vladu ponovno su popunili ministri iz HDZ-a.

Nakon parlamentarnih izbora 1992. godine postao je zastupnikom u Saboru. Obnašao je i dužnost predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice.

Kontroverze

Gregurić je bio jedan od stupova tzv. tehnomenađerske struje u HDZ-u koja je bila suprotstavljena nacionalnoj struji koju su vodili ministar obrane Gojko Šušak i najdraži Tuđmanov savjetnik Ivić Pašalić. Njih dvojica su bili najveća opasnost Gregurićevu klanu koji je nastao transformacijom starih komunističkih struktura u podzemnu organizaciju kojoj je cilj bio zadržati moć i steći (enormno) bogatstvo. U zadnjoj fazi komunizma, Gregurić je bio direktor Astre, koja je po mišljenju mnogih medija kontrolirala trgovinu heroinom. Postoje brojni dokazi da je Gregurićev klan početkom devedesetih preuzeo kontrolu nad bankarskim i dijelom osiguravajućeg sektora, prehrambenom, duhanskom, farmaceutskom industrijom i kartičnim poslovanjem. U drugoj polovici devedesetih, te su osobe, predvođene Gregurićem, iz najvulgarnijeg koristoljublja svjesno uništile veći dio hrvatskog gospodarstva, uništivši time egzistenciju stotina tisuća ljudi. U aferi Patria, Gregurić je osumnjičen kao osoba koja je primila mito za predsjednika Stjepana Mesića.

Literatura

Medić, Miroslav: Završni čin afere Patria - Osumnjičeni Franjo Gregurić i savjetnik Patrije Panjević znaju se još iz komunizma, 7dnevno, Zagreb, 6. ožujka 2015., str. 3-4