Aorist

Aorist (grč. ἀόριστος, aoristos = neodređen, neograničen) prošlo je glagolsko vrijeme koje postoji u nekim jezicima (npr. hrvatski, bugarski, lužičkosrpski, starogrčki).

U ostalim jezicima

U bugarskom i lužičkom jeziku koristi se kao glavno prošlo vrijeme i razlikuje se bitno u značenju od perfekta. U bugarskom jeziku perfekt služi za izražavanje radnje koja se dogodila prije trenutka govorenja, ali njezino izvršenje se ne povezuje s nekim određenim prošlim trenutkom, dok se aorist koristi za izražavanje prošle svršene radnje koja se dogodila u određenom trenutku.

Ta je razlika postojala u praslavenskom, ali u većini njegovih potomaka aorist je ili nestao ili se njegovo značenje promijenilo i približilo značenju perfekta.

Aorist postoji u starogrčkom i sanskrtu što je sve naslijeđeno iz indoeuropskog prajezika.

U standardnom hrvatskom jeziku

Aorist ili prošlo svršeno vrijeme glagola u standardnom hrvatskom jeziku tvori se od svršenih glagola, uglavnom od infinitivne osnove i nastavaka:

• -h, $\varnothing$, $\varnothing$, -smo, -ste, -še
• -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše

Aorist pomoćnih glagola

Aorist pomoćnih glagola biti i htjeti:

lice jednina množina 1. bih bismo 2. bi biste 3. bi bi/biše

lice jednina množina 1. htjedoh htjedosmo 2. htjede htjedoste 3. htjede htjedoše

Oblici s nastavcima -h

Nastavak -h imaju glagoli kojima infinitivna osnova završava na samoglasnik.

Primjer za glagol učiniti:

lice	jednina	množina
1.	učinih	učinismo
2.	učini	učiniste
3.	učini	učiniše

U 2. i 3. licu jednine provodi se palatalizacija ako osnova završava na k, g ili h:

• rekoh - reče, ispekoh - ispeče, stigoh - stiže

Oblici s nastavcima -oh

Nastavak -oh imaju glagoli kojima osnova završava na suglasnik.

Primjer za glagol reći:

lice	jednina	množina
1.	rekoh	rekosmo
2.	reče	rekoste
3.	reče	rekoše

Uporaba

Aorist je prošlo svršeno vrijeme i kao takvo može se tvoriti samo od svršenih glagola. Treba se koristiti za izražavanje radnje koja se svršila u prošlosti, naročito netom svršene radnje:

Upravo pročitah vrlo smiješan novinski članak.

Sličnost tvorbenih nastavaka i neshvaćanje uloge glagolskog vida nerijetko dovodi do nepravilne uporabe aorista umjesto imperfekta:

U mladosti oni čitaše mnoge stripove.

U ovom primjeru radnja nije svršena, već traje neko vrijeme u prošlosti (dio subjektove mladosti ili cijelu mladost), stoga treba koristiti imperfekt. No, umjesto imperfektnog nastavka neispravno je korišten aoristni nastavak -še.

Aorist se zbog svoga arhaična prizvuka sve rjeđe rabi u svakodnevnom govoru i zamjenjuje ga perfekt:

Upravo sam pročitao vrlo smiješan novinski članak.

Zanimljiva je suvremena pojava sve češća uporaba aorista u SMS-porukama jer je kraći glagolski oblik od perfekta (vidi: vanjske poveznice)

U hrvatskom standardnom jeziku aorist glagola biti služi za tvorbu kondicionala. U narječjima hrvatskog narodnog jezika za tvorbu kondicionala ne služi aorist nego konjunktiv glagola biti (vidi: hrvatski konjunktiv, aorist i kondicional).

Vidi još

U Wikipediji

• glagol
• hrvatski jezik