Glagoli

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Glagol)
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Glagoli. Za slovo glagoljice pogledajte glagolju.
Glagolska
vremena
Jednostavni glagolski oblici:
Infinitiv
Prezent
Aorist
Imperfekt
Imperativ
Glagolski pridjev
Glagolski prilog
Složeni glagolski oblici:
Perfekt
Pluskvamperfekt
Kondicional
Futur prvi
Futur drugi
Pasivni glagolski oblici

Glagol je promjenjiva vrsta riječi kojom se izriče radnja, stanje ili zbivanje.

Primjeri:

Ja radim, plivam, čitam, pišem – radnja
Kiša pada. Država napreduje. – stanje
Koncert se održava večeras. – zbivanje

U hrvatskom jeziku[uredi | uredi kôd]

Glagoli se u hrvatskom mijenjaju po vremenima, licima i načinima. Postoje i pomoćni glagoli (nepravilni glagoli), pomoću kojih se tvore složena glagolska vremena: to su glagoli biti i htjeti, koji su među najčešćim riječima u jeziku.[1] A vrlo čest je i glagol trebati, posebno u novinskom stilu.[2]

Glagolski vid[uredi | uredi kôd]

U hrvatskome se standardnom jeziku glagoli prema vidu dijele na svršene, nesvršene i dvovidne. Nesvršeni glagoli mogu odgovoriti na pitanje Što sada radim? (npr. Pišem članak na Wikipediji.), a svršeni glagoli mogu se umetnuti u rečenicu Kad _____, doći ću. (npr. Kad napišem novi članak na Wikipediji, bit ću sretan.). Dvovidni glagoli mogu se koristiti u oba slučaja te mogu kazivati i nesvršenost i svršenost kakve radnje. (npr. Korjenujem broj devet. - nesvršenost dvovidnog glagola korjenovati, Kada korjenujem broj devet, dobit ću tri. - svršenost dvovidnog glagola korjenovati.)

Glagolska vremena[uredi | uredi kôd]

prošlost

sadašnjost

budućnost

Glagolski načini[uredi | uredi kôd]

Oblici glagola[uredi | uredi kôd]

Svaki glagol ima više oblika.

Jedni su različiti oblici koji se koriste samostalno i sami imaju službu glagola:

  • prezent – u jednini i množini, po licima
  • aorist – u jednini i množini, po licima
  • imperfekt – u jednini i množini, po licima

Od glagola se izvode i pridjevi i prilozi:

Posebno stoji infinitiv.

Svi oblici glagola se u standardnom hrvatskom jeziku tvore dodavanjem nastavaka na jednu od dvije osnove:

Po načinu tvorbe, glagole dijelimo na pravilne i nepravilne.

Pravilni glagoli[uredi | uredi kôd]

Za pravilne glagole postoji nekoliko vrsta nastavaka. Npr. učiti u prezentu ima nastavke -im, (uč-im, uč-iš...), dok glagol spavati nastavke -am, - (spav-am, spav-aš...). Isto tako, postoje i različiti nastavci za infinitiv i glagolski pridjev radni.

Glagoli se dijele u vrste i razrede po tome koje nastavke koriste.

Postoje sljedeće vrste prezentskih nastavaka:

  • s -e- (per-em, per-eš,..., per-u)
  • s -a- (kuh-am, kuh-aš,..., kuh-aju)
  • s -i- (misl-im, misl-iš..., misl-e)
  • s -ne- (dig-nem, dig-neš..., dig-nu)
  • s -ije- (sm-ijem, sm-iješ..., sm-iju)
  • s -uje- (kup-ujem, kup-uješ, kup-uju)

Često se u literaturi navode nastavci na -ne-, -uje- i -e- zajedno.

Postoje sljedeće vrste nastavaka za infinitiv i glagolski pridjev radni:

  • bez umetka (-0-) (pra-ti, pra-o, pra-la...; tres-ti, tres-ao, tres-la...)
  • s umetnutim -a- (kuh-a-ti, kuh-a-o, kuh-a-la...)
  • s umetnutim -i- (misl-i-ti, misl-i-o, misl-i-la...)
  • s umetnutim -nu- (dig-nu-ti, dig-nu-o, dig-nu-la...)
  • s umetnutim -je- (sm-je-ti, sm-i-o, sm-je-la...)
  • s umetnutim -ova-, -eva-, -iva- (kup-ova-ti, kup-ova-o, kup-ova-la...)

Postoji paralelizam između jednih i drugih nastavaka, međutim mnogi glagoli pripadaju u miješane razrede, npr. pis-ati ima prezent piš-em. Sljedeća tablica sumira različite mogućnosti uz tradicionalne oznake vrsta (rimskim brojevima) i razreda (arapskim brojevima uz broj vrste):

infinitivni
nastavci
prezentski nastavci
-e- -ne- -a- -i- -ije- -uje-
-0- pi-ti, pij-em
I.1-I.7, V.3
sres-ti, sret-nem
I.1 (izuzetak)
-nu- dig-nu-ti, dig-nem
II
-a- pis-a-ti, piš-em
V.2
pit-a-ti, pit-am
V.1
drž-ati, drž-im
III.2
-i- misl-i-ti, misl-im
IV
-je- žel-jeti, žel-im
III.2
um-je-ti, um-ijem
I.7
-ova-, -iva-,
-eva-
kup-ova-ti, kup-ujem
VI

U skupini s infinitivom bez proširenja postoje mnoge osobitosti, koje ovise o obliku prezentske osnove, iz koje se izvodi infinitivna:

  • osnove na suglasnik (ču-ti, čuj-em) su najpravilnije (razred I.7)
  • osnove na -s su pravilne (tres-ti, tres-ao, tres-la) (razred I.2)
  • kod osnove na -t ili -d dolazi do glasovnih promjena (plet-ti > ples-ti, ple-o, ple-la) (razred I.1)
  • osnove na -b kojima se umeće s ispred -ti (greps-ti, greb-ao, greb-la) (razred I.3)
  • osnove koje u prezentu imaju č, ž, š koji su nastali palatalizacijom k, g, h (pek-em > pečem; pek-ti > peći, pek-ao, pek-la) (razred I.4)
  • osnove na suglasnik + m ili n, gdje m ili n prelazi u e (otm-ti > ote-ti, ote-o, ote-la) (razred I.5)
  • osnove oblika suglasnik + er, el, ov i sl. gdje dolazi do premetanja (per-ti > pra-ti, pra-o, pra-la) (razred V.3, zbog -a- prije -ti- u infinitivu)

Nepravilni glagoli[uredi | uredi kôd]

Određeni glagoli nemaju promjenu po gornjim pravilima, a često nemaju ni sve oblike. To su biti i htjeti, za koje vidi pomoćne glagole, kao i sljedeći glagoli i njihove izvedenice:

  • ići, prezent idem, ideš..., glag. pridjev radni išao, išla
  • moći, prezent mogu, možeš,..., glag. pridjev radni mogao, mogla
  • spati, prezent spim, spiš, glag. pridjev radni spio, spila

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Pandžić, Ivan; Stojanov, Tomislav. 2015. Čestoća riječi u hrvatskome jeziku. Hrvatski jezik. Zagreb. 2 (3): 27–29. ISSN 1849-3394. (Hrčak). Pristupljeno 7. kolovoza 2022.
  2. Kordić, Snježana. 2002. Upotreba glagola trebati. Riječi na granici punoznačnosti (PDF). Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb. str. 175–190. doi:10.2139/ssrn.3467413. ISBN 953-169-073-1. OCLC 54680648. (CROSBI). (NSK). Pristupljeno 7. kolovoza 2022.