FH-70: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
- 2 kategorije; ± 3 kategorije uz pomoć dodatka HotCat
m sitno using AWB
Redak 5: Redak 5:
|slika opis =Haubica FH-70 u muzeju North Cornwall Tank Collection.
|slika opis =Haubica FH-70 u muzeju North Cornwall Tank Collection.
|vrsta =vučna haubica
|vrsta =vučna haubica
|porijeklo ={{ZD+X/U|UK}}</br>{{ZD+X/N|NJE}} / {{ZD+X/I|ITA}}
|porijeklo ={{ZD+X/U|UK}}<br />{{ZD+X/N|NJE}} / {{ZD+X/I|ITA}}
<!---- Povijest uporabe ---->
<!---- Povijest uporabe ---->
|služba =[[1976.]] - danas
|služba =[[1976.]] - danas
Redak 13: Redak 13:
|projektant =
|projektant =
|projektirano datum =
|projektirano datum =
|proizvođač =[[Vickers Shipbuilding and Engineering|Vickers]]</br>[[Rheinmetall]]</br>[[OTO Melara]]</br>[[Japan Steel Works|Japan Steel Works]]
|proizvođač =[[Vickers Shipbuilding and Engineering|Vickers]]<br />[[Rheinmetall]]<br />[[OTO Melara]]<br />[[Japan Steel Works]]
|proizvodnja razdoblje =
|proizvodnja razdoblje =
|proizvedeno komada =
|proizvedeno komada =
Redak 93: Redak 93:
|napomena =
|napomena =
}}
}}
'''FH-70''' ili '''Field howitzer for the 1970s''' ([[Hrvatski jezik|hrv.]] Poljska haubica za 1970-e) je vučna haubica kalibra 155 mm koju je tijekom [[1970-ih]] u zajedničkom projektu razvilo nekoliko [[Zapadna Europa|zapadnoeuropskih]] zemalja.
'''FH-70''' ili '''Field howitzer for the 1970s''' ([[Hrvatski jezik|hrv.]] Poljska haubica za 1970-e) je vučna haubica kalibra 155&nbsp;mm koju je tijekom [[1970-ih]] u zajedničkom projektu razvilo nekoliko [[Zapadna Europa|zapadnoeuropskih]] zemalja.


== Povijest ==
== Povijest ==
FH-70 je zajednički projekt [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]], [[Njemačka|Njemačke]] i [[Italija|Italije]]. Najprije su UK i Njemačka [[1968.]] godine započele s pregovorima te su dogovorile zajednički razvoj 155 mm vučne haubice. Italija se projektu priključila [[1970.]] godine. Glavni zahtjevi postavljeni pred FH-70 bili su velika brzina gađanja (šest granata u minuti), veliki domet (24 - 30 km) i velika ubojita moć na svim udaljenostima. Također, trebala je imati pogonski agregat (APU) te biti kompatibilna sa svim 155 mm streljivom iz [[NATO]] obitelji. Time je trebala zamijeniti britanske topove kalibra 140 mm i američke haubice [[M114 (haubica)|M114]] u naoružanju ovih država.
FH-70 je zajednički projekt [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]], [[Njemačka|Njemačke]] i [[Italija|Italije]]. Najprije su UK i Njemačka [[1968.]] godine započele s pregovorima te su dogovorile zajednički razvoj 155&nbsp;mm vučne haubice. Italija se projektu priključila [[1970.]] godine. Glavni zahtjevi postavljeni pred FH-70 bili su velika brzina gađanja (šest granata u minuti), veliki domet (24 – 30&nbsp;km) i velika ubojita moć na svim udaljenostima. Također, trebala je imati pogonski agregat (APU) te biti kompatibilna sa svim 155&nbsp;mm streljivom iz [[NATO]] obitelji. Time je trebala zamijeniti britanske topove kalibra 140&nbsp;mm i američke haubice [[M114 (haubica)|M114]] u naoružanju ovih država.


Tako je britanskom [[Vickers Shipbuilding and Engineering|Vickersu]] dodijeljen dizajn vučne haubice a njemački [[Rheinmetall]] je trebao razviti APU agregat i ciljnik. Kraljevski institut za istraživanje i razvoj naoružanja (RARDE) bio je odgovoran za razvoj HE projektila i sustava punjenja.
Tako je britanskom [[Vickers Shipbuilding and Engineering|Vickersu]] dodijeljen dizajn vučne haubice a njemački [[Rheinmetall]] je trebao razviti APU agregat i ciljnik. Kraljevski institut za istraživanje i razvoj naoružanja (RARDE) bio je odgovoran za razvoj HE projektila i sustava punjenja.


Prvih šest [[Prototip|prototipova]] dovršeno je tijekom [[1969.]] i [[1970.]]<ref name="FH">[http://www.army-guide.com/eng/product1176.html Army-guide.com - FH-70]</ref> Do [[1976.]] godine razvijeno je ukupno 19 testnih prototipova prije nego što je oružje ušlo u uporabu.<ref name="FH"/> U konačnici je razvijena moderna vučna haubica čija je cijev dugačka 39 kalibara odnosno 6.022 mm i opremljena s plinskom kočnicom i poluautomatskim klinastim zatvaračem.<ref name="Tesla">[http://tesla.rcub.bg.ac.rs/~vmilosev/fh-70.htm FH-70 - VUČNA HAUBICA 155 mm SA POMOĆNIM MOTOROM (samopokretna)]</ref> Haubica ima ugrađen pogonski agregat koji joj omogućava samostalno kretanje brzinom 8-16 km/h, ovisno o terenu.<ref name="Tesla"/>
Prvih šest [[prototip]]ova dovršeno je tijekom [[1969.]] i [[1970.]]<ref name="FH">[http://www.army-guide.com/eng/product1176.html Army-guide.com - FH-70]</ref> Do [[1976.]] godine razvijeno je ukupno 19 testnih prototipova prije nego što je oružje ušlo u uporabu.<ref name="FH"/> U konačnici je razvijena moderna vučna haubica čija je cijev dugačka 39 kalibara odnosno 6.022&nbsp;mm i opremljena s plinskom kočnicom i poluautomatskim klinastim zatvaračem.<ref name="Tesla">[http://tesla.rcub.bg.ac.rs/~vmilosev/fh-70.htm FH-70 - VUČNA HAUBICA 155 mm SA POMOĆNIM MOTOROM (samopokretna)]</ref> Haubica ima ugrađen pogonski agregat koji joj omogućava samostalno kretanje brzinom 8–16&nbsp;km/h, ovisno o terenu.<ref name="Tesla"/>


Haubicu može vući vozilo max. brzinom od 100 km/h a dok ju putem zračnog transporta mogu prenositi teretni zrakoplov [[C-130 Hercules]] ili helikopter [[CH-47 Chinook]] gdje je top pričvršćen na podvozje letjelice.
Haubicu može vući vozilo max. brzinom od 100&nbsp;km/h a dok ju putem zračnog transporta mogu prenositi teretni zrakoplov [[C-130 Hercules]] ili helikopter [[CH-47 Chinook]] gdje je top pričvršćen na podvozje letjelice.


Kada je [[1976.]] uvedena u uporabu, Njemačka je naručila 216 haubica, Italija 164 a Velika Britanija njih 71.<ref name="FH"/>
Kada je [[1976.]] uvedena u uporabu, Njemačka je naručila 216 haubica, Italija 164 a Velika Britanija njih 71.<ref name="FH"/>

Inačica od 13. rujna 2016. u 10:08

FH-70

Haubica FH-70 u muzeju North Cornwall Tank Collection.
Vrsta vučna haubica
Država podrijetla Ujedinjeno Kraljevstvo
Njemačka / Italija
Povijest uporabe
U službi 1976. - danas
U uporabi u Vidi korisnici
Povijest proizvodnje
Proizvođač Vickers
Rheinmetall
OTO Melara
Japan Steel Works
Inačice Vidi inačice
Svojstva
Dužina 9,8 m
Masa 9.300 kg
Širina 2,58 m
Visina 2,45 m
Posada 8
Kalibar 155 mm NATO
Dužina cijevi 39 kalibra
Brzina gađanja 6 granata u min.
Domet 24.700 m
Okomito polje djelovanja od -5° do +70°
Pogon VW benzinski agregat
Zapremina 1795 ccm
Brzina 8 -16 km/h

FH-70 ili Field howitzer for the 1970s (hrv. Poljska haubica za 1970-e) je vučna haubica kalibra 155 mm koju je tijekom 1970-ih u zajedničkom projektu razvilo nekoliko zapadnoeuropskih zemalja.

Povijest

FH-70 je zajednički projekt Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke i Italije. Najprije su UK i Njemačka 1968. godine započele s pregovorima te su dogovorile zajednički razvoj 155 mm vučne haubice. Italija se projektu priključila 1970. godine. Glavni zahtjevi postavljeni pred FH-70 bili su velika brzina gađanja (šest granata u minuti), veliki domet (24 – 30 km) i velika ubojita moć na svim udaljenostima. Također, trebala je imati pogonski agregat (APU) te biti kompatibilna sa svim 155 mm streljivom iz NATO obitelji. Time je trebala zamijeniti britanske topove kalibra 140 mm i američke haubice M114 u naoružanju ovih država.

Tako je britanskom Vickersu dodijeljen dizajn vučne haubice a njemački Rheinmetall je trebao razviti APU agregat i ciljnik. Kraljevski institut za istraživanje i razvoj naoružanja (RARDE) bio je odgovoran za razvoj HE projektila i sustava punjenja.

Prvih šest prototipova dovršeno je tijekom 1969. i 1970.[1] Do 1976. godine razvijeno je ukupno 19 testnih prototipova prije nego što je oružje ušlo u uporabu.[1] U konačnici je razvijena moderna vučna haubica čija je cijev dugačka 39 kalibara odnosno 6.022 mm i opremljena s plinskom kočnicom i poluautomatskim klinastim zatvaračem.[2] Haubica ima ugrađen pogonski agregat koji joj omogućava samostalno kretanje brzinom 8–16 km/h, ovisno o terenu.[2]

Haubicu može vući vozilo max. brzinom od 100 km/h a dok ju putem zračnog transporta mogu prenositi teretni zrakoplov C-130 Hercules ili helikopter CH-47 Chinook gdje je top pričvršćen na podvozje letjelice.

Kada je 1976. uvedena u uporabu, Njemačka je naručila 216 haubica, Italija 164 a Velika Britanija njih 71.[1]

Korisnici

  • Ujedinjeno Kraljevstvo: primarni korisnik. Haubice je proizvodio Vickers te britanska vojska danas raspolaže s njih 67 i nose oznaku L121 .[1]
  • Njemačka: primarni korisnik. Haubice je proizvodio Rheinmetall te njemačka vojska danas raspolaže s njih 150 i nose oznaku FH 155-1.[1]
  • Italija: primarni korisnik. Haubice je proizvodila OTO Melara te talijanska vojska danas raspolaže s njih 162.[1] Krajem 2012. godine iz filipinskog Ministarstva obrane objavljena je vijest kako bi Italija mogla zemlji donirati stotinu oklopnih transportera M113 i 25 vučnih haubica FH-70.[3]
  • Estonija: 24 haubice.[1]
  • Japan: haubice je na temelju licence proizvodio Japan Steel Works te je japanska vojska njihov najveći korisnik budući da raspolaže s njih 480.[1] Također, licencno se proizvodi i potrebno topničko streljivo.[1]
  • Malezija: zemlji je 1989. godine isporučeno devet haubica dok danas raspolaže s njih šest.
  • Maroko: 30 haubica.[1]
  • Nizozemska: 15 haubica.[1]
  • Norveška: 15 haubica.[1]
  • Oman: 12 haubica.[1]
  • Saudijska Arabija: zemlja je u svibnju 1982. godine od Velike Britanije naručila 72 haubice, streljivo, sustave za kontrolu paljbe te opremu za trening.[1] Saudijcima je prvih 18 haubica isporučeno do početka 1983.[1]

Izvori

  1. ↑ a b c d e f g h i j k l m n o Army-guide.com - FH-70
  2. ↑ a b FH-70 - VUČNA HAUBICA 155 mm SA POMOĆNIM MOTOROM (samopokretna)
  3. ↑ DND eyes 100 new APCs from Italy

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=FH-70&oldid=4773446"