Pravo glasa za žene: razlika između inačica
Ponavljam u žene (znači sveukupno) nisu dobile pravo glasa tokom SFRJ, jer pravo glasa je pripalo samo članovima KPH (pogledajte raniji razlog), prvi puta sve žene dobivaju pravo glasa bez obzira na ideološku diskriminaciju i partijsku pripadnost |
Pridodan Ustav SFRJ iz 1974 kao izvor |
||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
Danas je žensko pravo glasa prihvaćeno u gotovo svim državama svijeta. Jedini izuzetak predstavljaju određene zemlje, gdje se ženama ne daje pravo glasa iz vjerskih razloga. |
Danas je žensko pravo glasa prihvaćeno u gotovo svim državama svijeta. Jedini izuzetak predstavljaju određene zemlje, gdje se ženama ne daje pravo glasa iz vjerskih razloga. |
||
Pojedine državljanke Hrvatske su u okviru [[SFRJ|Jugoslavije]] dobile pravo glasa od [[11. kolovoza]] [[1945]], no kako je za vrijeme Jugoslavije vladao jednostranački nedemokratski sustav, tek osamostaljenjem [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] 1990. žene po prvi puta dobivaju opće pravo glasa na prvim demokratskim i višestranačkim izborima. |
Pojedine državljanke Hrvatske su u okviru [[SFRJ|Jugoslavije]] dobile pravo glasa od [[11. kolovoza]] [[1945]], no kako je za vrijeme Jugoslavije vladao jednostranački nedemokratski sustav, tek osamostaljenjem [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] 1990. žene po prvi puta dobivaju opće pravo glasa na prvim demokratskim i višestranačkim izborima.<ref name="slfnrj">»Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije«, ''Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije'', Beograd, str. 210 - 263, broj 9., godina XXX, 21. veljače 1974.</ref> |
||
=== Države gdje ženskog prava glasa nema ili je ograničeno === |
=== Države gdje ženskog prava glasa nema ili je ograničeno === |
||
Inačica od 19. studenoga 2016. u 12:28
Žensko pravo glasa izraz je kojim se danas označava u svijetu uglavnom općeprihvaćeni koncept prema kojem muškarci i žene imaju jednako pravo glasa, odnosno da je opće pravo glasa, a s njime i moderni koncept demokracije nezamisliv ako ne uključuje ravnopravnost muškaraca i žena na biralištima.
U povijesnom kontekstu taj se izraz odnosi na feministički pokret "Žensko pravo glasa" koji se pojavio u zapadnim industrijskim državama u 19. stoljeću i proširio u 20. stoljeću. Od tih pokreta najpoznatije su bile sufražetkinje, a današnji feministički povjesničari smještaju ga u tzv. feminizam prvog vala.
Danas je žensko pravo glasa prihvaćeno u gotovo svim državama svijeta. Jedini izuzetak predstavljaju određene zemlje, gdje se ženama ne daje pravo glasa iz vjerskih razloga.
Pojedine državljanke Hrvatske su u okviru Jugoslavije dobile pravo glasa od 11. kolovoza 1945, no kako je za vrijeme Jugoslavije vladao jednostranački nedemokratski sustav, tek osamostaljenjem Republike Hrvatske 1990. žene po prvi puta dobivaju opće pravo glasa na prvim demokratskim i višestranačkim izborima.[1]
Države gdje ženskog prava glasa nema ili je ograničeno
- Brunej
- Libanon — Djelomično pravo glasa. Žena može glasovati jedino ako ima dokaz o završenoj osnovnoj školi, dok za muškarce to ograničenje ne važi. Za muškarce je obvezno, ali ne i za žene.
- Saudijska Arabija — Pravo glasa za žene je uvedeno tek 2011.
- Švicarska - Pravo glasa ženama je uvedeno '70-ih godina 20. stoljeća, a u pojedinim kantonima je to pravo uvedeno tek '90-ih godina 20. stoljeća.
- Ujedinjeni Arapski Emirati
- Vatikan — Nema prava glasa za žene. Jedini izbori su papinske konklave, na kojima sudjeluju isključivo muški kardinali.
- ↑ »Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije«, Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Beograd, str. 210 - 263, broj 9., godina XXX, 21. veljače 1974.