Giuseppe Tartini: Razlika između inačica

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodano 6 bajtova ,  prije 5 godina
m
uklonjena promjena suradnika 86.58.14.199 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Archaeodontosaurus
m (uklonjena promjena suradnika 86.58.14.199 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Archaeodontosaurus)
Tartini je rođen u [[Piran]]u, gradu na [[Istra|istarskom]] poluotoku, u [[Mletačka Republika|Mletačkoj Republici]] (danas u [[Slovenija|Sloveniji]]).
 
Čini se da su TratinijeviTartinijevi roditelji htjeli da im sin postane [[franjevci|franjevački]] redovnik, pa je na taj način stekao osnovnu glazbenu naobrazbu. Studirao je pravo na [[Sveučilište u Padovi|Sveučilištu u Padovi]] gdje je postao vrlo dobar u [[mačevanje|mačevanju]]. Nakon očeve smrti [[1710]]. oženio se Elisabettom Premazone, ženom koju njegov otac nije odobravao zbog njezinog nižeg društvenog položaja i dobne razlike. Na nesreću Elisabetta je bila miljenica moćnog [[kardinal Giorgio Cornaro|kardinala Giorgia Cornara]] koji je odmah optužio Tartinija za otmicu. Tartini je pobjegao u [[Padova|Padovu]] kako bi otišao u samostan sv. Franje u [[Asiz]]u gdje je mogao uteći sudskom progonu. Dok je bio ondje započeo je svirati violinu.
 
Postoji legenda da je [[1716]]. godine Giuseppe Tartini čuo sviranje [[Francesco Maria Veracini|Francesca Marije Veracinija]], koje ga je oduševilo jednako koliko se razočarao svojom vlastitom vještinom, pa je pobjegao u [[Ancona|Anconu]] gdje se zaključao u sobu na vježbanje sviranja.
Danas je najpoznatije Tartinijevo djelo "[[sonata Đavolji triler]]", sonata za solo violinu koja iziskuje brojne tehnički zahtjevne [[tril (glazba)|trileve]] s [[dvostruka stanka|dvostrukim stankama]], pa je teška čak i za moderne standarde (jedan mit govori o tome kako je Tartini imao [[polidaktilija|šest prstiju]] na lijevoj ruci, pa je lakše mogao svirati ove trileve). Prema legendi Tartinija je za pisanje sonate inspirirao san u kojem je vidio [[đavao|đavla]] koji je svirao violinu uz podnožje njegova kreveta.
 
Gotovo sva Tartinijeva djela čine [[violinski koncert|violinski koncerti]] i [[violinska sonata|sonate]]. Tartinijeve skladbe uključuju sakralna djela poput [[Miserere]] skladanog između [[1739]]. i [[1741]]. na zahtjev [[papa|pape]] [[Klement XII.|Klementa XII.]] <ref>Biografija na istrianet.org, navedeno pod External links</ref> i [[Stabat Mater]] skladanog [[1769]].<ref>Biografija na All Music Guide, navedeno pod External links</ref> Tartinijeva glazba problematična je za učenjake i uređivače jer Tartini nikad nije datirao svoje rukopise, a mnoga već objavljena djela ili djela dovršena godinama prije često je prepravljao. Stoga se teško može odrediti kad je djelo nastalo, kada je prepravljeno i koliko su opsežne bile prepravke. JEBACIZnanstvenici [[Minos Dounias]] i [[Paul Brainard]] pokušali su podijeliti Tartinijeva djela u razdoblja u potpunosti prema stilističkim karakteristikama glazbe.
 
Osim skladateljskog rada Tartini je bio i glazbeni teoretičar vrlo praktičnih sklonosti. Smatra se zaslužnim za otkriće [[kombinacijski ton|sumarnih i diferencijalnih tonova]], akustičkog fenomena posebno korisnog u gudačkim instrumentima (intonacija dvostrukih stanki može se procijeniti pažljivim slušanjem diferencijalnog tona, tzv. "[[terzo suono]]"). Svoja je otkrića objavio u raspravi ''Trattato di musica secondo la vera scienza dell'armonia'' ([[Padova]], [[1754]]).

Navigacijski izbornik