Janez Vajkard Valvasor: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Usklađeno prema imenu članka. Pogledati {{NSK-zapis|id=737378}}.
Redak 1: Redak 1:
{{Infookvir životopis
{{Infookvir životopis
| ime = Johann Weichard Valvasor
| ime = Janez Vajkard Valvasor
| slika = Johann Weichard Valvasor.jpg
| slika = Janez Vajkard Valvasor.jpg
| veličina =
| veličina =
| opis slike = [[Barun]] Johann Weichard Valvasor
| opis slike = [[barun]] Janez Vajkard Valvasor
| pseudonim =
| pseudonim =
| rođenje = [[Ljubljana]], [[28. svibnja]] [[1641.]]
| rođenje = [[Ljubljana]], [[28. svibnja]] [[1641.]]
| smrt = [[Krško]], [[19. rujna]] [[1693.]]
| smrt = [[Krško]], [[19. rujna]] [[1693.]]
| nacionalnost = [[Slovenci|Slovenac]], [[Austrijanci|Austrijanac]]
| nacionalnost = [[Slovenci|Slovenac]]
| poznat_po = [[Polihistor|polihistor]], [[nakladnik]], [[kolekcionar]]
| poznat_po = [[Polihistor|polihistor]], [[nakladnik]], [[kolekcionar]]
| zanimanje =
| zanimanje =
}}
}}
'''Johann Weichard Valvasor''' ([[slovenski jezik|slov.]] ''Janez Vajkard Valvasor'', ([[Ljubljana]], mjeseca [[svibanj|svibnja]] [[1641.]]; kršten [[28. svibnja]] – [[Krško]], vjerojatno mjeseca [[listopad]]a, danima prije [[16. studenoga]] [[1693.]]),<ref>Boris Golec, »Nova spoznanja o življenju in pozabljenem potomstvu Janeza Vajkarda Valvasorja«. U publikaciji: ''Historični seminar 6'' / ur. Katarina Keber i Katarina Šter, Založba ZRC, ZRC SAZU, Ljubljana, 2008., str. 77. – 117., ISBN 978-961-254-059-3 {{COBISS.SI|id=237840640}}, ISBN 978-961-254-060-9 {{COBISS.SI|id=237890816}}</ref> [[kranjska|kranjski]] [[plemstvo|plemić]], [[Slovenija|slovenski]] [[geograf]], [[polihistor]],<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija|Proleksis enciklopedija : prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija]] (Javno dostupna na mrežnim stranicama Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže. URL: http://proleksis.lzmk.hr/49902/). Pristupljeno: 4. rujna 2014.</ref> [[povjesničar]], [[topograf]], [[etnograf]], [[kartograf]], [[crtež|crtač]] i član [[Kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti|Londonskoga kraljevskoga društva za unaprjeđenje prirodnih znanosti]].
'''Janez Vajkard Valvasor''' ([[slovenski jezik|slov.]] ''Janez Vajkard Valvasor'', [[njemački jezik|njem.]] ''Johann Weichard Valvasor''; [[Ljubljana]], mjeseca [[svibanj|svibnja]] [[1641.]]; kršten [[28. svibnja]] – [[Krško]], vjerojatno mjeseca [[listopad]]a, danima prije [[16. studenoga]] [[1693.]]),<ref>Boris Golec, »Nova spoznanja o življenju in pozabljenem potomstvu Janeza Vajkarda Valvasorja«. U publikaciji: ''Historični seminar 6'' / ur. Katarina Keber i Katarina Šter, Založba ZRC, ZRC SAZU, Ljubljana, 2008., str. 77. – 117., ISBN 978-961-254-059-3 {{COBISS.SI|id=237840640}}, ISBN 978-961-254-060-9 {{COBISS.SI|id=237890816}}</ref> [[kranjska|kranjski]] [[plemstvo|plemić]], [[Slovenija|slovenski]] [[geograf]], [[polihistor]],<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija|Proleksis enciklopedija : prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija]] (Javno dostupna na mrežnim stranicama Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže. URL: http://proleksis.lzmk.hr/49902/). Pristupljeno: 4. rujna 2014.</ref> [[povjesničar]], [[topograf]], [[etnograf]], [[kartograf]], [[crtež|crtač]] i član [[Kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti|Londonskoga kraljevskoga društva za unaprjeđenje prirodnih znanosti]].


==Životopis==
==Životopis==
===Mladost, obrazovanje i obitelj===
===Mladost, obrazovanje i obitelj===
[[Datoteka:Ljubljana - Stari trg - Valvasorjeva hiša.jpg|mini|Valvasorova rodna kuća u Ljubljani]]
[[Datoteka:Ljubljana - Stari trg - Valvasorjeva hiša.jpg|mini|Valvasorova rodna kuća u Ljubljani]]
Johann Weichard Valvasor se rodio na Starom trgu u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Roditelji su mu bili Ana Marija rođ. barunica Rauber i zemaljski odbornik Bartolomej Valvasor, potomak stare plemićke obitelji iz [[Bergamo|Bergama]] u [[Italija|Italiji]]. Valvasorov otac bio je vlasnik [[gospodstvo|gospodstava]] [[Gamberk-Grad|Gamberka]] i [[Medijski Grad|Medije]] u [[Izlake|Izlakama]] kod [[Zagorje ob Savi|Zagorja ob Savi]], gdje je mladi Valvasor proživio svoje djetinjstvo, skupa sa šesnaestero braće i sestara. Ivan Vajkard je bio dvanaesto dijete po redu.
Janez se Vajkard Valvasor rodio na Starom trgu u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Roditelji su mu bili Ana Marija rođ. barunica Ravbar (Anna Maria Raubar odnosno Rauber) i zemaljski odbornik Jernej (Bartolomej) Valvasor, potomak stare plemićke obitelji iz [[Bergamo|Bergama]] u [[Italija|Italiji]]. Valvasorov otac bio je vlasnik [[gospodstvo|gospodstava]] [[Gamberk-Grad|Gamberka]] i [[Medijski Grad|Medije]] u [[Izlake|Izlakama]] kod [[Zagorje ob Savi|Zagorja ob Savi]], gdje je mladi Valvasor proživio svoje djetinjstvo, skupa sa šesnaestero braće i sestara. Ivan Vajkard je bio dvanaesto dijete po redu.


[[Gimanzija|Gimnaziju]] je završio kod [[isusovci|isusovaca]] u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Prema tadašnjem plemićkom običaju dopunjavao je svoje znanje i skupljao iskustva na putovanjima po inozemstvu ([[Njemačka]], [[Sjeverna Afrika]], [[Francuska]], [[Švicarska]]) te u [[vojska|vojnim]] službama, pa je [[1663.]] i [[1664.]] sudjelovao u ratovima protiv [[Osmansko Carstvo|Turaka]].
[[Gimanzija|Gimnaziju]] je završio kod [[isusovci|isusovaca]] u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Prema tadašnjem plemićkom običaju dopunjavao je svoje znanje i skupljao iskustva na putovanjima po inozemstvu ([[Njemačka]], [[Sjeverna Afrika]], [[Francuska]], [[Švicarska]]) te u [[vojska|vojnim]] službama, pa je [[1663.]] i [[1664.]] sudjelovao u ratovima protiv [[Osmansko Carstvo|Turaka]].
Redak 22: Redak 22:
Kad se [[1672]]. vratio u domovinu, kupio je [[utvrda|utvrde]] Bogenšperk (Wagensburg), Črni potok i već porušeni grad Lichtenberg, kao i kuću u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Iste se godine ([[10. srpnja]] [[1672.]]) i prvi put oženio s Anom Rosinom pl. Graffenweger, a po njezinoj smrti i s Anom Maksimilom barunicom Zetschker ([[20. srpnja]] [[1687.]]).
Kad se [[1672]]. vratio u domovinu, kupio je [[utvrda|utvrde]] Bogenšperk (Wagensburg), Črni potok i već porušeni grad Lichtenberg, kao i kuću u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Iste se godine ([[10. srpnja]] [[1672.]]) i prvi put oženio s Anom Rosinom pl. Graffenweger, a po njezinoj smrti i s Anom Maksimilom barunicom Zetschker ([[20. srpnja]] [[1687.]]).


Imao je ukupno trinaestero djece, od kojih je petero umrlo u djetinjstvu. Umro je u 53. godini starosti u [[Krško]]m. Drži se da je pokopan u obiteljskoj [[grobnica|grobnici]] u Izlakama ili u Krškom.
Imao je ukupno trinaestero (jedanaestero) djece, od kojih je petero umrlo u djetinjstvu. Umro je u 53. godini starosti u [[Krško]]m. Drži se da je pokopan u obiteljskoj [[grobnica|grobnici]] u Izlakama ili u Krškom.


===Polihistor===
===Polihistor===
[[Datoteka:Hrvaška-Valvasor.jpg|mini|Zemljovid Hrvatske prema Valvasoru (1689.)]]
[[Datoteka:Hrvaška-Valvasor.jpg|mini|Zemljovid Hrvatske prema Valvasoru (1689.)]]
Premda je pozivom bio [[vojnik]], veći dio svoga života posvetio je [[znanost]]i, kolekcionarstvu i proučavanju vojvodstva [[Kranjska|Kranjske]], središnjeg dijela današnje [[Slovenija|Slovenije]]. Za njim je ostalo opširno znanstveno djelo, pisano na lazinskom i njemačkom jeziku. Bio je jedan od prvih sustavnih kartografa, a prvi se počeo baviti [[bakrotisak|bakrotiskom]] te utemeljio tiskaru. O njegovu [[obrazovanje|obrazovanju]] i [[bogatstvo|bogatstvu]] svjedoči i velika [[knjižnica]], u kojoj je imao sva tada značajna znanstvena djela. Skupljao je [[glazbeni instrumenti|instrumente]], [[numizmatika|stari novac]], te razne zanimljivosti. U svojim je djelima nastojao pisati objektivno, iako ga je snažno obilježila vjera u [[vrag]]a, [[vještica|vještice]] i sl. Troškovi njegovih djelatnosti prelazili su Valvasorove financijske mogućnosti, pa je [[1692]]. rasprodao većinu svoga vlasništva. Njegovu knjižnicu i grafičku zbirku kupio je zagrebački biskup [[Aleksandar Ignacije Mikulić]] i time utemeljio [[Metropolitana|Metropolitansku knjižnicu]].
Premda je pozivom bio [[vojnik]], veći dio svoga života posvetio je [[znanost]]i, kolekcionarstvu i proučavanju vojvodstva [[Kranjska|Kranjske]], središnjeg dijela današnje [[Slovenija|Slovenije]]. Za njim je ostalo opširno znanstveno djelo, pisano na latinskom i njemačkom jeziku. Bio je jedan od prvih sustavnih kartografa, a prvi se počeo baviti [[bakrotisak|bakrotiskom]] te utemeljio tiskaru. O njegovu [[obrazovanje|obrazovanju]] i [[bogatstvo|bogatstvu]] svjedoči i velika [[knjižnica]], u kojoj je imao sva tada značajna znanstvena djela. Skupljao je [[glazbeni instrumenti|instrumente]], [[numizmatika|stari novac]], te razne zanimljivosti. U svojim je djelima nastojao pisati objektivno, iako ga je snažno obilježila vjera u [[vrag]]a, [[vještica|vještice]] i sl. Troškovi njegovih djelatnosti prelazili su Valvasorove financijske mogućnosti, pa je [[1692]]. rasprodao većinu svoga vlasništva. Njegovu knjižnicu i grafičku zbirku kupio je zagrebački biskup [[Aleksandar Ignacije Mikulić]] i time utemeljio [[Metropolitana|Metropolitansku knjižnicu]].


===Proučavanje Cerkniškog jezera===
===Proučavanje Cerkniškog jezera===
Redak 56: Redak 56:
* Branko Reisp, ''Kranjski polihistor Janez Vajkard Valvasor'', Mladinska knjiga, [[Ljubljana]], [[1983.]]
* Branko Reisp, ''Kranjski polihistor Janez Vajkard Valvasor'', Mladinska knjiga, [[Ljubljana]], [[1983.]]
* Mirko Rupel, ''Valvasorjevo berilo'', [[Mladinska knjiga]], [[Ljubljana]], [[1951.]]
* Mirko Rupel, ''Valvasorjevo berilo'', [[Mladinska knjiga]], [[Ljubljana]], [[1951.]]
* Mihela Melem Hajdarović, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=169341 ''Valvasor, Vitezović i Slava Vojvodine Kranjske''], [[Studia lexicographica]], Vol.5 No.2(9), prosinac 2013., [[Hrčak (portal)|Hrčak]], hrcak.srce.hr
* Mihela Melem Hajdarović, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=169341 ''Valvasor, Vitezović i Slava Vojvodine Kranjske''], [[Studia lexicographica]], Vol.5 No.2(9), prosinac 2013., [[Hrčak (portal)|Hrčak]], hrcak.srce.hr
* Bratulić, Josip Valvasor o Istri i Hrvatskoj, Matica hrvatska 2009 (članak)
* [[Josip Bratulić]], »Valvasor o Istri i Hrvatskoj«, ''Hrvatska revija : dvomjesečnik Matice hrvatske'', Obnovljeni tečaj, god. 9. (2009.), 4., Matica hrvatska, Zagreb, 2009., {{ISSN|1330-2493}}, str. 90. – 95. {{NSK-zapis|id=737378}}


==Vanjske poveznice==
==Vanjske poveznice==

Inačica od 6. lipnja 2017. u 17:31

Janez Vajkard Valvasor
Janez Vajkard Valvasor
Rođenje Ljubljana, 28. svibnja 1641.
Smrt Krško, 19. rujna 1693.
Nacionalnost Slovenac
Poznat(a) po polihistor, nakladnik, kolekcionar
Portal o životopisima

Janez Vajkard Valvasor (slov. Janez Vajkard Valvasor, njem. Johann Weichard Valvasor; Ljubljana, mjeseca svibnja 1641.; kršten 28. svibnja – Krško, vjerojatno mjeseca listopada, danima prije 16. studenoga 1693.),[1] kranjski plemić, slovenski geograf, polihistor,[2] povjesničar, topograf, etnograf, kartograf, crtač i član Londonskoga kraljevskoga društva za unaprjeđenje prirodnih znanosti.

Životopis

Mladost, obrazovanje i obitelj

Valvasorova rodna kuća u Ljubljani

Janez se Vajkard Valvasor rodio na Starom trgu u Ljubljani. Roditelji su mu bili Ana Marija rođ. barunica Ravbar (Anna Maria Raubar odnosno Rauber) i zemaljski odbornik Jernej (Bartolomej) Valvasor, potomak stare plemićke obitelji iz Bergama u Italiji. Valvasorov otac bio je vlasnik gospodstava Gamberka i Medije u Izlakama kod Zagorja ob Savi, gdje je mladi Valvasor proživio svoje djetinjstvo, skupa sa šesnaestero braće i sestara. Ivan Vajkard je bio dvanaesto dijete po redu.

Gimnaziju je završio kod isusovaca u Ljubljani. Prema tadašnjem plemićkom običaju dopunjavao je svoje znanje i skupljao iskustva na putovanjima po inozemstvu (Njemačka, Sjeverna Afrika, Francuska, Švicarska) te u vojnim službama, pa je 1663. i 1664. sudjelovao u ratovima protiv Turaka.

Kad se 1672. vratio u domovinu, kupio je utvrde Bogenšperk (Wagensburg), Črni potok i već porušeni grad Lichtenberg, kao i kuću u Ljubljani. Iste se godine (10. srpnja 1672.) i prvi put oženio s Anom Rosinom pl. Graffenweger, a po njezinoj smrti i s Anom Maksimilom barunicom Zetschker (20. srpnja 1687.).

Imao je ukupno trinaestero (jedanaestero) djece, od kojih je petero umrlo u djetinjstvu. Umro je u 53. godini starosti u Krškom. Drži se da je pokopan u obiteljskoj grobnici u Izlakama ili u Krškom.

Polihistor

Zemljovid Hrvatske prema Valvasoru (1689.)

Premda je pozivom bio vojnik, veći dio svoga života posvetio je znanosti, kolekcionarstvu i proučavanju vojvodstva Kranjske, središnjeg dijela današnje Slovenije. Za njim je ostalo opširno znanstveno djelo, pisano na latinskom i njemačkom jeziku. Bio je jedan od prvih sustavnih kartografa, a prvi se počeo baviti bakrotiskom te utemeljio tiskaru. O njegovu obrazovanju i bogatstvu svjedoči i velika knjižnica, u kojoj je imao sva tada značajna znanstvena djela. Skupljao je instrumente, stari novac, te razne zanimljivosti. U svojim je djelima nastojao pisati objektivno, iako ga je snažno obilježila vjera u vraga, vještice i sl. Troškovi njegovih djelatnosti prelazili su Valvasorove financijske mogućnosti, pa je 1692. rasprodao većinu svoga vlasništva. Njegovu knjižnicu i grafičku zbirku kupio je zagrebački biskup Aleksandar Ignacije Mikulić i time utemeljio Metropolitansku knjižnicu.

Proučavanje Cerkniškog jezera

Izučavanje Cerkniškog jezera predstavlja jedan od vrhunaca Valvasorova znanstvenog rada. Cerkniško je jezero zbog svoga presušujućeg djelovanja od davnine bunilo duhove i poticalo razna domišljanja o ustroju toga fenomena. Iz Valvasorova promatranja i izučavanja nastao je i dulji spis u četvrtom poglavlju "Slave vojvodine Kranjske". Proučavanje jezera Valvasoru je donijelo i jedino priznanje u životu: Godine 1687. izabran je za člana Kraljevskoga društva (Royal Society) u Londonu, a njegov je spis objavljen i u dvama stranim znanstvenim zbornicima.

Slava vojvodine Kranjske

Naslovna stranica Slave vojvodine Kranjske
Prikaz Hrvata u Valvasorovu djelu Slava vojvodine Kranjske (1689.)

Slava vojvodine Kranjske (njem. Die Ehre dess Hertzogthums Crain) predstavlja vrhunac njegova djelovanja. Djelo je izašlo u Nürnbergu 1689. godine. Sa suradnicima, Valvasor je sabrao podatke koji su danas neprocjenjiv izvor za prikaz života prostora današnje Slovenije koncem 17. stoljeća. Djelo je vrlo opsežno: sadrži 15 poglavlja i ima 3532 stranice. Opremljeno je brojnim crtežima, što ih je nacrtao sam Valvasor koji je na svako svoje putovanje nosio knjigu za skiciranje i olovku. U 11. knjizi opisao je i tadašnjih 300 najznamenitijih gradova, utvrda i samostana. Premda je knjiga postala prava uspješnica, Valvasoru nije donijela zarade.

Nacrt tunela pod Ljubeljom

Tunel ispod vrha prijevoja Ljubelj, koji je otvoren 1575., jedan je od prvih gorskih tunela u Europi i bio je u uporabi sve do 1728., kad je sasvim otkopan, a u usjeku je proširena cesta.

Valvasor je bio svjestan važnosti te prometne veze Kranjske s drugim sjevernim zemljama, koja je zimi, zbog obilja snijega, bila prekinuta. Upravo je zbog toga vjerojatno izradio nacrt o gradnji tunela. Koliko je bio ispred vremena pokazuje i činjenica da je današnji tunel otvoren tek 1964.

Suradnici

Valvasoru je "Jedan od glavnih suradnika bio Pavao Ritter-Vitezović, još jedan znameniti erudit ovih prostora, koji je novostečena znanja tijekom boravka u Bogenšperku donio sa sobom u Zagreb. On je i jedan od suradnika na Valvasorovim vjerojatno najznačajnijim djelima Topographia ducatus Carnioliae modernae (1679.) i Die Ehre des Hertzogthums Crain Slava vojvodine Kranjske(1689.). ........Oba naslova mogu se naći u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu."[3]

Djela

  • Dominicæ passionis icones, 1679., pretisak 1970.
  • Topographia arcium Labergianarum id est arces, castella et dominia in Carniolia habita possident comites a Lamberg; Bagenspergi (Bogenšperg), 1679., pretisak 1995.
  • Topographia Archiducatus Carinthiæ antiquæ & morenæ completa: Das ist Vollkommene und gründliche Land - Beschreibung des berühmten Erzherzogtums Kärndten; Nürnberg 1688.
  • Opus insignium armorumque...; (1687.-1688.)
  • Die Ehre dess Hertzogthums Crain: das ist, Wahre, gründliche, und recht eigendliche Belegen- und Beschaffenheit dieses Römisch-Keyserlichen herrlichen Erblandes; Laybach (Ljubljana) 1689.

Izvori

Bilješke i literatura
  1. ↑ Boris Golec, »Nova spoznanja o življenju in pozabljenem potomstvu Janeza Vajkarda Valvasorja«. U publikaciji: Historični seminar 6 / ur. Katarina Keber i Katarina Šter, Založba ZRC, ZRC SAZU, Ljubljana, 2008., str. 77. – 117., ISBN 978-961-254-059-3 (COBISS.SI), ISBN 978-961-254-060-9 (COBISS.SI)
  2. ↑ Proleksis enciklopedija : prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija (Javno dostupna na mrežnim stranicama Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže. URL: http://proleksis.lzmk.hr/49902/). Pristupljeno: 4. rujna 2014.
  3. ↑ http://nsk.hr/blog/johann-weichard-valvasor-iconotheca-valvasoriana/

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Janez Vajkard Valvasor
Mrežna mjesta
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Janez_Vajkard_Valvasor&oldid=4907845"