Razlika između inačica stranice »Andrija III. Mlečanin«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m
Protiv carevih težnji je istupio [[papa]] [[Nikola IV.]] (1288.-1292.) ističući da su [[Ugarska]] i [[Hrvatska]] leno [[Sveta Stolica|Svete Stolice]]. Uz njih dvojicu, protiv Andrije III. nastupila je i [[Napuljsko Kraljevstvo|napuljska kraljica]] [[Marija Arpadović|Marija]], sestra kralja Ladislava IV. Kumanca, ističući da je ona jedina zakonita baštinica [[kruna svetog Stjepana|hrvatsko-ugarske krune]], a svoja je prava prenijela na sina Karla Martela. Uz nju je pristao i papa, pa je papinski legat okrunio [[Karlo Martel|Karla Martela]] za kralja.<ref>Šišić, Ferdo, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 205.</ref>
[[Slika:Ondra3 pecet.jpg|180px|lijevo|mini|Pečat kralja Andrije III. Mlečanina]]
Međutim na Andrijinoj strani bila je je cijela Ugarska. Kralj je objavio rat austrijskom vojvodi Albertu i porazio ga, pa je on odustao od svoje kandidature. Veći je problem bila [[Anžuvinci|anžuvinska stranka]] uz koju je pristala čitava Hrvatska, osobito moćni slavonski knezovi Gisingovci. Stoga je Andrija III. prešao rijeku [[Drava|Dravu]] i krenuo u rat da ih prislili na pokornost. Na povratku sa uspješnog pohoda zarobio ga je slavonski ban Ivan Gisingovac i pustio tek nakon što mu je kralj isplatio veliki novčani iznos. Nakon što je oslobođen, kralj je doveo iz Mletaka svoju majku Tomasinu i ujaka Alberta Morosinija uz pomoć velikaške obitelji [[Babonići|Babonića]]. Majci je dodijelio na upravu Hrvatsku i dio zapadne Ugarske uz naslov [[herceg]]inje. Ona je tu dužnost obnašala do 1297. godine, kada je kralj svog ujaka Albertina Morosinija imenovao hercegom.
 
Želeći pridobiti na svoju stranu moćne [[Šubići|knezove Bribirske]], napuljski [[Anžuvinci]] su im poklonili cijelu Hrvatsku od [[Gvozd]]a do [[Neretva|Neretve]] s nasljednim pravom. Na to je [[1293.]] godine odgovorio kralj Andrija III., predavši bribirskima čitavu hrvatsko-dalmatinsku banovinu i nasljednu [[ban]]sku čast, čime su [[knez]]ovi Bribirski postali najmoćniji velikaši u Hrvatskoj, a svi plemići na tom području postali njihovi [[vazal]]i.<ref>Šišić, Ferdo, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 205.-206.</ref>
 
U međuvremenu je [[kuga]], koja je harala [[Italija|Italijom]] usmrtila je Karla Martela te je novi papa [[Bonifacije VIII.]] (1294.-1303.) uzeo u zaštitu Karlovog sina, [[Karlo I. Robert|Karla Roberta]] i proglasio ga hrvatsko-ugarskim kraljem. Uz to je u Ugarskoj na upražnjene [[biskup]]ske stolice imenovao pristaše anžuvinske stranke.
 
Kako kralj Andrija III. nije imao muških potomaka ni sa drugom suprugom [[Agneza Austrijska|Agnezom Austrijskom]], namjeravao je nasljednikom proglasiti svog ujaka Albertina Morosinija. Kada se za to doznalo, izbila je velika pobuna, koja je još i više ojačala pristaše Karla Roberta, pa je mladi Karlo Robert uz pomoć knezova Bribirskih i u pratnji [[Juraj II. Šubić Bribirski|Jurja II. Šubića Bribirskog]], brata [[ban]]a [[Pavao I. Šubić Bribirski|Pavla I. Bribirskog]], stigao u Hrvatsku. Kralj Andrija počeo se pripremati za rat, ali je u toku priprema iznenada umro i s njim je izumrla dinastija Arpadovića, koja je vladala u Hrvatskoj dva stoljeća.

Navigacijski izbornik