Srpskoslavenski jezik: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
uklanjanje izmjene 5130379 suradnika 91.101.230.186 (razgovor) - duplikat od Staroslavenski jezik, nema smisla Oznake: zamijenjeno preko 90 % teksta uklanjanje |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Uklopi_u|Crkvenoslavenski jezik}}'''Srpskoslavenski jezik''' (srpskoslovenski) je naziv za jezik koji je koristio [[Srednji vijek|srednjovjekovni]] [[Srpski jezik|srpski jezik]]. Njegov utemeljivač je bio Rastko Nemanjić, odnosno [[Sveti Sava]], koji je početkom XIII. stoljeća izvršio prve kodifikacije i stvorio pisane norme. Jezik je nastao na osnovici srpske redakcije [[Staroslavenski jezik|staroslavenskoga jezika]]. Jedine izmjene su nastale tokom [[Resavska škola|resavske škole]] (koja je zamijenila prijašnji zetsko-humski pravopis), a jezik je nestankom srpske državnosti i propao, očuvavši se jedino jedno vrijeme nakon propasti u Srba Prečana, u [[Ugarska|Ugarskoj]] i [[Habsburška monarhija|Habsburškoj monarhiji]] ([[Fruška gora]]), ali i u [[Crna Gora|crnogorskim krajevima]]. |
|||
{{Uklopi_u|Crkvenoslavenski jezik}}'''Staroslavenski jezik''' <!-- Please use {{Unicode|}} to make sure old Cyrillic letters are displayed properly. (For example: instead of just Ѣ write {{Unicode|Ѣ}}). --> |
|||
{{izdvojeni članak|ožujak 2007.}} |
|||
{{izdvojeni članak|travanj 2017.}} |
|||
[[Datoteka:Cyril and Methodius.jpg|mini|[[Jan Matějko]]: Sveti [[Ćiril i Metod]]]] |
|||
Srpskoslavenski jezik je napravio manji zaokret, pisan uvijek [[Ćirilica|ćirilicom]], koja se tako i uspostavila kao srpsko narodno pismo, a ne i [[Glagoljica|glagoljicom]], drugim slavenskim pismom. |
|||
'''Staroslavenski jezik ''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=chu chu]; zvan i '''starocrkvenoslavenski''', '''crkvenoslavenski''', '''staromakedonski''' i '''starobugarski'''; česta kratica na [[engleski jezik|engleskom]] ''OCS'' = ''Old Church Slavic'') prvi je književni [[slavenski jezici|slavenski jezik]], kreiran na osnovi [[Makedonija (regija)|makedonskog]] govora iz okolice [[Solun]]a u [[9. stoljeće|9. stoljeću]]<ref>{{eng oznaka}} |
|||
[http://i149.photobucket.com/albums/s43/truemacedonian/Miscellanius%20Mak%20Stuff/ieculture301.png Encyclopedia od Indo-European Culture, J.P. Mallory and D.Q. Adams, str. 301.]</ref>. Stvorili su ga [[misionar]]i, [[Sveti Ćiril i Metod]], i iskoristili za prijevod [[Biblija|Biblije]] i ostalih tekstova s [[Grčki jezik|grčkog]] te za neke vlastite radove. [Pismo]: [[glagoljica]]<ref>{{eng oznaka}} [http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=chu Ethnologue (16th)], pristupljeno 25. travnja 2017.</ref> |
|||
== Stvaranje == |
|||
[[Datoteka:Kodex.Zograf.JPG|mini|[[Zografsko evanđelje]], primjer [[glagoljica|glagoljice]]]] |
|||
Još od [[Traktat Crnorisca Hrabra|Traktata Crnorisca Hrabra]] (''O pismenima'') Slaveni nisu imali pisma te Hrabar govori o tri faze - nepoznavanju pisma, korištenju tuđeg pisma "bez ustrojenja" i korištenje svojeg pisma koje su stvorili Ćiril i Metod: |
|||
<blockquote>''Pr{{Unicode|ĕ}}žde ubo slov{{Unicode|ĕ}}ne ne im{{Unicode|ĕ}}h{{Unicode|ǫ}} knig{{Unicode|ъ}}, n{{Unicode|ǫ}} čr{{Unicode|ъ}}tami i r{{Unicode|ĕ}}zami č{{Unicode|ь}}t{{Unicode|ĕ}}h{{Unicode|ǫ}} i gataah{{Unicode|ǫ}}, pogani s{{Unicode|ǫ}}{{Unicode|ĉ}}e. Kr{{Unicode|ъ}}stivše že s{{Unicode|ę}}, rimskami i gr{{Unicode|ъ}}č{{Unicode|ь}}skymi pismeny n{{Unicode|ǫ}}ždaah{{Unicode|ǫ}} s{{Unicode|ę}} (pisati) slov{{Unicode|ĕ}}nsku r{{Unicode|ĕ}}č{{Unicode|ь}} bez ustroenia.''</blockquote> |
|||
<blockquote>''A{{Unicode|ĉ}}e li v{{Unicode|ъ}}prosiši slov{{Unicode|ĕ}}nsky{{Unicode|ę}} bukar{{Unicode|ę}} glagol{{Unicode|ę}} kto vy pismena stvoril{{Unicode|ъ}} est{{Unicode|ь}} ili knigy pr{{Unicode|ĕ}}ložil{{Unicode|ъ}}, to v{{Unicode|ь}}si v{{Unicode|ĕ}}d{{Unicode|ę}}t{{Unicode|ь}}. I otv{{Unicode|ĕ}}{{Unicode|ĉ}}avše rek{{Unicode|ǫ}}t{{Unicode|ь}}. Sv{{Unicode|ę}}tyi kostantin{{Unicode|ъ}} filosof{{Unicode|ъ}}, naricaemyi kir{{Unicode|ъ}}l{{Unicode|ъ}}. t{{Unicode|ъ}} nam{{Unicode|ь}} pismena stvori i knigy pr{{Unicode|ĕ}}loži. i methodie brat{{Unicode|ъ}} ego.''</blockquote> |
|||
<blockquote>(Prije Slaveni ne imađahu knjiga, nego crtama i zarezima crtahu i gatahu bivajući pogani. Pokrstivši se nastojahu grčkim i latinskim pismenima kojekako pisati svoju riječ bez ustroja. (...) A ako zapitaš slavenske književnike govoreći tko vam je slova sastavio ili knjige preveo, to svi znaju i odgovorivši reći će: sveti Konstantin Filozof, zvani Ćiril, taj nam i slova sastavi i knjige prevede, i Metod, brat njegov.)</blockquote> |
|||
[[Datoteka:KyrilMethod.jpg|mini|160px|lijevo|Sveti [[Ćiril i Metod]], [[srednji vijek|srednjovjekovna]] [[freska]], prikazuje Ćirila s [[ćirilica|ćirilicom]] jer je dugo smatrano da ju je on stvorio. Danas se smatra da je stvorio [[glagoljica|glagoljicu]], a nazivi za ćirilicu i glagoljicu izmjenjivali su se stoljećima]] |
|||
Staroslavenska pisma bila su [[glagoljica]] i [[ćirilica]]. Prema mišljenju današnjih stručnjaka, glagoljica je starije pismo te ju je stvorio Konstantin Ćiril, a poslije je, prema [[Georgiev]]u, nastala ćirilica zbog povijesnog procesa u kojem su sudjelovali mnogi, a sve je počelo od nesustavnog bilježenja slavenskih riječi grčkim i latinskim slovima ([[grčki alfabet]] i [[latinica]]). |
|||
[[Moravska|Moravski]] knez [[Rastislav]] poslao je poruku caru [[Mihajlo III.|Mihajlu]] da mu pošalje ljude koji bi naučavali njegov narod, širili pismo i pokrštavali na njihovu jeziku. Car je Konstantinu i Metodu rekao da su oni [[Solun]]jani, a da svi Solunjani dobro govore slavenskim jezikom. Naime, mnogo će im biti lakše naučavati jezikom poznatim narodu. Nakon brojnih prijašnjih misija, Konstantin pristaje, stvara pismo - [[glagoljica|glagoljicu]] - jer Slaveni ne imahu pisma i odlazi u Moravsku [[863.]] godine s bratom Metodom. |
|||
Ondje ostaju tri godine, a potom odlaze i u [[Panonija|Panoniju]]. Dok su ondje djelovali, preveli su s [[grčki jezik|grčkoga jezika]] velik broj liturgijskih djela, a za Metoda se kaže da je nakon Konstantinove smrti preveo za osam mjeseci sve [[Biblija|biblijske]] knjige, osim Knjige Makabejaca. Stvorili su također i prvi zakonski kodeks, ''Zakon sudnyj ljudem'' te prijevod ''Nomkanona''. |
|||
Konstantin se bunio protiv tzv. trojezične hereze, da su jedina tri dostojna jezika za slavljenje liturgije [[latinski]], [[grčki]] i [[hebrejski]]. U raspravi s akvilejskim svećicima rekao je poznate riječi: |
|||
<blockquote>''Ne pada li kiša od Boga na sve jednako? Ili, ne sja li Sunce, također, na sve? Ne udišemo li svi isti zrak? A kako se vi ne stidite samo tri jezika priznavati, a hoćete da svi drugi narodi i plemena budu slijepi i gluhi''</blockquote> |
|||
Vrijednost Ćirila i Metoda bila je neprocjenjiva - Slaveni su dobili tri stvari - pismo, [[Staroslavenska gramatika|jezik]] i Riječ ([[Biblija|Bibliju]]). |
|||
== Nazivlje == |
|||
U starim se spisima taj jezik nazivao jednostavno - slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sk{{Unicode|ъ}}. U 5. glavi Žitja ''Metodova'' [[bizant]]ski car [[Mihajlo III.]] govori Ćirilu i Metodu da su oni [[Solun]]jani, a da Solunjani ''v{{Unicode|ь}}si čisto slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sky bes{{Unicode|ĕ}}duj{{Unicode|ǫ}}t{{Unicode|ъ}}. U 15. glavi piše da je Metod preveo knjige ''ot{{Unicode|ъ}} gr{{Unicode|ь}}č{{Unicode|ь}}ska j{{Unicode|ę}}zyka v{{Unicode|ъ}} slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sk{{Unicode|ъ}}'', a u 17. da Metodovi učenici poslije njegove smrti ''latin{{Unicode|ь}}sky i gr{{Unicode|ь}}č{{Unicode|ь}}sky i slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sky s{{Unicode|ъ}}tr{{Unicode|ĕ}}biš{{Unicode|ę}}'', a isti naziv koristi i bizantski pisac [[Jovan Egzarh]]. Pridjev ''slavenski'' koristio se za imenovanje književnog jezika Slavena i slavenskih idioma. |
|||
Staroslavenski se razvio na osnovi jednog [[Makedonija (regija)|makedonskog]] govora, stoga se često nazivao i '''staromakedonski''' te '''starobugarski'''. Naziv ''starobugarski'' koristili su [[Bugarska|bugarski]] slavisti govoreći o bugarsko-makedonskim temeljima, a također su uspoređivali s [[latinski]]m i [[grčki]]m rekavši da su i oni bili književni jezici velikog prostora, ali su opet nazivani narodnim imenima. No, treba uzeti u obzir činjenicu da je tim jezicima nadogradnja bila latinska i grčka, a u staroslavenskom je ona dignuta iznad nacionalne razine te je općeslavenska. Također, danas ne postoji latinski narod, ali postoje slavenski. |
|||
Osim dvaju spomenutih naziva zbog narodne osnove, koristila su se još dva zbog uporabe - '''starocrkvenoslavenski''' i '''crkvenoslavenski'''. Naime, staroslavenski jezik bio je književni jezik liturgijskih spisa. On nije bio govorni jezik starih Slavena, bio je usko vezan uz sakralnu književnost, nastalu prevođenjem grčkih izvornika (što se očitovalo u brojnim leksičkim, morfološkim i sintaktičkim grecizmima). No, staroslavenski jezik koristio se i za profane svrhe (pravni spisi i književnost općenito) čim su mu prilike to dopustile. |
|||
Neki razlikuju navedena dva termina pa starocrkvenoslavenskim nazivaju prvi zabilježeni period staroslavenskog jezika, doba kanonskih spisa [[10. stoljeće|10.]] i [[11. stoljeće|11.]] stoljeća, a crkvenoslavenskim jezik od [[12. stoljeće|12. stoljeća]] nadalje, kad se počinju javljati prve redakcije i recenzije, ovisno o jezičnim idiomima. [[Nikolaj Trubeckoj]] uveo je termin ''prastarocrkvenoslavenski'', stoga neki predlažu sljedeću podjelu: |
|||
# prastarocrkvenoslavenski ([[862.]] - [[885.]]) |
|||
# starocrkvenoslavenski ([[10. stoljeće|10.]] i [[11. stoljeće]], jezik kanonskih tekstova) |
|||
# crkvenoslavenski (od [[12. stoljeće|12. stoljeća]] nadalje, prve redakcije) |
|||
# novocrkvenoslavenski (u određenim sredinama, osnova je lokalni idiom; u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je to oko [[16. stoljeće|16. stoljeća]]) |
|||
Kao što je i u naslovu uvedeno, najčešći je naziv za ovaj jezik '''staroslavenski jezik'''. On ne ukazuje na narodnu osnovicu ni na uporabu te je stoga, s neutralnog gledišta odgovarajući i čest u uporabi. No, neki mu te nedostatke i zamjeraju, stoga je uveden najtočniji i precizan termin - '''općeslavenski književni jezik''' ([[Eduard Hercigonja]]). On ukazuje na to da je bio književni jezik svih slavenskih naroda, bar na jednom dijelu njihova teritorija i u jednom dijelu vremena. Također govori da mu je nadogradnja općeslavenska, a ne lokalna. |
|||
Staroslavenski jezik ne smije se miješati s [[praslavenski jezik|praslavenskim jezikom]], matice iz koje su se razvili svi slavenski jezici. Za razliku od staroslavenskog, praslavenski je bio govorni jezik, ali mu je nedostajao bogat leksik, razvedena sintaksa i iznijansirana stilistika da bi mogao poslužiti za književni jezik liturgijskih spisa. Kronološki se staroslavenski poklapa s posljednjom fazom praslavenskog jezika. |
|||
[[Datoteka:Franz von Miklosich (Dauthage, 1853).jpg|mini|[[Franc Miklošič]], zastupnik panonske teorije]] |
|||
== Podrijetlo == |
|||
Staroslavenski jezik razvio se na osnovi jednog [[Makedonija (regija)|makedonskog]] govora u okolici [[Solun]]a. No, bila je poznata i takozvana [[panonska teorija]] koju su posebno zastupali [[Franc Miklošič]] i [[Jernej Kopitar]]. Oni su tvrdili da se [[njemački|njemačka]], [[latinski|latinska]] i [[mađarski|mađarska]] obilježja staroslavenskog mogu objasniti samo činjenicom da je osnova staroslavenskome bio panonski govor. Ta je teorija nazvana panonskom. No, susreli su se i s problemima – kako objasniti tipične makedonske odraze ''št'' i ''žd'' (od [[praslavenski jezik|praslavenskih]] ''*t’'' i ''*d’''). To su riješili tako da su pronašli [[mađarski|mađarske]] [[posuđenice]] koje sadrže te glasove, a oni su ih mogli dobiti jedino posuđivanjem od panonskih Slavena. |
|||
Ali, to je opovrgnuo [[Vatroslav Jagić]] objasnivši da su [[Mađarska|Mađari]] primili te [[posuđenice]] u doba seobe, kad su se [[Bugari]] i [[Makedonci]] selili prema svojim današnjim domovinama. Tu je [[makedonska teorija|makedonsku teoriju]] učvrstio i njegov učenik [[Vatroslav Oblak]] organiziravši [[dijalektologija|dijalektološku]] ekspediciju u okolici [[Solun]]a. [[1896.]] svojim je ''Makedonskim studijama'' dokazao povezanost makedonskog govora sa staroslavenskim jezikom. Tako je nastala danas priznata makedonska teorija. |
|||
== Kanon staroslavenskih spisa == |
|||
[[Datoteka:ZographensisColour.jpg|mini|[[Zografsko evanđelje]]]] |
|||
[[Grčki jezik|Grčka]] riječ ''κανών'' označavala je propis, pravilo, određen broj, a potonje je i značenje staroslavenskog kanona. To je malen broj sačuvanih spomenika iz [[10. stoljeće|10.]] i [[11. stoljeće|11.]] stoljeća, prvi sačuvani spomenici nakon djelovanja svetih Ćirila i Metoda, budući da njihova djela nisu sačuvana. |
|||
Spomenici pisani [[glagoljica|glagoljicom]]: |
|||
* [[Kijevski listići]] |
|||
* [[Zografsko evanđelje]] |
|||
* [[Marijinsko evanđelje]] |
|||
* [[Assemanijevo evanđelje]] |
|||
* [[Sinajski psaltir]] |
|||
* [[Sinajski molitvenik]] |
|||
* [[Kločev glagoljaš]] |
|||
* [[Bojanski palimpsest]] |
|||
* [[Makedonski listići]] |
|||
Spomenici pisani [[ćirilica|ćirilicom]]: |
|||
* [[Savina knjiga]] |
|||
* [[Suprasaljski zbornik]] |
|||
* [[Eninski apostol]] |
|||
== Staroslavenske redakcije == |
|||
'''Redakcija''' je spontatno i nehotično mijenjanje staroslavenskog jezika, zbog utjecaja piščeva jezika i njegova lokalnog idioma, a '''recenzija''' je namjerno mijenjanje zbog jezika nekog kraja te se staroslavenski prilagođava području. Razlika katkad i nije najjasnija, ali općenito govorimo o redakcijama staroslavenskog jezika koje su se razvile na većim područjima. |
|||
Staroslavenski je odigrao važnu ulogu u povijesti slavenskih jezika i razvio se u [[crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenski]], koji se još koristi kao [[liturgijski jezik]] u nekim [[pravoslavlje|pravoslavnim]] i [[grkokatolici|grkokatoličkim]] crkvama. U nekim hrvatskim katoličkim biskupijama na otocima i na obali razvio se u hrvatsku redakciju koja je korištena u [[glagoljica|glagoljaškoj]] liturgiji zapadnog, rimskog obreda, sve do [[Drugi vatikanski sabor|Drugog vatikanskog sabora]], a u nekim svojim oblicima i sve do danas. |
|||
=== Hrvatska redakcija === |
|||
[[Datoteka:Hval.jpg|mini|[[Hvalov zbornik]]]] |
|||
Hrvatski tip staroslavenskog jezika ima sljedeća obilježja: |
|||
# stražnji i prednji nazali - ''{{Unicode|ǫ}}'' i ''{{Unicode|ę}}'' - mijenjaju se u ''u'' i ''e'' (''r{{Unicode|ǫ}}ka'' > ''ruka'', ''p{{Unicode|ę}}t'' > ''pet'') |
|||
# [[jeri]] ''y'' mijenja se u ''i'' (''byti'' > ''biti'') |
|||
# grafem [[šta]] - ''{{Unicode|ĉ}}'' / mijenja se u ''ć'', ''šć'' ili rjeđe u ''št'' |
|||
# odrazi praslavenskih ''*stj'' i ''*skj'', za razliku od stsl. ''št'', obično daju ''šć'' |
|||
# zbog depalatalizacije, poluglasi ([[jor]] i [[jer]]) se vokaliziraju, u jakom položaju daju ''a'' (u [[kajkavsko narječje|kajkavskim]] govorima zatvoreno ''e''), ali se prije toga izjednačuju (to vidimo u primjeru da su i [[jer]] (''{{Unicode|ь}}'') i [[jor]] (''{{Unicode|ъ}}'') dali isti odraz - ''s{{Unicode|ъ}}n{{Unicode|ъ}}'' > ''san{{Unicode|ь}}'', ''san`'', ''d{{Unicode|ь}}n{{Unicode|ь}}'' > ''dan'', ''dan`''). Poslije su se jerovi označivali štapićima i apostrofima te postupno nestali. |
|||
Neki spomenici staroslavenskoga jezika dokazane hrvatske redakcije: [[Humačka ploča]] kod Ljubuškog, [[Grškovićev odlomak apostola]], [[Splitski misal]], [[Divoševo evanđelje]], [[Batalovo evanđelje]], [[Hvalov zbornik]], [[Mletački zbornik|Mletački zbornik,]] [[Miroslavljevo evanđelje]]. |
|||
=== Bosansko-hercegovačka redakcija === |
|||
Neki se tekstovi mogu označiti kao [[srpski]], neki kao [[hrvatski]], a neki bi možda mogli pripadati bosanskoj, ali znanstveno posebna bosansko-hercegovačka redakcija nije dokazana. |
|||
=== Srpska redakcija === |
|||
{{Glavni|Slavenosrpski jezik}} |
|||
[[Datoteka:Miroslavs Gospel.jpg|mini|[[Miroslavljevo evanđelje]]]] |
|||
# stražnji i prednji nazali - ''{{Unicode|ǫ}}'' i ''{{Unicode|ę}}'' - mijenjaju se u ''u'' i ''e'' |
|||
# [[jeri]] ''y'' daje ''i'' |
|||
# grafem [[šta]] - ''{{Unicode|ĉ}}'' / mijenja se u ''ć'' ili rjeđe u ''št'' |
|||
# različit razvoj poluglasa; [[jor]] nestaje, a [[jer]] prevladava (''{{Unicode|ъ}}'' > ''{{Unicode|ь}}'') |
|||
# odrazi praslavenskih ''*stj'' i ''*skj'', kao i u stsl. daju ''št'' |
|||
# ''j{{Unicode|ǫ}}'' daje ''ju'', ali se ''{{Unicode|ę}}'' i ''j{{Unicode|ę}}'' katkad mijenjaju s ''e'' |
|||
# palatalno ''r'' i meko ''s'' postaju tvrdima |
|||
Spomenici: [[Vukanovo evanđelje]], [[Hilandarska povelja]], [[Karejski tipik]], [[Studenički tipik]], [[Temnićki natpis]], [[Matičin apostol]]. |
|||
=== Češko-moravska redakcija === |
|||
# umjesto staroslavenskih ''št'' i ''žd'' nalazimo odraze palataliziranog ''t'' i ''d'' > ''c'' i ''z'' (''pomošt{{Unicode|ь}}'' > ''pomoc{{Unicode|ъ}}'', ''vižd{{Unicode|ь}}'' > ''viz{{Unicode|ь}}'') |
|||
# odrazi praslavenskih ''*stj'' i ''*skj'', za razliku od stsl. ''št'', daju ''šč'' |
|||
# u [[instrumental]]u jednine o-deklinacije, glavne, srednjeg roda umjesto nastavka ''-om{{Unicode|ь}}'' dolazi ''-{{Unicode|ъ}}m{{Unicode|ь}}'' |
|||
# [[genitiv]] zamjenice ''az{{Unicode|ъ}}'' (ja) umjesto staroroslavenskog ''mene'' nalazimo ''mne'' (ispadanjem starog jora od ''m{{Unicode|ъ}}ne'') |
|||
Spomenici: [[Kijevski listići]], [[Praški listići]], [[Reimsko evanđelje]]. |
|||
=== Panonsko-slovenska redakcija === |
|||
# katkad se stražji nazal ''{{Unicode|ǫ}}'' mijenja u ''o'' (''m{{Unicode|ǫ}}čenik'' > ''močenik'') |
|||
# suglasnička skupina ''-dl-'' čuva se u drugom participu preterita, ekvivalenti današnjeg [[glagolski pridjev radni|glagolskog pridjeva radnog]] (''modlila'') |
|||
Spomenici: [[Brižinski spomenici]] (pisani [[latinica|latinicom]]) |
|||
=== Ruska redakcija === |
|||
[[Datoteka:Ostromirovo.jpg|mini|250px|[[Ostromirovo evanđelje]]]] |
|||
# stražnji i prednji nazali - ''{{Unicode|ǫ}}'' i ''{{Unicode|ę}}'' - mijenjaju se u ''u'' i ''ja'' |
|||
# prema staroslavenskim ''r{{Unicode|ь}}'', ''l{{Unicode|ь}}'', ''r{{Unicode|ъ}}'', ''l{{Unicode|ъ}}'' između suglasnika dolaze ''{{Unicode|ь}}r'', ''{{Unicode|ъ}}r'', ''{{Unicode|ь}}l'', ''{{Unicode|ъ}}l'' |
|||
# ''ra-'' i ''la-'' izvedeni od praslavenskog ''or'' i ''ol'' zamjenjuju se s ''ro-'' i ''lo-'' ''(rabota'', ''lok{{Unicode|ъ}}t{{Unicode|ь}}'') |
|||
# staroslavensko ''žd'' daje ''ž'', a ''št'' daje ''č'' (''viž{{Unicode|ь}}'', ''peč{{Unicode|ь}}'') |
|||
# skupine nastale [[metateza|metatezom]] likvida, ''ra'', ''la'', ''r{{Unicode|ĕ}}'', zamjenjuju se skupinama ''oro'', ''olo'', ''ere'' (''grad{{Unicode|ъ}}'' > ''gorod{{Unicode|ъ}}'', ''zlat{{Unicode|ъ}}'' > ''zolot{{Unicode|ъ}}'', ''umr{{Unicode|ĕ}}ti'' > ''umereti'') |
|||
# u [[genitiv]]u jednine te [[nominativ]]u i [[akuzativ]]u množine ja-deklinacije te u akuzativu množine jo-deklinacije ''{{Unicode|ę}}'' prelazi u ''{{Unicode|ĕ}}'' (''zeml{{Unicode|ĕ}}'') |
|||
# u [[dativ]]u i [[lokativ]]u [[lične zamjenice|ličnih zamjenica]] umjesto ''e'' nalazi se ''{{Unicode|ĕ}}'' (''teb{{Unicode|ĕ}}'') |
|||
Spomenici: [[Ostromirovo evanđelje]], [[Arhangelsko evanđelje]], [[Čudovski psaltir]], [[Svjatoslavov zbornik]]. |
|||
=== Bugarska redakcija === |
|||
# prednji nazal ''{{Unicode|ę}}'' iza ''č'', ''ž'' i ''š'' te ''j'' prelazi u stražnji ''{{Unicode|ǫ}}'', a ''{{Unicode|ǫ}}'' iza palataliziranih ''r'', ''l'' i ''n'' (''r''', ''lj'', ''nj'') prelazi u ''{{Unicode|ę}}'' |
|||
# ''{{Unicode|ǫ}}'' katkad prelazi u ''{{Unicode|ъ}}'', a ''{{Unicode|ĕ}}'' katkad u ''ja'' |
|||
Spomenici: [[Traktat Crnorisca Hrabra]], [[Trnovsko evanđelje]], [[Bojansko evanđelje]], [[Vračansko evanđelje]], [[Jovanovo evanđelje]]. |
|||
=== Makedonska redakcija === |
|||
# ''{{Unicode|ǫ}}'' prelazi u ''{{Unicode|ę}}'' iza palataliziranih ''r'', ''l'' i ''n'' (''r''', ''lj'', ''nj'') te iza kombinacije usnenog samoglasnika sa suglasnikom ''l'' (''volj{{Unicode|ǫ}}'' > ''volj{{Unicode|ę}}'') |
|||
# [[jer]]ovi se katkad vokaliziraju, ''{{Unicode|ъ}}'' > o, ''{{Unicode|ь}}'' > ''e'' |
|||
# ''{{Unicode|ę}}'' i ''{{Unicode|ĕ}}'' te ''e'' i ''{{Unicode|ĕ}}'' miješaju se u korištenju |
|||
# katkad se ''{{Unicode|ę}}'' mijenja s ''e'', a ''{{Unicode|ǫ}}'' s ''a'', ''{{Unicode|ъ}}'' i ''u'' |
|||
# ''št'' i ''žd'' se čuvaju |
|||
Spomenici: [[Ohridski apostol]], [[Dobromirovo evanđelje]] |
|||
== Unutarnje poveznice == |
|||
* [[Staroslavenska fonologija]] |
|||
* [[Staroslavenska morfologija]] |
|||
* [[Staroslavenska sintaksa]] |
|||
* [[Ćiril i Metod]] |
|||
* [[Glagoljica]] |
|||
* [[Ćirilica]] |
|||
* [[Praslavenski jezik]] |
|||
* [[Hrvatski jezik]] |
|||
* [[Crkvenoslavenski jezik]] |
|||
* [http://cu.wikipedia.org Wikipedija na staroslavenskom jeziku] |
|||
== Literatura == |
|||
* [[Stjepan Damjanović]]: ''Staroslavenski jezik'', Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2005. |
|||
* [[Stjepan Damjanović]]: ''Slovo iskona'', Matica hrvatska, Zagreb, 2005. |
|||
* [[Josip Bratulić]]: ''Žitja Konstantina Ćirila i Metodija'', Kršćanska sadašnjost, 1998. |
|||
* [[Eduard Hercigonja]]: ''Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja'', Matica hrvatska, Zagreb, 2006. |
|||
* [[Josip Hamm]]: ''Staroslavenska gramatika'' |
|||
== Izvori == |
|||
{{izvori}} |
|||
== Vanjske poveznice == |
|||
* {{eng oznaka}} [http://www.ethnologue.com/14/show_language.asp?code=SLN Ethnologue (14th)] |
|||
* {{eng oznaka}} [http://www.ethnologue.com/15/show_language.asp?code=chu Ethnologue (15th)] |
|||
* {{eng oznaka}} [http://www.utexas.edu/cola/depts/lrc/eieol/ocsol-0-X.html Old Church Slavonic Online] {{eng oznaka}}, opširni opis jezika, A. Richard Diebold Center for Indo-European Language and Culture, Linguistics Research Center, [[University of Texas at Austin]] |
|||
* [http://stin.hr/ Staroslavenski institut] |
|||
* [http://www.sbible.boom.ru/slavpdf.htm Biblija na crkvenoslavenskom jeziku ruske redakcije] |
|||
{{Slavenski jezici}} |
{{Slavenski jezici}} |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Srpski jezik]] |
||
[[Kategorija:Drevni jezici]] |
|||
[[Kategorija:Jezici po abecedi:S]] |
|||
<!-- interwiki --> |
Inačica od 29. kolovoza 2018. u 09:29
Srpskoslavenski jezik (srpskoslovenski) je naziv za jezik koji je koristio srednjovjekovni srpski jezik. Njegov utemeljivač je bio Rastko Nemanjić, odnosno Sveti Sava, koji je početkom XIII. stoljeća izvršio prve kodifikacije i stvorio pisane norme. Jezik je nastao na osnovici srpske redakcije staroslavenskoga jezika. Jedine izmjene su nastale tokom resavske škole (koja je zamijenila prijašnji zetsko-humski pravopis), a jezik je nestankom srpske državnosti i propao, očuvavši se jedino jedno vrijeme nakon propasti u Srba Prečana, u Ugarskoj i Habsburškoj monarhiji (Fruška gora), ali i u crnogorskim krajevima.
Srpskoslavenski jezik je napravio manji zaokret, pisan uvijek ćirilicom, koja se tako i uspostavila kao srpsko narodno pismo, a ne i glagoljicom, drugim slavenskim pismom.