Franjo Krežma: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 23: | Redak 23: | ||
}} |
}} |
||
'''Franjo Krežma''' ([[Osijek]], [[2. rujna]] [[1862.]] - [[Frankfurt na Majni]], [[15. lipnja]] [[1881.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] violinist i skladatelj. |
'''Franjo Krežma''', u njemačkogovornim zemljama '''Franz Krezma''', ([[Osijek]], [[2. rujna]] [[1862.]] - [[Frankfurt na Majni]], [[15. lipnja]] [[1881.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] violinist i skladatelj. |
||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Rođen je 2. rujna 1862. godine u gradu na Dravi. Svijet će ga upamtiti kao nevjerovatno nadarenog mladića, vrsnog violinistu i skladatelja, koji će svojim umjetničkim doprinosom i legendarnošću stati uz bok samom Paganiniju. Još kao dječak pokazao je velik interes za glazbu i u školskim će danima postati pravi violinski [[virtuoz]].<ref name="Esekeri">[http://essekeri.hr/krezme-franjo.html Essekeri.hr] ''Krežme Franjo'' Tekst preuzet 13. ožujka 2019. uz [[Wikipedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja/Ostalo#Essekeri.hr|dopusnicu]]</ref> |
|||
Zarana je zavolio [[violina|violinu]], instrument koji mu je donio svjetsku slavu. Glazbu je učio najprije u [[Zagreb]]u kod [[Đuro Eisenhut|Đure Eisenhuta]], a poslije u [[Beč]]u kod profesora Heizlera. |
Zarana je zavolio [[violina|violinu]], instrument koji mu je donio svjetsku slavu. Glazbu je učio najprije u [[Zagreb]]u kod [[Đuro Eisenhut|Đure Eisenhuta]], a poslije u [[Beč]]u kod profesora Heizlera. U [[Bečki konzervatorij]] stupio je još kao devetogodišnjak, kao najmlađi student ovog konzervatorija ikad! Studentske dane završio je na početku puberteta, s 13 godina. Nakon toga je započeo spektakularnu karijeru diljem Europe. Već kao šesnaestogodišnjaka obožavala ga je koncertna publika u Rimu, Pragu, Veneciji, Genovi i Parizu. U Italiji je dobio zasvirati na Paganinijevoj violini, a u dobi od 17 godina postao je koncertni majstor u "[[Bilse orkestar wBilse orkestru]]", koji je imao u Berlinu službeni naslov "[[Bilse'sche Kapelle]]" iz kojeg je kasnije 1885. godine nastala današnja [[Berlinska filharmonija]]. Cijenili su ga brojni slavni umjetnici, poput Giuseppea Verdija i Franza Liszta (s potonjim je u jednoj prilici i svirao). Skladao je jednu [[simfonija|simfoniju]], nekoliko [[marš]]eva i [[ples]]ova za orkestar, te tri [[uvertira|uvertire]]. Svi su se slagali kako će za života Krežma nadmašiti svog uzora, Paganinija. <ref name="Esekeri"/> |
||
Zatim su zaredale turneje po [[Europa|Europi]], za kojih ga je pratila njegova sestra Ana, vrsna pijanistica. U [[Italija|Italiji]] je imao čast svirati na slavnoj [[Niccolò Paganini|Paganinijevoj]] violini. Rekli su za njega: "Francesco Krežma, čudo iz Hrvatske!". Umro je na turneji u [[Njemačka|Njemačkoj]] u dobi od 19 godina, nakon što je obolio od upale uha. |
|||
Tako se smrt ispriječila u ostvarenju još veće karijere i stvaranju još veće legende. Franjo Krežma preminuo je kao 19-godišnjak, u Njemačkoj, 5. lipnja 1881. godine. Njegovo ime danas u Osijeku nosi jedna osnovna škola, Društvo prijatelja glazbe, komorni orkestar, ali i memorijal, odnosno susret mladih gudača.<ref name="Esekeri"> |
|||
== Djela == |
== Djela == |
||
| Redak 37: | Redak 41: | ||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
{{izvori}} |
{{izvori}} |
||
{{mrva-biog-glaz-hrvatska}} |
|||
{{GLAVNIRASPORED:Krežma, Franjo}} |
{{GLAVNIRASPORED:Krežma, Franjo}} |
||
Inačica od 13. ožujka 2019. u 20:15
| Franjo Krežma | |
|---|---|
 Spomenik Franji Krežmi u Osijeku | |
| Rođen/a | 2. rujna 1862. |
| Umro/umrla | 15. lipnja 1881. Frankfurt na Majni |
| Zanimanje | violinist, skladatelj |
| Instrument | violina |
| Značajni instrumenti | |
| violina | |
Franjo Krežma, u njemačkogovornim zemljama Franz Krezma, (Osijek, 2. rujna 1862. - Frankfurt na Majni, 15. lipnja 1881.), hrvatski violinist i skladatelj.
Životopis
Rođen je 2. rujna 1862. godine u gradu na Dravi. Svijet će ga upamtiti kao nevjerovatno nadarenog mladića, vrsnog violinistu i skladatelja, koji će svojim umjetničkim doprinosom i legendarnošću stati uz bok samom Paganiniju. Još kao dječak pokazao je velik interes za glazbu i u školskim će danima postati pravi violinski virtuoz.[1]
Zarana je zavolio violinu, instrument koji mu je donio svjetsku slavu. Glazbu je učio najprije u Zagrebu kod Đure Eisenhuta, a poslije u Beču kod profesora Heizlera. U Bečki konzervatorij stupio je još kao devetogodišnjak, kao najmlađi student ovog konzervatorija ikad! Studentske dane završio je na početku puberteta, s 13 godina. Nakon toga je započeo spektakularnu karijeru diljem Europe. Već kao šesnaestogodišnjaka obožavala ga je koncertna publika u Rimu, Pragu, Veneciji, Genovi i Parizu. U Italiji je dobio zasvirati na Paganinijevoj violini, a u dobi od 17 godina postao je koncertni majstor u "Bilse orkestar wBilse orkestru", koji je imao u Berlinu službeni naslov "Bilse'sche Kapelle" iz kojeg je kasnije 1885. godine nastala današnja Berlinska filharmonija. Cijenili su ga brojni slavni umjetnici, poput Giuseppea Verdija i Franza Liszta (s potonjim je u jednoj prilici i svirao). Skladao je jednu simfoniju, nekoliko marševa i plesova za orkestar, te tri uvertire. Svi su se slagali kako će za života Krežma nadmašiti svog uzora, Paganinija. [1]
Zatim su zaredale turneje po Europi, za kojih ga je pratila njegova sestra Ana, vrsna pijanistica. U Italiji je imao čast svirati na slavnoj Paganinijevoj violini. Rekli su za njega: "Francesco Krežma, čudo iz Hrvatske!". Umro je na turneji u Njemačkoj u dobi od 19 godina, nakon što je obolio od upale uha.
Tako se smrt ispriječila u ostvarenju još veće karijere i stvaranju još veće legende. Franjo Krežma preminuo je kao 19-godišnjak, u Njemačkoj, 5. lipnja 1881. godine. Njegovo ime danas u Osijeku nosi jedna osnovna škola, Društvo prijatelja glazbe, komorni orkestar, ali i memorijal, odnosno susret mladih gudača.Pogreška u citiranju: nedostaje zatvarajući </ref> za <ref> oznaku
"Guslač od marcipana"
Oslanjajući se na arhivsku građu i novinske članke iz "Agramer Zeitunga", "Zagrebulja" Augusta Šenoe i isječaka iz europskih listova koji su svojedobno objavljivali kritike Krežminih koncerata, Stjepan Tomaš je napisao roman "Guslač od marcipana" i posvetio ga "hrvatskom paganiniju" Franji Kežmi, a izdao ga 2004. [2]
Izvori
- ↑ a b Essekeri.hr Krežme Franjo Tekst preuzet 13. ožujka 2019. uz dopusnicu
- ↑ Stjean Tomaš, Guslač od marcipana