Razlika između inačica stranice »Vid Došen«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodana 4.792 bajta ,  prije 9 mjeseci
bez sažetka
m (dodana kategorija Bunjevci uz pomoć dodatka HotCat)
'''Vid Došen''' ([[Tribanj]], oko [[1719.]] - [[Dubovik]] kraj [[Slavonski Brod|Broda na Savi]], [[1778.]]) je bio [[Hrvatska|hrvatski]] svećenik, [[pjesnik]] i [[publicist]]. Pjesme je pisao štokavskim narječjem hrvatskog jezika. Rodom je iz hrvatske obitelji [[Došeni|Došen]], ličkih Bunjevaca, obitelji koja je tradicionalno davala visoke vojne časnike. Obitelj potječe iz Hercegovine, u Aždaji sedmoglavoj. Došen sebe naziva »Dalmatinom od mora velebitskoga«. <ref>Franičević, Marin. 1993. Povijest hrvatske književnosti: Knjiga 3. Zagreb: Liber</ref> Za svećenika je zaređen 1744. Stekavši najpreče znanje iz glagoljice, da bi po župama ninske biskupije mogao obavljati svećeničku dužnost, on je ubrzo otišao u Križevce da uz svećenički posao uči humaniora. Potom je u Zagrebu u sjemeništu Sv. Josipa bio kapelan na zakladi baruna Gothala, slušajući do 1749. filozofiju u isusovačkoj Akademiji, zatim godinu dana kanonsko pravo. <ref>Tatarin, Milovan. 2018. Na korist i zabavu Slavona. Zagreb: Matica hrvatska</ref> God. 1750–52. uči u Grazu spekulativnu teologiju. Poslije svršenih nauka u siječnju 1754. na svoje traženje dobio je otpust od Ninske biskupije i primljen je u Zagrebačku biskupiju. Od studenoga te godine do lipnja 1756. bio je kapelan u Požegi, a u srpnju je postavljen za privremenog upravitelja župe u Duboviku. Tek je 1768. imenovan pravim župnikom. Već je u Požegi upoznao prosvjetiteljski rad isusovca J. Milunovića, ali su ga boravak u Duboviku i prisan dodir sa seoskim svijetom potaknuli da se posveti prosvjećivanju. Tu su nastala njegova najvažnija vjersko-didaktična djela. God. 1769. postao je profesor moralke i direktor Akademije u Požegi, ne napuštajući župničko mjesto. Nakon ukinuća Akademije, pa studija filozofije i moralke 1776, D. se narušena zdravlja vratio u Dubovik svojoj župi.<ref>Franičević, Marin. 1993. Povijest hrvatske književnosti: Knjiga 3. Zagreb: Liber</ref> Uskoro je umro te je pokopan u kapeli Sv. Stjepana u susjednom selu Glogovice. 1767. okomio na Relkovićevu kritiku slavonskog sela.<ref>Tatarin, Milovan. 2018. Na korist i zabavu Slavonaca. Zagreb: Matica hrvatska</ref>
'''Vid Došen''' ([[Tribanj]], oko [[1719.]] - [[Dubovik]] kraj [[Slavonski Brod|Broda na Savi]], [[1778.]]) je bio [[Hrvatska|hrvatski]] svećenik, [[pjesnik]] i [[publicist]]. Pjesme je pisao štokavskim narječjem hrvatskog jezika. Rodom je iz hrvatske obitelji [[Došeni|Došen]], ličkih Bunjevaca, obitelji koja je tradicionalno davala visoke vojne časnike.
 
Rodio se 1719. u [[Velebit|podvelebitskom]] selu Tribnju.
Kasnije ga je biskup Galjuf imenovao duhovnim pomoćnikom u istočnoj Hrvatskoj, u [[Požega|Požegi]]. Potom odlazi u [[Dubovik]] gdje je bio župnikom. Ondje se uključio u rasprave oko Reljkovićeva djela Satir iliti divlji čovik iz 1762. godine.
 
1768. je u Zagrebu anonimno izdao [[pamflet]]sku pjesmu ''Jeka planine''. U tom je pamfletu napao pisca koji je napisao pjesmu Tamburaš slavonski. To je bio pisac koji je oštro kritizirao Satira [[Matija Antun Reljković|Matije Antuna Reljkovića]]. Iako je to bio pamflet, to djelo je važnim u izučavanju svih sporova koje je Reljkovićev Satir pokrenuo. Došen je svoj spjev složio u »kratkom vrimenu jedne nedilje dana«, dakle iste godine, što se može vidjeti iz velikih slova u naslovu Jeke, koja imaju brojčanu vrijednost.<ref>Tatarin, Milovan. 2018. Na korist i zabavu Slavonaca. Zagreb: Matica hrvatska</ref> Jeka je objavljena anonimno, ali već su tada mnogi smatrali Došena autorom (A. B. Krčelić, A. T. Blagojević, J. Jakošić). Njegov spjev vrijedan je i po tome što se iz njega doznaje kako su suvremenici prihvaćali ili odbijali Relkovićeva Satira, jer drugih tiskanih argumenata nema. Sporno je ostalo tko je »Tamburaš«. Neki su pomišljali na franjevca Đuru Rapića, autora djela Satir iliti divlji čovik u nauku krstjanskomu ubavistit, uputit, naučit i pokrstit (1766), kojeg je i sam Relković smatrao protivnikom Satira (u Fabuli od mlinara i njegovog sina).<ref>Tatarin, Milovan. 2018. Na korist i zabavu Slavonaca. Zagreb: Matica hrvatska</ref>
 
Iste godine je u Zagrebu objavio i pjesmu ''Aždaja sedmoglava bojnim kopljem udarena i nagrđena. Podijelivši spjev na 7 »ukora« (smrtnih grijeha) Došen obrađuje predmet iz kršćanske moralke primjenjujući je na svakidašnji narodni život. Obara se na mane slavonskog života ne štedeći ni jedan društveni razred. Za razliku od prosvjetitelja Relkovića i A. Kačića Miošića, koji pišu desetercem, D. se vraća osmeračkom dvostihu hrvatske srednjovjekovne poezije, stihu pučke tradicije.<ref>Franičević, Marin. 1993. Povijest hrvatske književnosti: Knjiga 3. Zagreb</ref>
 
 
Došen je zaslužan za afirmaciju štokavske ikavštine kao književnog jezika. Njegova Aždaja imala je i šireg odjeka, pa ju je, ne spomenuvši autora, prenio u slavenosrpski Georgij Mihaljević (Aždaja sedmoglava, sireč’ opisanie sedmi grehov’ smertnyh’ ... s dalmatinskago jazyka na slavenoserbskďy prečišćeno, Pešta 1803).<ref>Tatarin, Milovan. 2018. Na korist i zabavu Slavonaca. Zagreb: Matica hrvatska</ref> Kao slavonski prosvjetitelj D. je borbeniji od Relkovića, ali uz poneke žive opise »u njega uopće nema nastojanja da stvori umjetničko djelo, ... svrha je njegova pisanja bila podići narodni život na viši stupanj, da u njemu što jače prevlada moralna dobrota i razumna sređenost«.<ref>Franičević, Marin. 1993. Povijest hrvatske književnosti: Knjiga 3. Zagreb</ref>
 
DJELA: Jéka planine, koja na pisme Satyra, i Tamburaša slavonskoga odjekuje, i odgovara. Stampano u Zagrebu po Factoru Antonu Jandera, 1767. — Axdaja sedmoglava bojnim kopjem udarena, i nagargyena; iliti sablast griha na sedam glavni griha razdilyenoga oshtrom istinom pokarana, i prikorena. A drugacsie: Ukor malovridnosti csovicsanski postavlyen u jednu knyixicu, koju sabra, slicsnoricsno izpisa, i na svitlo dade Vid Dossen Dalmatin od mora velebitskoga. <ref>Tatarin, Milovan. 2018. Na korist i zabavu Slavonaca. Zagreb: Matica hrvatska</ref>
 
Iste godine je u Zagrebu objavio i pjesmu ''Aždaja sedmoglava bojnim kopljem udarena i nagrđena''.
 
== Izvori ==
 
Enver Ljubović, Grbovi plemstva Like, Gacke i Krbave, 2003., 94-95
Franičević, Marin. 1993. Povijest hrvatske književnosti: Knjiga 3. Zagreb, 354-361
 
Tatarin, Milovan. 2018. Na korist i zabavu Slavonaca. Zagreb: Matica hrvatska, 145-159
{{GLAVNIRASPORED:Došen, Vid}}
[[Kategorija:Hrvatski publicisti]]
1

uređivanje

Navigacijski izbornik