Matija Antun Relković

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Matija Antun Reljković)
Matija Antun Relković
Matija antun reljković.jpg
Rođenje 6. siječnja 1732.
Davor, Hrvatska
Smrt 22. siječnja 1798.
Vinkovci, Hrvatska
Književni period Klasicizam
Važnija djela
Portal o životopisima

Matija Antun Relković (Reljković)[1] (Davor, 6. siječnja 1732.Vinkovci, 22. siječnja 1798.), hrvatski prosvjetiteljski prozaik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodom Slavonac iz posavskog sela Davor (prije Svinjar), bio je sin graničarskoga časnika, a to je karijera koju je i sam izabrao. Počeo je kao običan vojnik i u vojsci stekao čin kapetana. Borio se u sedmogodišnjem ratu dok nije 1757. zarobljen od Prusa u Wroclawu (Breslauu), te je proveo zarobljeništvo u Frankfurtu na Odri. Tamo se bacio na opsežno i nesustavno čitanje francuskih i njemačkih racionalističkih i prosvjetiteljskih pisaca (Bayle, Voltaire, Diderot, vjerojatno i poljskoga renesansnog pjesnika Jana Kochanowskoga, autora spjeva o "Satiru" koji mu je vjerojatno poslužio kao predložak, no radi se samo o pretpostavkama, jer sam nikada nije otkrio svoju "zarobljeničku lektiru"). Vrativši se iz zarobljeništva, još je neko vrijeme proveo u ratovanju (Bavarska), no zasićen vojničkim životom, povukao se u mirovinu (nakon što mu je car Josip II. dodijelio titulu nasljednoga plemića). Umro je u Vinkovcima.

Književno stvaralaštvo[uredi | uredi kôd]

Relković je svestran i izuzetno utjecajan pisac, poslije Kačića najznačajniji hrvatski autor 18. stoljeća, čija se djelatnost odrazila na više polja: jezikoslovnoj, didaktičnoj, praktično-prosvjetnoj. Pisac je hibridne poligrafije mudrosnica "Nek je svašta iliti sabranje pametnih ričih", 1795.), gramatike s elementarnim rječnikom, sintaksom i dosta proizvoljnim etimologijskim izvodima ("Nova slavonska i nimačka gramatika", 1767.[2] – djelo je ostalo u rukopisu za piščeva života), no, najvažniji mu je ostvarenje didaktični spjev, pučkoprosvjetnog karaktera "Satir iliti divlji čovik" (1762., prošireno izdanje 1779.) prožet duhom racionalizma, zdravorazumskih moralnih pouka i pragmatičkih savjeta za obnovu gospodarstva i ostvarenje europski uljuđenoga života u Slavoniji u kojoj je još vladalo tursko nasljeđe orijentalne zapuštenosti i nemara. Otprilike u to vrijeme je preveo Pančatantru.

Iz prvog velikog oružanog sukoba u koji su bile upletene gotovo sve europske sile Relković je donio novu sliku svijeta, zasnovanu na idejama francuskog prosvjetiteljstva. Pragmatizam europskog 18. stoljeća našao je u njemu svoga najznatnijeg predstavnika u nas. Merkantilističku predodžbu predjozefinskog vremena, dominantnu u prvom izdanju, zasjenilo je u drugom fiziokratsko shvaćanje poteklo od francuskih političkih filozofa koje predvodi Francois Quesnay. U tim idejama Relković je našao sebe, kroz njih je gledao svoju Slavoniju. Dokazuju to prozni dijelovi u drugom izdanju, gdje govori o seljaku i njegovoj prisnosti s prirodom: ako stihovi u "Satiru" ne mogu svjedočiti o Relkovićevim pjesničkim sposobnostima (kojih, realno, i nema), te nevelike, gotovo epizodne glose svjedoče vrlo uvjerljivo da je Relkovićev racionalizam bio nošen propovjedničkim i obnoviteljskim entuzijazmom. Nije Relković bio bez talenta, ali ipak, više od talenta, njega čini piscem sjajna inteligencija duha. Kao moralist i popularizator vlastitih ideja, on želi samo jedno: biti zabavan i koristan svakom čitatelju – i to je postigao. Relkovićev jezik u "Satiru" karakterizira bliskost razgovornom jeziku u kojem je vidljiv „velik utjecaj usmene razgovorne sintakse“.[3] Pisan popularnim stihom narodne pjesme, tečnom slavonskom ikavicom, "Satir" je imao golem učinak. Povijesno jezikoslovlje je Relkovićevo djelo prevrjednovalo, odavši priznanje njegovu prosvjetiteljskomu učinku, no istaknuvši u prvi plan modernost njegova novoštokavskoga idioma koji je, uz Kačićevu općenacionalnu i europsku uspješnicu, odigrao ključnu ulogu u kristalizaciji hrvatskoga novoštokavskoga jezičnoga standarda.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=33856 Relković, Hrvatski obiteljski leksikon
  2. Kordić, Snježana. 2005. U službi politike (PDF). Književna republika. Zagreb. 3 (7–8): 182. ISSN 1334-1057. OCLC 536005889. (CROSBI). (NSK). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 29. svibnja 2012. Pristupljeno 23. kolovoza 2022.
  3. Kordić, Snježana. 1995. Relativna rečenica u Reljkovićevu Satiru i jeziku 20. stoljeća (PDF). Matanović, Julijana (ur.). Ključevi raja: književni barok i slavonska književnost 18. stoljeća. Meandar. Zagreb. str. 334. ISBN 953-6181-30-4. (CROSBI). (NSK). Pristupljeno 9. ožujka 2019.
Logotip Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: Matija Antun Relković