Trnava (Slovačka): razlika između inačica
Reverted 1 edit by 109.175.39.239 (talk) to last revision by Kubura (TwinkleGlobal) Oznaka: uklanjanje |
coa update |
||
Redak 43: | Redak 43: | ||
| slika_pečat = |
| slika_pečat = |
||
| slika_pečat_veličina = |
| slika_pečat_veličina = |
||
| slika_grb = |
| slika_grb = Coat of Arms of Trnava.svg |
||
| slika_grb_veličina =80px |
| slika_grb_veličina =80px |
||
| slika_amblem_prazno = |
| slika_amblem_prazno = |
Inačica od 23. rujna 2020. u 12:27
Trnava | |
---|---|
Pogled na katedralu | |
Država | Slovačka |
Pokrajina | Trnavska |
Vlast | |
• Gradonačelnik | Štefan Bošnák (KDH - SDKÚ-DS) |
Površina | |
• Ukupna | 71.535 km² |
Visina | 146 m |
Koordinate | 48°22′N 17°35′E / 48.367°N 17.583°E |
Stanovništvo (31. prosinca 2006.) | |
• Entitet | 68.466 (957/km²) |
Vremenska zona | CET (UTC+1) |
• Ljeto (DST) | CEST (UTC+2) |
Poštanski broj | 917 01 |
Pozivni broj | +421 (0)33 |
Registarska oznaka | TT |
Stranica | trnava.sk |
Trnava (njemački: Tyrnau, mađarski: Nagyszombat, latinski: Tyrnavia) grad je na zapadu Slovačke. Zemljopisno leži u Podunajskoj nizini na rijeci Trnávka, 50 kilometara sjeveroistočno od Bratislave. Trnava, koja ima oko 68.000 stanovnika i površinu 71,54 km2, središte je pokrajine Trnave.
Grad je od 1978. sjedište nadbiskupije. Zbog svoje bogate katoličke baštine naziva ga se "slovačkim Rimom".[1]
Povijest
Prva povijesna nalazišta s prostora Trnave potječu još iz mlađeg kamenog doba. U srednjem vijeku grad je bio važno trgovačko središte. Kroz grad je prolazila cesta koja je povezivala Češku i Mađarsku.
Prvi pisani izvori o gradu potječu iz 1211. U 13. st. mađarski kralj je pozvao Germane da nasele grad. 1242. su pomagali u Bitci na rijeci Šaju. Nakon toga grad su naseljavali mnogi vladari.
U 15. st. u grad su stigli husiti. 1492. grad je potpao pod Mađarsku. Poslije su ga osvojili Osmanlije. Grad je potpao pod Ostrogonsku nadbiskupiju i izgrađene su crkve Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Nikole. U 16. i 17. st. grad je bio središte protureformacije u Mađarskoj. 1561. je biskup u grad pozvao isusovce. U crkvi svetog Nikole sahranjen je primas Ugarske, Šibenčanin Antun Vrančić. U 17. st. u gradu su živjeli pobunjenici protiv Habsburgovaca Stjepan Bocskay, Gabrijel Bethlen, Juraj I. Rákóczi i Mirko Thököly.
Isusovci su osnovali Trnavsko sveučilište, prvo sveučilište u Mađarskoj . Nakon toga grad se počeo brzo razvijati, te je postao slovačko kulturno i obrazovno središte. U 18. st. grad je postao središte Slovačkog narodnog preporoda. Prvo slovački standardni jezik temeljio se na trnavskom dijalektu. 1844. je izgrađena željeznička pruga do Bratislave. 1848. se u blizini grada vojska Mađarske revolucije sukobila s austrijskom vojskom.
1870. u gradu je provođena mađarizacija, ali neuspješno. Krajem 19. i početkom 20. st. izgrađene su nove gradske zidine. Nakon osnivanja Čehoslovačke 1918. grad je bio jedan od najrazvijenijih u Slovačkoj. U gradu su se izgradile mnoge tvornice. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u grad su došli mnogi Židovi. 1997. Trnava je postala nadbiskupija. 1996. je postalo glavni grad Trnavskog kraja
Znamenitosti
Grad nema mnogo znamenitosti. Najpoznatije su katedrale Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Nikole. Također je poznata stara gradska jezgra s mnogo građevina u baroknom stilu gradnje. Poznat je i glavni gradski trg s kipom sv. Josipa u središtu.
Stanovništvo
Po popisu stanovništva iz 2001. godine grad Trnava imao je 70.286 stanovnika, dok je po procjenama broj stanovnika 2006. godine iznosio 68.466.
Nacionalnost (popis 2001.):
Poznate osobe
- Ludovik I. Anžuvinac Hrvatsko-ugarski kralj, vladao od 1342.-1382.
- Taťána Kuchařová, Miss svijeta 2006. godine
- Juraj Haulik (Trnava, Slovačka, 20. travnja 1788. - Zagreb, 11. svibnja 1869.), hrvatski kardinal, zagrebački biskup.
- Antun Vrančić (Šibenik, 29. svibnja 1504. - Prešov, Slovačka, 15. lipnja 1573., sahranjen u Trnavi u crkvi sv. Nikole), primas Ugarske i ostrogonski nadbiskup, potkralj Ugarske.
Gradovi prijatelji
Vanjske poveznice
Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Trnava |
|
- ↑ IKA/Laudato/N. B.: O Milosrđu na esperantu, laudato.hr, 26. srpnja 2016. Pristupljeno 26. srpnja 2016.