Inačica od 12. rujna 2005. u 15:15

Grb („k. u. k. dvostruki orao“)

Carska i kraljevska (k.u.k.) dvojna monarhija Austro-Ugarska (1867. – 1918.) bila je višenacionalna država u Srednjoj Europi s vladarima iz kuće Habsburg. U njoj su živjeli Nijemci, Talijani, Hrvati, Mađari, Poljaci, Rumunji, Rusini, Slovaci, Česi, Srbi, Slovenci i drugi narodi.

Povijest

Austro-Ugarska je utemeljena 8. lipnja 1867. Austro-ugarskom nagodbom kojom je osigurana ravnopravnost Mađarske u državnopravnim odnosima s Austrijom. Dvojna monarhija nestala je nakon poraza u Prvom svjetskom ratu.

Nakon što je Prusija 1866. u bitci kod Sadowe porazila Njemački savez s Austrijom na čelu i time uzrokovala njegov raspad, kuća Habsburg smatrala je nužnim postizanje dogovora s Mađarskom čije je težnje za neovisnošću ugušila 1849. uz pomoć Rusije. Nova dvojna monarhija bila je savez jednakopravnih država Austrije i Mađarske, sa zajedničkim vanjskim poslovima, vanjskom trgovinom i vojskom te habsburškim carem kao državnim poglavarom ustavne monarhije. Ovakvo se državno uređenje često opisuje izrazom realna unija.

Prema osnivanju Austro-Ugarske negativno su se odnosili drugi narodi višenacionalne države. Posebno su Slaveni smatrali svoje interese zanemarenima, što je dovelo do stalnih napetosti u odnosima s carskom vlašću. Tek je pred kraj prvog svjetskog rata, početkom listopada 1918. Karlo IV.(I.) "Manifestom naroda" dao jednaka prava svim narodnostima. Manje od mjesec dana kasnije potpisano je primirje, Austro-Ugarska je poražena, a Čehoslovačka, Poljska i Država SHS proglasili su neovisnost čime je dvojna monarhija de facto prestala postojati. Odcjepljenje je službeno potvrđeno mirovnim ugovorima u Saint Germainu s Austrijom i Trianonu s Mađarskom.

Ustroj Austro-Ugarske

Tek osnovana dvojna monarhija trebala je biti zajednica dviju država, Austrije i Mađarske, utemeljena na istopravnosti obiju država. Vanjska politika, vanjska trgovina kao i vojne snage su trebale biti pod zajedničkom upravom (stvarna zajednica) a car Franz Joseph I.(1867. – 1916.) je bio zajednički poglavar dvojne monarhije, iako je vladar u Mađarskoj mogao biti krunisan kraljem.

Zemlje pod vladavinom Austrije (Cisleithanien) se označavao samo sa «k. u. k.» («kaiserlich-königlich», pri čemu «königlich» se odnosilo na češku kraljevsku tradiciju, koju je titula cara u sebi nosila), dok su se ustanove zemlje pod mađarskim vladavinom (Transleithanien) označavale oznakom «m.kir.» («magyar kiràly») ili «kgl.ung.» («königlich ungarisch»).

U okviru austrijske , ali i mađarske ovlasti, neka pojedina područja, kao što su Galicija i Hrvatska, uživala su poseban status i imale su svoje osobne upravne strukture.

Vlast u Austro-Ugarskoj se zasnivala o odlukama tri parlamenta:

Mađarski parlament
Austrijska ili «Cisleithanien» vlada
objedinjena administrativna uprava pod okriljem monarhije

Ujedinjeno ministarsko vijeće je imalo ovlast nad ujedinjenom vladom, a sačinjavalo se od tri ministra za zajedničke interese (financije, vojska i vanjska politika), dva predsjednika vlade, nekolicina nadvojvoda i monarh. Dva poslanička izaslanstva, austrijski i mađarski, sastajali su se odvojeno i izglasavali svaki za sebe proširenja ovlasti Ujedinjenog ministarskog vijeća i na taj način utjecali na zajedničku administraciju. Ministri su bili odgovorni samo monarhu, koji je odlučivao o vanjskoj i vojnoj politici.

Poklapanje odgovornosti između ujedinjenog ministarstva i ministara oba dijela monarhije uzrokovalo je sukobe i neučinkovitost, pri čemu je i vojska bila žrtva istih problema. Naime, svaki dio je sam odlučivao o broju ročnika, upotrebi i preustroju vojne službe, reguliranju obveza civilnih vlasti prema vojsci. Svaka polovica dvojne monarhije je koristila i svaku najmanju šansu kako bi omatala zajedničke operacije za svoje osobne interese.

Odnosi između dvije polovice monarhije u smislu financijskih doprinosa svake vlade u zajedničku riznicu bila su poslije 1867. godine utvrđena tkz. Ausgleich, sporazumom, koji se obnavljao i raspravljao svakih deset godina.

Razlike između austrijskog i mađarskog dijela vlasti eskalirali su početkom 1900-te i uzrokovali ustavnu krizu Monarhije – razlog je bio nesuglasnost glede jezika zapovijedanja u mađarskim vojnim postrojbama koji je produbila Mađarska nacionalna koalicija u travnju 1906. godine u Budimpešti. Neki prijedlozi zasnovani na principu «status quo» u vezi toga su napravljeni u listopadu 1907. i u studenom 1917. godine.

@@ Redak 11: / Redak 11: @@
 Prema osnivanju Austro-Ugarske negativno su se odnosili drugi narodi višenacionalne države. Posebno su [[Slaveni]] smatrali svoje interese zanemarenima, što je dovelo do stalnih napetosti u odnosima s carskom vlašću. Tek je pred kraj prvog svjetskog rata, početkom listopada [[1918]]. [[Karlo Austrijski|Karlo IV.(I.)]] "Manifestom naroda" dao jednaka prava svim narodnostima. Manje od mjesec dana kasnije potpisano je primirje, Austro-Ugarska je poražena, a [[Čehoslovačka]], [[Poljska]] i [[Država SHS]] proglasili su neovisnost čime je dvojna monarhija ''de facto'' prestala postojati. Odcjepljenje je službeno potvrđeno mirovnim ugovorima u [[Ugovor u Saint Germainu|Saint Germainu]] s [[Austrija|Austrijom]] i [[Trianonski ugovor|Trianonu]] s [[Mađarska|Mađarskom]].
+= Ustroj Austro-Ugarske =
+Tek osnovana dvojna monarhija trebala je biti zajednica dviju država, Austrije i Mađarske, utemeljena na istopravnosti obiju država.  Vanjska politika, vanjska trgovina kao i vojne snage su trebale biti pod zajedničkom upravom (stvarna zajednica) a car [[Franz Joseph I.]]([[1867]]. – [[1916]].)  je bio zajednički poglavar dvojne monarhije, iako je vladar u Mađarskoj mogao biti krunisan kraljem.
+Zemlje pod vladavinom Austrije ('''Cisleithanien''') se označavao samo sa «k. u. k.» («kaiserlich-königlich», pri čemu «königlich» se odnosilo na češku kraljevsku tradiciju, koju je titula cara u sebi nosila), dok su se ustanove zemlje pod mađarskim vladavinom ('''Transleithanien''') označavale oznakom «m.kir.» («'''magyar kiràly'''») ili «kgl.ung.» («'''königlich ungarisch'''»).
+U okviru austrijske , ali i mađarske ovlasti, neka pojedina područja, kao što su [[Galicija]] i [[Hrvatska pod Habsburzima|Hrvatska]], uživala su poseban status i imale su svoje osobne upravne strukture.
+Vlast u Austro-Ugarskoj se zasnivala o odlukama tri parlamenta:
+* Mađarski parlament
+* Austrijska ili «Cisleithanien» vlada
+* objedinjena administrativna uprava pod okriljem monarhije
+Ujedinjeno  ministarsko vijeće je imalo ovlast nad ujedinjenom vladom, a sačinjavalo se od tri ministra za zajedničke interese (financije, vojska i vanjska politika), dva predsjednika vlade, nekolicina nadvojvoda i monarh. Dva poslanička izaslanstva, austrijski i mađarski, sastajali su se odvojeno i izglasavali svaki za sebe proširenja ovlasti Ujedinjenog ministarskog vijeća i na taj način utjecali na zajedničku administraciju. Ministri su bili odgovorni samo monarhu, koji je odlučivao o vanjskoj i vojnoj politici.
+Poklapanje odgovornosti između ujedinjenog ministarstva i ministara oba dijela monarhije uzrokovalo je sukobe i neučinkovitost, pri čemu je i vojska bila žrtva istih problema. Naime, svaki dio je sam odlučivao o broju ročnika, upotrebi i preustroju vojne službe, reguliranju obveza civilnih vlasti prema vojsci. Svaka polovica dvojne monarhije je koristila i svaku najmanju šansu kako bi omatala zajedničke operacije za svoje osobne interese.
+Odnosi između dvije polovice monarhije u smislu financijskih doprinosa svake vlade u zajedničku riznicu bila su poslije [[1867]]. godine utvrđena tkz. '''Ausgleich''', sporazumom, koji se obnavljao i raspravljao svakih deset godina.
+Razlike između austrijskog i mađarskog dijela vlasti eskalirali su početkom 1900-te i uzrokovali ustavnu krizu Monarhije – razlog je bio nesuglasnost glede jezika zapovijedanja u mađarskim vojnim postrojbama koji je produbila Mađarska nacionalna koalicija u travnju [[1906]]. godine u [[Budimpešta|Budimpešti]]. Neki prijedlozi zasnovani na principu «'''status quo'''» u vezi toga su napravljeni u listopadu [[1907]]. i u studenom [[1917]]. godine.