Brindisi
| Brindisi | |
|---|---|
 |
 |
| Regija: | Apulija |
| Pokrajina: | Brindisi (BR) |
| Koordinate: | 40°38′N 17°52′E / 40.633°N 17.867°E |
| Visina: | 15 m |
| Površina: | 333 km2 |
| Stanovništvo: | 88,667 (2014.) |
| Gustoća stanovništva: | 266 stan./km2 |
| Poštanski broj: | 72100 |
| Pozivni broj: | 0831 |
| ISTAT-broj: | 074001 |
| Svetac zaštitnik: | Sveti Lovro Brindisijski i Sveti Teodor Amasijski |
  Brindisi Brindisi na zemljovidu Italije |
|
| Službena stranica: | Brindisi |
Brindisi (grčki: Brentèsion ili Vrindhision, latinski: Brundisium) je glavni grad i administrativno središte istoimene pokrajine Brindisi u regiji Apuliji (Puglia) s 91.800 stanovnika; smještena na obali Jadranskog mora, 110 km jugoistočno od Barija.
Brindisi je industrijsko i trgovačko središte s razvijenom kemijskom i prehrambenom industrijom, te proizvodnjom vina. Brindisi je važna talijanska luka za putnički promet s Grčkom i Bliskim Istokom, a ima i zračnu luku. Sjedište nadbiskupije.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Legendarni osnivač grada je grčki mitološki junak Diomed. Postoje teorije da je prije dolaska Rimljana je na tom mjestu postojalo ilirsko naselje. Rimljani su osvojili prostor grada 267. pr. Kr. i razvili grad Brundisium koji je postao jedan od glavnih rimskih pomorskih i trgovačkih centara i glavna veza Rima s Grčkom. Od Rima do Brundisiuma je vodila jedna od najvažnijih rimskih cesta Via Appia. Stanovnici grada su imali rimsko građansko pravo. Smatra se da je Brundisium imao oko 100,000 stanovnika. U njemu je umro rimski pjesnik Vergilije. U Brindisiju je 38. pr. Kr. sklopljen mir između Marka Antonija i Oktavijana.
Nakon pada Rimskog Carstva su grad osvojili Ostrogoti. U 6. st. ga je obnovio Bizant, a 675. god. ponovo razorili Langobardi. Od 836. – 868. godine su Saraceni osnovali naselje u blizini grada. Kasnije su grad vratili Bizantinci, a 1071. su ga osvojili Normani i postao je dio Napuljskog Kraljevstva. Grad je bio dio Napuljskog Kraljevstva do ujedinjenja Italije u 18. st, iako je jedno vrijeme njim upravljala Venecija, Španjolska i Austrija.
Teško je razoren u potresu 1456. godine. Nakon otvaranja Sueskog kanala (1869.) postaje polazištem za promet s Indijom i Dalekim istokom. U I. svjetskom ratu postaje i vonjo pomorsko uporište, te je svoj vojni značaj zadržao do danas.
Zemljopis[uredi | uredi kôd]
Brindisi se nalazi na krajnjem jugoistoku Apeninskog poluotoka, točnije na malom poluotoku između Jadranskog mora i Jonskog mora. Nalazi se u blizini Otrantskih vrata, te je najbliži Albaniji i Grčkoj od svih većih talijanskih gradova. Zbog toga Brindisi ima vrlo povoljno prometno značenje. Iz grada polaze trajektne veze prema Grčkoj. To je najvažnija prometna veza Grčke s Italijom i zapadnom Europom.
Reljef je nizinski (Salentinska nizina). U središtu grada postoji zaljev u kojem je smještena luka. Grad je poznat po vinogradarstvu i proizvodnji vina. Veći gradovi u okolici su Bari (također značajna luka), Lecce i Taranto.
Znamenitosti[uredi | uredi kôd]
Najvažnija je tvrđava (Castello Svevo ili Castello Grande) koju je sagradio njemački car Fridrik II. Postoji i tvrđava Forte a Mare koja se nalazi na malom poluotoku na ulazu u luku. Postoje rimski stupovi koji su simbol grada. Označavali su početak ceste Via Appia koja je vodila do Rima. U gradu postoje mnoge crkve.
